Published On: Sun, Dec 30th, 2012

ZLATKO LAGUMDŽIJA ZA AGENCIJU FENA: Neko uporno želi posvađati SDP i Komšića i od nas napraviti ljute neprijatelje, iako to ni privatno, a nadam se ni ideološki, nismo

Predsjednik Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine i ministar vanjskih poslova BiH u razgovoru za agenciju FENA govorio je o rezultatima ministarstva koje vodi, vanjskopolitičkoj poziciji BiH i regionalnoj suradnji, ali i stanju u Federaciji, mogućnosti održavanja prijevremenih izbora, odnosima unutar šestorke, kao i novom političkom angažmanu bivšeg potpredsjednika SDP-a Željka Komšića
Gospodine Lagumdžija, u kontekstu Vaše uloge ministra vanjskih poslova BiH, kako bi ste ocijenili proteklu godinu na vanjskopolitičkom planu? Ima li BiH vanjskopolitičku politiku i koliko je u vašem resoru s obzirom da je uloga kreatora prevashodno u rukama Predsjedništva BiH?
– Ocijenio bih je kao godinu u kojoj smo započeli neke važne aktivnosti, a prije svega na tri plana: normativnom, financijskom i vanjskopolitičkom. Normativno, pripremili smo Nacrt zakona o vanjskim poslovima, predložili Predsjedništvu BiH izmjenu odluke o nerezidentnom diplomatskom pokrivanju, usvojili dodatne pravilnike koji uvode radnu i financijsku diciplini, te konsekventno ukinuli jedan broj onih koji su omogućavali veliku rastrošnost.
Predsjedništvu BiH dostavili smo analizu stanja DKP mreže i sjedišta s vrlo preciznom anamnezom i prijedlozima za poboljšanje. Na financijskom planu učinili smo sve da se uklopimo u vrlo tijesan financijski okvir. Smanjili smo troškove na svim frontovima kako ne bismo dopustili da nam zbog velikih troškova reprezentacije u sjedištu trpe redovite aktivnosti. Ukinuli smo privilegiju za 12 rukovodnih uposlenika da osobno imaju službeni automobil 24 sata na raspolaganju, da ga o trošku poreznih obveznika koriste u privatne svrhe kao što se nekada radilo. Smanjili smo troškove tzv. ministarske reprezentacije za više od pedeset posto, iznos dnevnica uposlenika za više od 30 posto. Ukupni troškovi ministra (dnevnice, smještaj i reprezentacija na putu) smanjeni su za 60 posto u odnosu na prethodnog ministra. Samo na troškovima reprezentacije na službenim putevima u godini dana sam potrošio 15 puta manje od mog prethodnika za isti vremenski period. Upravo se ovih dana u Parlamentu BiH razgovaralo o negativnim revizorskim izvještajima iz MIP-a prije mog dolaska. Zbog svega što je urađeno već je izvjesno da će ti izvještaji za 2012. biti potpuno drugačiji. Na vanjskopolitičkom planu nastavili smo aktivnosti na EU poslovima, kapacitirali Misiju BiH pri EU, te uspješno sa razine zamjenika ministra koordinirali rad naših institucija uključenih u tzv. političku komunikaciju s NATO savezom.
Ipak je bilo suštinskih razmimoilaženja oko nekih vanjskopolitičkih pitanja. Sirija?
– Vanjska politika BiH predugo je taoc unutarnjo-političkih taktiziranja. To čak nisu ni strategije, nego lokalna mikro-menadžiranja u kojima samo ima privida da je netko dobio, au stvari svi gubimo. Primjer Sirije je najbolji primjer kako na vanjskopolitičkom planu moramo ostati odani načelima i zajedničkim interesima. Dogovorili smo se da glasamo onako kako je glasovala i EU, jer preuzeli smo obvezu da svoju vanjsku politiku sto više harmonizira sa vanjskom politikom EU. Vodio sam se upravo tim načelima kada sam proslijedio našoj misiji u Njujorku instrukciju tadašnjeg predsjedavajućeg Presjedništva Bakira Izetbegovića da glasamo za potporu Siriji. A onda je uslijedio poziv za odstrel koji je najglasniji bio upravo iz SDA. Stranke čiji član je, u kapacitetu člana Predsjedništva BiH, zatražio da glasamo za rezoluciju. To zapravo najbolje govori o tom mikro-menadžiranje ljudi koji nisu u stanju da razdvoje osobni animozitet od državnog interesa.
A Palestina?
– Tu sam također pismom sugerirao Predsjedništvu BiH da bi bilo jako dobro da glasamo za rezoluciju i podržimo palestinski zahtjev. Ostali smo nažalost suzdržani, jer Predsjedništvo BiH nije moglo postići konsenzus. EU je također bila nejedinstvena. No, uskoro je na prijedlog MVP BiH uslijedila nešto mudrija odluka Predsjedništva BiH da donese po prvi puta odluku o nerezidentnom pokrivanju Palestine iz Jordana. Željeli smo ispraviti nepravednu asimetriju koja je godinama postojala u odnosima Palestine i BiH. Oni ovdje imaju ambasadu i odličnog veleposlanika, a mi sve ove godine uopće nismo imali akreditiranog veleposlanika u Palestini. Sada ćemo ga imati. I ne samo to. U travnju iduće godine izaslanstvo MVP BiH će putovati u Ramallahu na prve bilateralne konzultacije između BiH i Palestine ikad održane na palestinskoj teritoriji. To nipošto neće ugroziti naše odnose sa Izraelom kako je vladalo neko opće mišljenje, ali će siguran sam makar malo popraviti opći dojam o našoj vanjskopolitičkoj neprincipijelnosti.
Jesu li to sva vanjskopolitička postignuća?
– Naravno da nisu. To su samo odgovori na vaša konkretna pitanja, a postignuća je puno više. No ona su su ona poput slagalice. Svako pojedinačno djeluje sitno, katkad može biti subjektivno, ali kada se sklope u širu sliku i na duži rok postaju jasnija. Pričekajte da složimo tu slagalicu. Ovu godinu smo potrošili za dijagnozu stanja, anamnezu bolesti naše diplomacije. Naredne dvije godine će biti godine ispravljanja svega što se može popraviti i strateškog trasiranja nekih pravaca djelovanja za godine što dolaze. Želimo svima pokazati da možemo. Da MVP BiH nije posljednje stjecište hulja, kako nas neki mediji žele prestaviti, parazita koji putuju na račun poreznih obveznika i uglavnom ne rade ništa. Tamo rade jako odgovorni ljudi, veliki patrioti ove zemlje. Mnogi od njih rade daleko od reflektora javnosti, njihov rad se ne vidi, ali oni su ta kockica u velikoj slagalici. Mnogi od njih nikada do sada nisu dobili šansu da pokažu što mogu. Sada su je dobili.
Da li je regija dio te slagalice? Hrvatska za pola godine ulazi u EU. Koliko su naše institucije svjesne svih izazova?
– Itekako je dio slagalice. Rekao bih da oni u prošlom mandatu nisu bili svjesni, a mi smo sada prinuđeni da vadimo kestenje iz vatre. Ministarstvo vanjskih poslova BiH je u 2012. vrlo aktivno i intenzivno radilo da sva ona suštinska pitanja koja smo godinama držali ispod tepiha izvadimo i počnemo rješavati jedno po jedno. Evo vam i primjera. Prije godinu dana, kada se MVP BiH aktivno uključio u pokušaj rješavanja otvorenih pitanja, stav Europske komisije bio je da BiH ne može uvoziti ni izvoziti preko luke Ploče proizvode životinjskog podrijetla koji nisu u skladu s EU standardima, te da će režim biti vrlo restriktivan. Danas je situacija puno drugačija. Imamo čak i komentara među predstavnicima drugih bh.. institucijama u trilateralnim povjerenstvima, pa čak i predstavnika međunarodne zajednice, da su predstavnici MVP BiH jedini koji imaju nepotrebno čvrst stav. No taj čvrst stav doveo nas je do rezultata: Europska komisija ponudila je potpunu slobodu izvoza i dobar dio uvoza. Uspjeli smo zaustaviti bezuvjetno pristajanje na svaki birokratski mig iz Bruxellesa. I nećemo popustiti u našem zahtjevu da u Pločama dobijemo sve ono što je Europska komisija dozvolila Hrvatskoj u Neumu. Luka ploče su naša jedina vrata u svijet i ta vrata za nas moraju ostati širom otvorena. Svaka čast svakome, ali ovo je nulta tolerancija gdje interesi BiH moraju biti do kraja ispoštovani. MVP BiH će u tome nastaviti igrati jako važnu ulogu.
Kad smo kod EU, puno se govori a jako malo radi. Padamo na bazičnim principima, a vlakovi za Bruxelles polako prolaze?
– Padamo na bazičnim stvarima zato što je povjerenje među političkim čimbenicima svedeno na medijske napise. Previše se pretpostavlja ili sumnja, a bojim se jako malo razgovara. Nema vašeg i našeg europskog puta. Mogu postojati naši i vaši modeli kako idemo tim putem, ali put je jedan. Sjetimo se nekih političara koji su javno upirali prstom u kalendar na datum kada ćemo ući u EU, dobiti kandidatski status, predati kredibilnu aplikaciju … Ili nekih koji su govorili kako su oni sve već završili i gotovo su spremni za EU. Rezultat je na kraju da svi čekamo. Ovo nije utrka na sto metara. Riječ je o suštinskom prioritetu koji zadire u kompletnu društvenu paradigmu i pokušava je stubokom promijeniti. Moramo se prestati zamarati datumima i tehnikalijama, a latiti se suštinskih pitanja reformi koje provodimo zbog sebe, a ne zbog EU.
Ovo prvi puta javno kažem: nije toliko važno kada ćemo ući u EU, koliko je važno koliko ćemo biti spremni za taj ulazak. Građani BiH zaslužuju znati da vlak za Bruxelles neće otići, ali da ćemo mi u narednih deset godina ipak morati najprije naučiti kako uspješno živimo pored EU i vrijedno radimo na provedbi reformi čak i onih najbolnijih. Kako da dođemo u poziciju u kojoj su danas Švicarska, Norveška i Island u odnosu na EU. Mogu ući kada i ako žele. I dok to radimo nikada ne smijemo zaboraviti da EU jeste važan vanjskopolitički prioritet, ali nije cijeli svijet. Mi moramo istovremeno raditi i na “ulasku” na tržišta s kojih smo davno otišli i na kojima smo još dobro došli. Ako je to imperativ za jednu moćnu Njemačku, ne znam zašto to isto ne bi bilo važno i za malu, ekonomski onemoćalu BiH.
Da li se taj zaokret koji zagovarate odnosi i na regiju?
– Apsolutno. Naša prva postaja na putu prema Bruxellesu je regionalna suradnja. Mi smo uvijek bili spremni za regionalnu suradnju, ali se ona dosta dugo odvijala na deklarativnoj ravni. Evo vam primjer: krenimo od Makedonije. Grčka joj odriče pravo na ime. Bugarska pravo na jezik, Srbija pravo na autokefalnost pravoslavne crkve. Idemo dalje, Srbija i Kosovo tek sad ulaze u fazu realnog dijaloga kada je neophodna hrabrost s obje strane. Idemo još dalje, Srbija, BiH i Hrvatska, a tu je i Crna Gora imaju isti sklop otvorenih pitanja u zadnjih dvadeset godina. Hrvatska je na graničnoj arbitraži sa Slovenijom i Crnom Gorom. To su dakle realni problemi i čini mi se da je tek sad došlo vrijeme da se napravi i kvalitativan iskorak. Što zbog hrvatskog članstva u EU, a što zbog spoznaje na svim stranama da je ideologija podjele pojela vlastitu supstancu.
Dvadesetak milijuna ljudi na ovim prostorima govori isti ili sličan jezik, dakle razumijemo se. Dijelimo zajedničku prošlost, slične eurointegracijske ciljeve, pripadamo istom kulturnom i civilizacijskom krugu. Dvadeset godina na ovim prostorima gospodarile su ideologije podjele temeljene na onome što nas razlikuje. I znamo kakav je njihov rezultat. Mislim da ljudi pokušavaju polako shvatiti da je ipak ono što nas povezuje u našim različitostima mnogo bitnije. Ovo je veoma pragmatičan zaokret iza kojeg stoji gospodarski i infrastrukturni interes. Da biste došli do Tirane i Skopja morate letjeti preko Beča. Posljednji autocestu koja povezuje regiju bivše zajedničke države napravio je Tito. Ljudima nedvojbeno treba povezivanje da bi lakše poslovali, as tim dolazi sve ostalo.
S obzirom da postoji većina na državnoj vlasti, koju čine šest parlamentarnih stranaka posvećenih određenom zajedničkom programu, a što nije slučaj na nižim raznini, pitam Vas što građani mogu očekivati od te i takve koalicije s obzirom na ingerencije državne razine, postojeće stranačke razlike, ali i nemogućnost da određene političke nesuglasice nadomjestite na nižim razinama vlasti na kojima ta vlast nije ostvarila puni kapacitet?
– Od te i takve koalicije, kako je Vi definirate, građani mogu očekivati da će biti ispoštovan i proveden dogovor stranačkih lidera. Da budem jasan, mi smo se obvezali da će nova koalicijska vlast biti uspostavljena i na federalnoj razini i SDP kao vodeća politička stranka u toj koaliciji i svi naši predstavnici u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti iskoristit će sva legitimna i legalna sredstva da taj cilj ostvarimo. Jedna prepreka je već savladana odlukom predsjednika Federacije BiH Živka Budimira poništiti vlastitu odluku o prihvaćanju ostavke ministra Desnice Radivojevića.
Sljedeće što nam predstoji je rekonstrukcija Federalne vlade i nadam se da će i to u siječnju 2013. godine biti riješeno. Kada smo se upuštali u ovaj proces znali smo da on neće biti lagan, ali nismo mogli trpiti situaciju u kojoj se SDA ponašala kao podmukla oporba. Uživali su u svim blagodatima koje donosi vlast, od upravljanja unosnim tvrtkama i uhljebljivanja svojih kadrova do ministarskih beneficija, a istodobno su se u očima javnosti pokušavali prati od svih teških i bolnih poteza. Usvajanje državnog proračuna početkom ove godine je to najbolje pokazalo, tu dvoličnost SDA. Godinama im taj i takav proračun nije smetao, godinama su dozvoljavali da država živi na aparatima, gurajući odluke o privremenom financiranju, gdje samo njihovi kadrovi nisu bili ugroženi i prvi put kada su bili u mogućnosti da se sakriju iza nečijih leđa, a to su ovaj put bila leđa SDP-a, to su pokušali i iskoristiti.
Nismo to mogli dozvoliti i zato je i uslijedio razlaz sa SDA. Treba reći istinu i javnosti objasniti da se SDP i SDA nisu razišli zbog različitog shvaćanja značaja i budućnosti BiH. Razišli smo se jer SDA nije bila spremna reformirati sebe, kao ni podnijeti teret reformi koje se moraju provesti ako želimo u EU i ako želimo ekonomski i politički stabilizujemo BiH.
SDA, odnosno njeni kadrovi, od čelnika do portira, nisu željeli da se odreknu povlastica u kojima od rata uživaju. Dovoljno je pogledati strukturu državne administracije, strukturu zaposlenih u javnim profitabilnim kompanijama i sve je jasno. Tu je nastao razlaz.
U kontekstu izvršne vlasti na entitetskoj, federalnoj razini, možete li dalje protumačiti Vašu poruku u vezi s prijevremenim izborima u ovom entitetu? Je li nova parlamentarna federalna većina iscrpila svoje mogućnosti zahtjevom premijera Nikšića federalnom predsjedniku Budimiru da smijeni osam ministara koji nisu dio parlamentarne većine ili su mogući još neki potezi?
– Prijevremeni izbori su samo jedna od opcija za rješenje trenutne krize i rekao bih posljednja za kojom bi trebalo posegnuti. Ima tu još mogućnosti. Prva je u poštivanju demokratskih principa i uvažavanju stava većine. Tu mislim na predsjednika Budimira prije svih. On bi ponajviše trebao uvažavati te demokrtaske principe s obzirom na činjenicu da on nije izabran na poziciju predsjednika voljom gradjana FBiH već paralementarne većine koja više ne postoji. Odustajanje od ostavke Desnice Radivojevića možda je prvi signal da on mijenja svoj stav, da mijenja pogled na trenutnu političku situaciju u Federaciji i da počinje uvažavati realnost. Mandat koji je Budimir svojevremeno dobio bio je izraz određenih političkih odnosa. Trenutni odnosi su drugačiji i svugdje u svijetu bi se to uvažavalo. Nema države u kojoj bi predsjednik bio protiv parlamentarne većine, ili će je uvažavati ili će se povući. Funkcija koju obnaša ne dozvoljava mu da bude proizvođač krize. Naprotiv, on bi s obzirom na odgovornost koju ima trebao biti prvi koji traži rješenje, a kao predsjednik Federacije zna koji je to put.
Predsjednik HDZ-a Dragan Čović je najavio radikalne poteze. Mislite li da će dva HDZ-a odlučiti napustiti dogovor zbog toga što je nemoguće završiti proces rekonstrukcije vlasti na entitetskoj razini i da će, možda, iz kuta zakonodavne vlasti odustati od potpore izvršnoj vlasti u FbiH u kojoj nemaju svoje ministre, ili je u pitanju neki drugačiji plan?
– Dragan Čović je u 2012. godini bio čovjek rješenja, političar kompromisa, osoba koja je pomogla da krenemo iz krize koju je proizvelo neodgovorno ponašanje SDA. Oba HDZ-a, kao i SBB i gospodin Radončić su omogućili da u 2013. uđemo sa usvojenim budžetima i na razini države iu Federaciji. Sjeća li se itko u BiH kada smo posljednji put imali takvu situaciju i zna li se uopće koliki je to politički kapital s kojim ulazimo u narednu godinu. Očekujem da će ta Čovićeva razboritost biti osobina koja će ga krasiti iu predstojećim fazama provedbe našeg koalicijskog sporazuma.
SDP sigurno neće odustati od onoga što smo se obvezali i vjerujem da ni Čović, kao lider HDZ-a, odnosno Božo Ljubić, predsjednik HDZ-a 1990, neće ustuknuti pred Tihićevim predkongresnim smicalicama. Bilo bi pogubno dozvoliti da zbog SDA i Tihića i naredne dvije godine, do općih izbora, tavorimo svi zajedno u političkoj kaljuži.
Gospodine Lagumdžija, postoje oni koji smatraju da je Vaš “preuranjeni” zahtjev za izborima u Federaciji povezan sa formiranjem partije bivšeg potpredsjednika SDP-a i članom Predsjedništva BiH Željka Komšića. Koliko je to dvoje u vezi, osobito u kontekstu činjenice da bi eventualna Komšićeva partija uzela dio glasova SDP-u? I, u tom spekulativnom kontekstu, može li se očekivati eventualna koalicija SDP-a i stranke njezinog bivšeg potpredsjednika, kako se god ona zvala?
– Oni koji to “smatraju”, špekulišu, nagađaju, ne znam koji još izraz da upotrijebim, pokazuju da očito nisu dovoljno informirani niti su dobri poznavatelji političkih prilika u BiH. Kako to SDP i Zlatko Lagumdžija mogu zaustaviti nekoga da izađe na izbore? Toliku navodnu moć mogu nam dati samo političke analfabete, ljudi koji nikada nisu zavirili u Izborni zakon BiH.
Da su prije konstruiranja kafanskih bajki samo pročitali taj zakon vidjeli bi da prijevremeni izbori izabranim strankama donose mandate i vlast samo da narednih općih izbora. Da tim analfabeti pojednostavim, ako bi bilo prijevremenih izbora a ako Komšić ili netko drugi do tada ne stignu formirati stranku i kandidirati se, ostaje im mogućnost da to učine 2014. godine. Ako ne bude prijevremenih izbora, pred Komšićem i ostalima je opet šansa da uđu u političku utakmicu u regularnom vremenu, na općim izborima 2014. godine.
No, ono što je očito jest da netko uporno želi posvađati SDP i Komšića i od nas napraviti ljute neprijatelje, iako to ni privatno nismo, a nadam se ni ideološki. U određenom trenutku mi smo se razišli i što se SDP-a tiče Komšiću želimo samo uspjeh u budućnosti. Da li će on ostati u politici i na koji način njegov je stav i ne bih o tome špekulišem. Hoćemo li biti politički partneri pokazat će vrijeme. SDP kao ni ja osobno nećemo biti smetnja toj vrsti suradnje. Naprotiv. I do sada su pojedinci napuštali SDP i neki od njih su nastaviti svoj politički angažman kroz druge političke stranke ili tako što su osnovali svoje. Dokle su dobacili i što danas rade svi smo svjedoci.
Što je ono što je promjena vlasti u Bosni i Hercegovini nakon 2010. godine uspjela postići što nije učinjeno u proteklih nekoliko mandatskih saziva? To Vas pitamo zbog Vaše novogodišnje poruke na prijamu u SDP-u kada ste spomenuli da bi “situacija u BiH bila mnogo gora da nije SDP bio dio vlasti!?
– Uspjeli smo za početak sjesti i dogovoriti zajednički program i zajedničke interese, čime smo pokazali da vlast nije samo zbroj nekoliko političkih stranaka koje su tu da bi podijelile resurse i upravne odbore. To do sada nikada nije bio slučaj. Prekinuli smo tu lošu karmu odlazaka i dolazaka na vlast po principu svakom njegov tor, ali i financije unutar istih. Ako je sva ova kriza od 2010. godine naovamo, koja se u jednom dijelu medija pripisuje SDP-u, dovela do ove točke onda mogu to ponosno nazvati napretkom. Platforma je formirana na istim principima, ali je SDA u jednom trenutku pokazala veliku netoleranciju prema dogovorenom. Sada imamo nove partnere s kojima želimo ostvariti iste one programske ciljeve s kojima smo 2010. godine pobijedili na izborima. Što je važnije: ostati odan cilju i programu ili ostati odan koaliciji koja to pokušava izigrati samo zato da se ne bi uzrokovala kriza. Mi smo još 2010. godine u predizbornoj kampanji vrlo jasno rekli: svatko je dobrodošao tko s nama želi ispuniti programska načela kojima je najveći broj građana BiH dao potporu na općim izborima.
Još od prekida platformske koalicije sa SDA, javnost spekulira s “istinskim” razlozima razlaza ove dvije stranke. Optužuje vas se da ste sve prodali kako bi ste postali, a poslije i ostali ministar vanjskih poslova. Tako je vrlo popularna teza da je korijen neslaganja zapravo u kontroli nad javnim tvrtkama, poput BH Telekoma, FDS-a, Bosnalijeka, itd.. Kako komentirate te medijske napise?
– Znam da je percepcija jako važna. Znam isto tako da određeni broj ljudi i pomisli, nasjedajući na lažne medijske napise i očiglednu hajku prema meni, da iza svega stoji Lagumdžija koji želi financijsku kontrolu i moć. Tu hajku vodi SDA i pokušava javnosti objasniti kako je za sve ovo kriv Lagumdžija koji navodno prodaje interese države i Bošnjaka itd.. Drugi me opet napadaju, iz svojih partikularnih razloga, da namjerno pokušavam otjerati SDA iz koalicije kako bih sa Radončićem lakše podijelio kolač. Treći, da sam sve ovo uradio kako bi se domogao fotelje ministra vanjskih poslova. Sve su to izmišljotine koje ne zaslužuju reakciju onima koji ih izmišljaju, ali definitivno držim da javnost zaslužuje znati istinu.
Dugo sam u politici. Dva puta sam bio premijer, dva puta zamjenik premijera i dva puta ministar vanjskih poslova. Član sam prestižnog Madridskog kluba gdje pored mene sjede bivši predsjednici i premijeri iz cijelog svijeta (Clinton, Carter, Blair, Kohl, Gorbachov, Kofi Annan). Član sam Predsjedništva Europske partije socijalista. Član sam Svjetske akademije znanosti i prijeratni profesor na Ekonomskom fakultetu i Elektrotehničkom fakultetu. Imam veliki krug utjecajnih prijatelja u inozemstvu. Moj životopis dovoljan je za dva uspješna života. Materijalno sam situiran i prije rata, te prije i bez političkog angažmana. Pa zar itko normalan još može pomisliti da, pored svega ovoga, želim po svaku cijenu biti i ministar vanjskih poslova. Viđati obitelj u pauzama brojnih putovanja, maltretirati se na iscrpljujućim sastancima i konferencijama kako bih uzeo još koju dnevnicu više. Da nije tužno, uistinu bi bilo smiješno. Ušao sam u ovo sve upravo kako bih iskoristio svoja poznanstva po svijetu u promicanju interesa zemlje koja je odavno postala igraonica političkih amatera koji prvenstveno pokušavaju zaraditi novac, srediti nekom članu familije lukrativno mjesto u upravnim odborima.
Vratio sam se u ministarstvo vanjskih poslova jer s tog mjesta mogu najviše doprinijeti da ova zemlja krene naprijed, ali i da joj skinem s leđa brojne međunarodne birokrate koji na našoj muci pokušavaju napraviti karijeru. Vrijeme će najbolje pokazati tko je što radio. Kako je ušao, a kako izišao iz politike. I na koncu, ne radi se o preuzimanju kontrole nad javnim tvrtkama, nego o sprječavanju da višedecenijska kontrola SDA nad tim kompanijama, kroz koje je prošla plejada SDA-ovskih kadrovika, na kraju ne isuši potpuno njihovu supstancu. Da, želimo preuzeti kontrolu nad državnim tvrtkama isključivo kako bi one radile transparentnije i kako bi prestale biti stroj za proizvodnju potencijalnih glasača od izbora do izbora.