Te noći ispred zatvora okupilo se 500-ak ljudi koje je policija rastjerala. Unutar zatvora bila je Ruth Ellis koju su dva puta te večeri posjetili njezini roditelji. Dan nakon toga je obješena, a njezino pogubljenje izazvalo je niz rasprava je li smrtna kazna etična u slučaju žena, ili bilo koga, i trebaju li postojati različiti stupnjevi kazni za ubojstvo.
Ruth Ellis rođena je 6. listopada 1929. godine. Sa 14 godina napustila je školu i u Londonu počela raditi ako konobarica. Veći dio njezine životne priče bio je poput neke priče iz života poznatih i slavnih. Niz tračeva koji su kružili o njoj spominjali su i one s kojima je u vezi, a bilo je tu glasina o mnogobrojnim trudnoćama i pobačaju, i o obožavateljima koji su joj divljenje pokazivali skupocjenim poklonima.
Sa 17 godina zatrudnjela je u kratkoj vezi sa oženjenim kanadskim vojnikom. Rodila je sina, i godinu dana odgajala ga sama, prije nego ga je poslala svojoj majci na brigu. Radila je kao model, goli model, i hostesa u noćnom klubu prije nego se udala za 41-godišnjeg stomatologa. Bilo je to 1950. godine. Njezin suprug navodno je bio alkoholičar, nasilan i posesivan zbog svoje mlade supruge. Ostavljala ga je nekoliko puta i stalno mu se vraćala.
1953. godine postala je menadžerica kluba u kojem je radila i tada je upoznala David Blakelyja. On je bio bogati vozač trkaćih automobila, koji je volio piti, i bio je playboy koji je u to vrijeme bio zaručen za drugu ženu. Sve su to bili pokazatelji kako bi priča mogla imati tragičan kraj.
Njihova afera najblaže rečeno bila je burna s nizom ljubomornih ispada,zlostavljanja, pa čak i prošnje. Pričalo se kako je ona zatrudnjela u vezi s njim, no pobacila nakon što ju je udario u trbuh. Druge pak glasine pričale su kako je Blakely spavao sa njezinim prijateljicama.
10. travnja 1955. godine Ruth je pronašla Blakelyja ispred Magdale, javne kuće u Hampsteadu, u London. Približila mu se i pucala na njega iz revolvera dok je zaključavao svoj automobil. Prvi ga je pucanj promašio, no nakon drugog srušio se na pod. Stajala je tad iznad njega i ispalila još pet hitaca.Svjedoci tog događaja kažu kako je nakon posljednjeg hitca stajala iznad njega potpuno hipnotizirana. Okrenula se prema njegovom prijatelju Clive Gunnellu, kako stoji u izvješću, i upitala ga: “Hoćeš li nazvati policiju?”
Ubrzo je uhićena a zločin je detaljno priznala. Suđenje je započelo 20. lipnja 1955. godine.
“Kada ste ispalili hitac iz blizine u njega što ste planirali napraviti?”, pitali su je tužitelji.
“Bilo je to očito, da mi je namjera bila ubiti ga”, odgovorila im je.
Sud je smatrao da je u tom trenutku bila “razumna” i u roku od 30 minuta proglasio ju krivom za ubojstvo i osudio na smrtnu kaznu. Njezina majka pokrenula je kampanju prikupljanja potpisa kako bi se odluka poništila, no Ruth u tom nije željela sudjelovati. Pogubljenje je izvedeno po planu i programu.Pokopana je u neoznačeni grob unutra zidina zatvora.
Reakcija javnosti bila je velika. Povećao se broj onih koji su podržavali ukidanje smrtne kazne, kao i onih koji su sudjelovali u raspravi o ovoj temi, a između ostalog i o tome treba li postojati razlika između različitih stupnjeva ubojstva. U članku objavljenom u Daily Mirroru na dan pogubljenja pisalo je: Ona jedna stvar koja donosi dostojanstvo čovječanstvu i uzdiže nas iznad životinja njoj je bila uskraćena – sažaljenje i nada u konačno otkupljenje.
Desetljećima nakon njena pogubljenja otkriveno je kako joj je pištolj nabavio jedan njezin poznanik Desmond Cussen koji ju je i toga dana dovezao na mjesto zločina. Po pričama njezine sestre porota nije bila upoznata s tim da ju je otac silovao dok je bila djevojčica i da je bila ovisna o antidepresivima. A nisu ni u potpunosti bili svjesni Blakelyjeve sklonosti nasilju.
Smrtna kazna ukinuta je deset godina kasnije, no u tom razdoblju ni jedna žena više nije bila osuđena na smrt. Tako je Ruth Ellis u povijesnim knjigama zapisana kao posljednja pogubljena žena u Velikoj Britaniji.