Published On: Sat, Sep 12th, 2015

Žižek: Na izbjeglice se reaguje kao na smrtonosnu bolest. Europa se pretvorila u Europistan!

Val izbjeglica iz Afrike is Bliskog Istoka u Zapadnu Europu izazvao je niz reakcija koje su vrlo slične onima koje ispoljavamo kada saznamo da bolujemo od smrtonosne bolesti, prema obrascu koji je opisala Elisabeth Kübler-Ross u svojoj poznatoj studiji “O smrti i umiranju”.
Prva reakcija je poricanje: ‘Ma, nije to tako ozbiljno, hajde da to jednostavno ignoriramo’ (ovo sve manje čujemo). Zatim dolazi ljutnja – kako se to moglo dogoditi baš meni? – Koja eksplodira kada poricanje više nije moguće: ‘Izbjeglice su prijetnja našem načinu života; Među njima se kriju muslimanski fundamentalisti; moraju biti zaustavljeni! ‘
Zatim dolazi cjenkanje: ‘OK, hajde da odlučimo o kvotama; neka imaju izbjegličke kampove u svojim zemljama. ‘Zatim depresija:’ Izgubljeni smo, Europa se pretvara u Evropistan! ‘Ono što još nismo vidjeli jeste peti stadij koji Kübler-Ross opisuje, a to je prihvaćanje, što bi u ovom slučaju značilo pravljenje zajedničkog europskog plana za rješavanje problema izbjeglica.
Što bi trebalo učiniti? Mišljenja u javnosti su oštro podijeljena. Lijevi liberali izražavaju svoj bijes što Europa dopušta da se tisuće ljudi utope u Mediteranu: Europa, kažu, treba pokazati solidarnost i otvoriti širom svoja vrata. Anti-imigrantski populisti kažu da moramo zaštititi svoj način života: stranci treba sami rješavaju svoje probleme. Oba rješenja zvuče loše, ali koje je gore?
Da parafraziram Staljina, oba su gora. Najveći licemjeri su oni koji pozivaju na otvaranje granica. Oni dobro znaju da se to nikada neće dogoditi: to bi istog trena izazvalo populistički revolt u Europi. Oni izigravaju “divne duše”, prave se da su superiorniji od “pokvarenog svijeta”, dok nastavljaju dobro živjeti u njemu. Anti-imigrantski populisti također dobro znaju da, prepušteni sami sebi, ljudi u Africi i na Bliskom istoku neće uspjeti riješiti vlastite probleme i promijeniti svoja društva. Zašto?
Zato što ih mi u Zapadnoj Europi u tome sprječavamo. Europska intervencija u Libiji je uvela ovu zemlju u kaos. Američki napadi na Irak su stvorili uvjete za jačanje Islamske Države. Tekući građanski rat u Centralnoj Afričkoj Republici između kršćanskog juga i muslimanskog sjevera nije samo eksplozija etničke mržnje, on je izazvan otkrićem nafte na sjeveru: Francuska i Kina se bore za kontrolu nad tim resursima. Globalne glad za mineralima, uključujući koltan, kobalt, dijamante i bakar je potaknula ratove u Demokratskoj Republici Kongo 1990-tih i ranih 2000-ih.
Ako doista želimo zaustaviti priljev izbjeglica, onda je ključno da priznamo da većina njih dolazi iz ‘propalih država’, gdje državne vlasti više ili manje ne funkcioniraju: Sirija, Irak, Libija, Somalija, DRK i tako dalje. Ova dezintegracija državne vlasti nije lokalni fenomen već rezultat međunarodne politike i globalnog ekonomskog sustava, u nekim slučajevima – kao u Libiji i Iraku – direktan rezultat Zapadne intervencije. (Također treba znati da su ‘propale države’ Bliskog Istoka osuđene na propast još kada su Britanija i Francuska iscrtale granice tijekom Prvog svjetskog rata.)
Najveći licemjeri su oni koji pozivaju na otvaranje granica. Oni dobro znaju da se to nikada neće dogoditi: to bi istog trena izazvalo populistički revolt u Europi. Oni izigravaju “divne duše”, prave se da su superiorniji od “pokvarenog svijeta”, dok nastavljaju dobro živjeti u njemu.
Nije nam promaklo ni to da su najbogatije zemlje na Bliskom Istoku (Saudijska Arabija, Kuvajt, Emirati, Katar) bile manje otvorene za izbjeglice od onih manje bogatih (Turska, Egipat, Iran itd.). Saudijska Arabija je čak vratila muslimanske izbjeglice u Somaliju. Je li to zbog toga što je Saudijska Arabija fundamentalistička teokracija koja ne može tolerirati strane uljeze? Da, ali Saudijska Arabija je ovisna o prihodima od nafte, što je čini potpuno integriranim ekonomskim partnerom Zapada.
Potreban je ozbiljan međunarodni pritisak na Saudijsku Arabiju (Kuvajt, Katar i Emirate) da prihvate veliki kontingent izbjeglica, naročito zato što, pomažući pobunjenike protiv Asada, Saudijci snose dio odgovornosti za trenutnu situaciju u Siriji.