Iako je 2008. godine u Hercegovačko-neretvanskoj županijie usvojen Zakon o upravljanju i održavanju zajedničkih dijelova i uređaja zgrada, od tada pa do danas, zgrade u Mostaru su sve, samo ne uređene.
U pojedinim zgradama gdje ima volje pojedinaca, zajedničke prostorije se uređuju, građani samoinicijativno uređuju i pročelja zgrada, koja se sve više šarene, no ovo pitanje se, iako je zakonski regulirano i dalje ne rješava.
Zakon je samo mrtvo slovo na papiru, a iz Odjela za društvene djelatnosti Grada Mostara su nam rekli kako ne znaju kada i kako će zakon zaživjeti.
Samo jedan upravitelj
”Godine 2008. objavljena su dva poziva za obavljanje poslova upravitelja i sveukupno se prijavilo pet upravitelja; Tempo-Vranica, ZT Tehnozaštita, Euro-Invest, Amitea i Contec. Od navedenih samo Euro-Invest je ostao jedini upravitelj koji posjeduje certifikat za obavljanje poslova upravitelja od strane Ministarstva građenja i prostornog uređenja”, pojašnjeno nam je iz Odjela.
Grad Mostar je 2009. godine informirao građane o početku provedbi spomenutog zakona, a građani su tada, kako nam je pojašnjeno, iskazali interes za provedbu Zakona. Zakon o upravljanju i održavanju zgrada donijela je Vlada HNŽ-a, a Grad je tek implementator.
Inače, po posljednjem popisu u Mostaru je više od 22.000 vlasnika stanova, garaža i poslovnih prostora, bez novoizgrađenih stambenih jedinica.
Po statistici je 12 tisuća više stambenih jedinica nego domaćinstava, a procjene su da je u gradu izdaje oko 6.000 stanova (kuća, vikendica…).
Prema nekim ranijim podacima, građani Mostara bi za održavanje izdvajali od 420 do 480 tisuća KM, a godišnje će se moći prikupiti 5 do 6 milijuna KM.
Spomenuta sredstva, kako nam je pojašnjeno iz Odjela za društvene djelatnosti Grada Mostara, idu na posebne račune koje će imati svaka zgrada, a gradska administracija neće imati niti jedan pfening od tih sredstava.
Sredstva će biti iskorištena isključivo za održavanje zgrada i plaćanje usluga upraviteljima. Svi građani će moći imati uvid u stanje na računu neke zgrade, urađene radove i utrošena sredstva, pojašnjeno je.
17 posto upraviteljima
Prema županijskom zakonu, kod izbora upravitelja utvrđena je dužnost plaćanja u visini do 30 posto, od prikupljenih sredstava 17 posto dobivaju upravitelji, dok ostatak novca ide na održavanje.
Razlika od 17 do 30 posto ide na poseban račun kojeg vodi upravitelj, a on kako nam je pojašnjeno, ne može ništa raditi i trošiti bez predstavnika zgrade i kućnog savjeta. Upravitelje bi trebao kontrolirati komunalni inspektor i predstavnik zgrade.
Važno je spomenuti da će se, po Zakonu, obračun za održavanje zajedničkih prostorija plaćati tako što će biti obračunata površina stana.
Tako će se za održavanje zajedničkih prostorija plaćati do 0,30 KM mjesečno po četvornom metru stana. Stanari koji primjerice žive u stanu od 100 četvornih metara za održavanje zajedničkih prostorija plaćat će 30 KM mjesečno.
Marin Bago, predsjednik udruge za zaštitu potrošača Futura, za Bljesak.info kaže da je zakon i sama ideja uređenja zgrada zaista potrebna, ali ne na ovakav način.
”Trenutni zakon nije tržišni. U svakoj zgradi ima netko tko je nezaposlen i tko može obaviti neki određeni posao. Svakako stanari mogu naručiti usluge neke firme, a po Zakonu je definirano da samo neke firme rade, to znači da je nekome dan monopol u ruke. To nije dobro definirano, a druga stvar što u tih firmi stoji naš novac i oni raspolažu njim, to je financiranje tih firmi i nema veze s tržištem”, kazao je Bago.
Zašto nisu predviđeni kućepazitelji?
Upitao je zašto kućepazitelji nisu predviđeni Zakonom, jer on može primjerice promijeniti sijalicu, okrečiti haustor a svakako ispravnost urađenog posla kontrolira Grad.
”Zbog čega nekoj firmi davati monopol i zbog čega financirati tu firmu, da u nje stoji naš novac. Zakon nije dobro definiran i ne može polučiti rezultate jer je u pitanju monopol a ne tržišno poslovanje”, kaže Bago još jednom podcrtavajući da trenutni zakon nije na tržišnim osnovama, jer ako firma ne uradi posao dobro, što stanari onda da urade?
”Zašto stanari ne bi bili na tržištu, zbog čega je zakonom definirano da samo neke firme to rade, koji je problem? Ovo je monopolistički pristup i to ne smije proći jer mi ćemo biti osuđeni na jednu firmu bez obzira kakav bio kvalitet usluge i cijena”, kaže Bago.
Druga važna stvar u Zakonu, kaže Bago, je da je dana maksimalna cijena po kvadratu, a nisu definirane minimalne usluge što sve podrazumijeva tu cijenu.
”To ne može. Da se minimalna cijena i minimalna usluga koja uz to ide, onda je to na tržišnim osnovama. A ovako da se zada maksimalna cijena po kvadratu, a da nije definirano koje usluge ulaze u to; to također nije tržišno i ne može funkcionirati. Druga stvar koju smo pitali – ako su stanari odgovorni zbog čega stanari ne mogu odabrati kućepazitelja”, upitao je Bago.
Otvaranje radnih mjesta
Kaže da u Mostaru imamo toliko nezaposlenih ljudi, a s prepoznavanjem kućepazitelja, kojeg bi plaćali stanari, može se zaposliti oko zaposliti do 500 ljudi.
”Samo nikoga nije bilo briga za to prije 10 godina. Zakon je 90 posto dobar i ima nekoliko članaka koji nemaju veze s tržištem, tržišnim poslovanjem, kvalitetom usluge niti gospodarstvom i zapošljavanjem ljudi”, kaže Bago.
Kada bi zakon zaživio, smatra Bago, mnoge firme bi se mogle okrenuti ovoj vrsti usluga kao privatnici obrtnici, koji su startu izbacili iz zakona nekoj firmi dali posao, a da se ne zna šta ona radi.
”Ovaj zakon može pokrenuti puno posla zapošljavanja i novih usluga, međutim te članke treba promijeniti. Druga stvar puno posla se stavlja na predsjednika kućnog savjeta koji posao mora raditi volonterski…”, kaže Bago pitajući tko će sav taj posao (prikupljanje dokumentacije od svakog stana i svih stanara…) raditi besplatno.
Ova priča je pozitivna i potrebna, znamo kako izgledaju naše zgrade, kaže Bago zaključujući da su stanari dužni održavati zgradu, a grad je dužan kontrolirati rade li to stanari kako treba i automatski je sve zatvoreno.
Kako riješiti problematiku?
Iz Odjela za društvene djelatnosti Grada Mostara pojašnjeno nam je da je 2014. godine stupio na snagu Zakon o stvarnim pravima i regulira upravljanje i održavanje etažnoga vlasništva, na jedan drugačiji način regulira ovu oblast i tada je Županija kao donositelj morala uskladiti zakon iz 2006. s ovim.
”Rješenje problematike održavanja zajedničkih dijelova stambenih zgrada nameće se kao imperativ jer je realna situacija u našem gradu po tom pitanju na nezavidnom nivou, pa smo tako uz određene iznimke, svjedoci dotrajalosti, derutnosti te sveobuhvatne zapuštenosti i nemara spram održavanja zajedničkih dijelova zgrada, što se posebno manifestira u zimskim mjesecima koji obiluju padavinama (prokišnjavanje, puknuće i oštećenje vodovodnih, kanalizacijskih, električnih uređaja, liftova…). Održavanje zajedničkih dijelova zgrada nije u interesu samo etažnih vlasnika stanova, jer im osigurava sigurnost življenja u stambenom objektu i poboljšava uvjete, nego je, prema našem stajalištu direktno u funkciji zaštite javnog interesa kojeg su jedinice lokalne samouprave ovlaštene i dužne osigurati”, rekli su iz Odjela za društvene djelatnosti ističući da je za regulaciju nužan i angažman drugih odjela, Ministarstva za građenje kao operativnog organa za nadzor ove oblasti, te afirmativniji pristup medija cijelom projektu implementacije zakona ili mogućih izmjena i dopuna.
Bljesak.info je upit na ovu temu uputio i Ministarstvu građenja i prostornog uređenja ali do zaključenja ovog teksta nismo dobili odgovore.
wpDiscuz
