Ako u Bosni i Hercegovini postoji čovjek koji podnosi kaznene prijave brže nego što Schmidt mijenja zakone – to je Zlatko Miletić. Politički Robin Hood bez Sherwoodske šume, Miletić više ne razlikuje razliku između korupcije i kvoruma. Ako mu ne prođe prijedlog – kaznena prijava. Ako mu se ne javi kolega na telefon – kaznena prijava. Ako mu se ručak ohladi – poziv Tužiteljstvu.
Ovog puta, meta mu je Nikola Špirić. Razlog? Jer je – pazite sad – predsjedatelj Doma naroda navodno „na proizvoljan način tumačio Poslovnik“. U zemlji gdje ni ustav više nitko ne čita, Miletić čita Poslovnik kao Mojsije Deset zapovijedi. Samo što umjesto kamenih ploča koristi Word i CAPS LOCK.
Ono što Miletić ne kaže je da je „zloupotreba Poslovnika“ zapravo sinonim za: “Nisu mi prošli moji ljudi, pa sad prijetim.” Sjednica je prekinuta jer SNSD-ovi delegati nisu došli. I što sad? Hoće li Miletić tužiti i Košarčevu stolicu što nije bila prisutna? Ili Srđana Amidžića jer je… Amidžić?
A onda tu je i famozna tvrdnja da je Špirić „rušio kvorum“. Pa naravno da je! Špirić ne bi bio Špirić da ne ruši kvorum. Ali ako je to kazneno djelo, onda odmah zatvorimo cijelu Federaciju. Jer tamo je bojkot legalni politički alat, zar ne?
Miletić je politički patolog – umjesto da liječi sistem, on snima sve frakture i svaku modricu zove prijelomom. Sudske procese koristi kao zamjenu za političku volju. I naravno, zna da ništa od toga neće završiti presudom, ali eto – da ostane zapisano. Da se vidi trud. Da se javi biračkom tijelu koje ionako već odavno živi u zabludi da Miletić nešto može.
Jer kad ne znaš kako osvojiti vlast – sipaš prijave. Kad ne znaš kako pridobiti partnere – tužiš ih. Kad ne znaš politiku – igraš pravosuđe.
Uostalom, u zemlji gdje je Visoki predstavnik zakonodavac, Špirić proceduralni Houdini, Dodik institucionalni mađioničar, a Miletić pravni Don Kihot – sve je moguće.
wpDiscuz
