Published On: Wed, Aug 19th, 2015

ŽIVOTNI PUT UMJETNIKA Arsen Dedić – kronologija života i rada

 352880_11938. Rođen 28. srpnja u Šibeniku u obiteljskoj kući u Ulici Nikole Tesle.
1949. Prvi nastupi u šibenskom limenom orkestru uz svoga oca i brata. Svira flautu.
1953. Nastupa u orkestru šibenskog kazališta. U gimnaziji osniva klapu u kojoj je i Vice Vukov. Upisuje srednju muzičku školu.
1957. Odlazi u Zagreb na studij prava.
1958. Gubi honorarni posao glazbenog savjetnika na nedavno osnovanoj Televiziji Zagreb zbog dvije pjesme religioznih motiva u časopisu Prisutnosti.
1959. Upisuje Muzičku akademiju, a pravo završava samo tri godine. Piše tekst pod pseudonimom Igor Krimov za popularni “Mornarski cha-cha-cha” Marija Bogliunija, izveden na Zagrebačkom festivalu.
1961. Objavljuje pjesme u časopisu Književnik koji vodi Antun Šoljan.
1962. Prvi put zapažen kao pjevač u kvartetu Melos. Vjenčao se Zagrepčankom Vesnom Suligoj. Rođenje kćeri Sandre.
1963. Prvi samostalni festivalski nastup na Beogradskom proljeću (“Proljetni cvijet” Radoslava Grajića), a na Melodijama Jadrana u Splitu prvi put izvodi vlastitu pjesmu (“Onaj dan”). Njegov prepjev pjesme Gina Paolija “Okus soli” postaje hit. Pristupa grupi Studio 64.
1964. Na prvom zagrebačkom festivalu šansone izvodi “Moderato cantabile”. Na Melodijama Jadrana dobiva treću nagradu za pjesmu “Kuća pored mora”. Diplomira na Muzičkoj akademiji.
1965. Upoznaje Sergia Endriga tijekom njegova gostovanja na Televiziji Zagreb i postaju bliski prijatelji. “Čovjek kao ja” u izvedbi Zafira Hadžimanova nagrađen je na drugom zagrebačkom festivalu šansone. Pjesma “Stara cura” izaziva skandal na Melodijama Jadrana. Razvodi se od Vesne Suligoj.
1966. Izvodi “Sandru” na zagrebačkom festivalu, a pjesmu “Moj brate”, u alternaciji s Vicom Vukovom, na Melodijama Jadrana. Piše glazbu za TV dramu Ive Štivičića “Mediteranska klima”.
1967. “Vino i gitare” Stipice Kalogjere na njegov tekst, u izvođenju Gabi Novak i Dragana Stojnića, pobjeđuje na Opatiji i postaje evergreen. Zajednički koncert sa Sergiom Endrigom u Parizu.
1968. Josipa Lisac postaje nova glazbena zvijezda zahvaljujući njegovoj pjesmi “Što me čini sretnom”.
1969. Objavljuje album “Čovjek kao ja” koji je odmah proglašen najznačajnijim izdanjem jugoslavenske diskografije. S Ginom Paolijem izvodi na Melodijama Jadrana “Vraćam se” i dobiva prvu nagradu žirija.
1970. Sklada “Život moj” za Josipu, nagrađenu na zagrebačkom festivalu u pratećem rock programu. “Pusti me da spavam” u izvedbi Gabi njegova je najuspješnija suradnja s pjesnikom Željkom Sabolom iako je i pjesma “Djevojka za jedan dan” bila hit.
1971. Prijatelj Zvonimir Golob objavljuje mu zbirku pjesma “Brod u boci”, koja ima ukupno osam izdanja i prodana je u 60.000 primjeraka. Drugi album “Arsen 2” također je odlično primljen.
1972. Sklada glazbu za bunkeriranu seriju Antuna Vrdoljaka “Prosjaci i sinovi”.
1973. Rođenje sina Matije, brak s Gabi Novak. Treći, dvostruki album “Homo volans” najambicioznije je izdanje jugoslavenske diskografije.
1974. Glazba za popularnu seriju “U registraturi”.
1975. Prva suradnja s Histrionima za predstavu “Domagojada”.
1975. Zamišljeno pristanište (s Matijom Skurjenim), Naprijed, Zagreb, 1975. Slikovnica izašla u jednoj od najljepše zamišljenih biblioteka za klince.
1976. Albumi “Porodično stablo” i “Otisak autora”. Glazba za veliki kino-hit “Vlak u snijegu” Mate Relje.
1977. Objavljen je album “Dedić-Golob”, koji rezimira 15-godišnju suradnju s poznatim zagrebačkim pjesnikom.
1978. Vjesnikova nagrada za glazbu “Josip Slavenski”.
1979. Nagrada “Prix Jacques Brel”, nagrada “Ivo Tijardović” splitskog HNK.
1979. Narodne pjesme, Znanje, Zagreb, 1979. Jedan od tada najvećih izdavača približio je Arsenove stihove publici, a knjiga je išla iz jednog u drugo ponovljeno izdanje. Slično se ponovilo s “Hotelom Balkan”.
1980. Albumi “Pjevam pjesnike” (najizvođenija pjesma “Odlazak” po Tinu Ujeviću) i “Gabi i Arsen”.
1981. Glazba i naslovna pjesma za popularni film Petra Krelje “Vlakom prema jugu”.
1982. “Premio Tenco” u San Remu za autorsku šansonu. Album “Arsen pjeva djeci” dobio je nagradu jugoslavenske radio difuzije.
1984. Album “Provincija” (najizvođenija pjesma “Djevojka iz moga kraja”).
1985. Dvostruki album “Kantautor” sadrži prepjeve stranih i izvedbe domaćih autora koji su mu bliski po glazbenom izričaju, od Leonarda Cohena do Drage Diklića.
1986. Album “Moje popevke” sačinjen je od pjesmama najčešće izvedenih na Krapinskom festivalu.
1986. Zagreb i ja se volimo tajno s Tomislavom Rastićem (vlastita naklada), Zagreb.
1987. Album “Kino Sloboda” (najizvođenija pjesma “Otkako te ne volim”). Album “Arsen & Bora Čorba Unplugged 87.”
1988. Sklada svoj najuspješniji soundtrack za Vrdoljakov film “Glembajevi”.
1989. Objavljuje album “Glazba za film i TV”, čime naglašava važnost tog dijela svog opusa. Dobiva Zlatnu arenu za glazbu u filmu “Donator” Veljka Bulajića.
1990. Sklada mjuzikl “Lady Šram” na libreto Nina Škrabea, izveden godinu kasnije u zagrebačkoj Komediji.
1991. Premio Citta’ di Recanati kao istaknuti europski šansonjer autor. Pridružio se Hrvatskom Band Aidu u izvedbi pjesme “Moja domovina” i dao doprinos završnoj verziji teksta.
1993. Pjesnik opće prakse, Znanje, Zagreb, 1993. Naslov ove zbirke bio je pjesnikova autoironična poštapalica s kojom je aludirao na svoje kako uglazbljene tako i na “samo” pisane stihove, na raznorodnost svoga stvaranja.
1993. Album “Tihi obrt”, nagrađen prvim od njegovih osam Porinom. Podijelio ga je sa Stipicom Kalogjerom za najbolju produkciju.
1995. Odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Priznanje “Zlatni Histrion”.
1997. Zlatna arena za glazbu u film “Pont Neuf” Željka Senečića. Objavljen je album “Ministarstvo”, poslije nagrađen Porinom.
1999. Porin za životno djelo.
2000. Čagalj, Feral Tribune, Split, 2000.
2003. Goranov vijenac za ukupni doprinos hrvatskom pjesništvu.
2004. Zabranjena knjiga, AGM, Zagreb, 2004. Naslovnicu je izradio pjesnik pokazujući da je njegovo “amatersko” bavljenje slikanjem ozbiljna stvar.
2004. Padova (s crtežima Munira Vejzovića), AGM, Zagreb.
2005. Arsen Dedić & Gino Paoli – Lisinski.
2006. Album “Dueti” snimljen je s pjevačima različitih generacija.
2006. Službena duša – (p)ogledi, Tribina
Jutro poezije, Zagreb 2006. Za ovu zbirku Dedić je primio nagradu Josip Sever u Muzeju Mimara, za tu godinu. One davne 1969., kada je izdao LP “Čovjek kao ja”, Sever je objavio “Diktatora”.
2008. Zadnji autorski album “Rebus”. Sa zakašnjenjem je objavljen i CD s glazbom iz filma “Belle epoque” Nikole Stojanovića.
2009. Zidne novine – (i)lirsko podjebavanje, Profil, Zagreb.