Published On: Fri, Feb 1st, 2013

Zdenko Ćosić: BiH će umrijeti u zagrljaju sarajevskih ‘patriota’

Predsjednik Vlade Županije Zapadnohercegovačke Zdenko Ćosić u današnjem intervju za sarajevsko ‘Oslobođenje’ govori o štrajku prosvjetnih djelatnika u ovoj županiji, financijskom stanju, nametanjima centralizacije i najavama preustroja Federacije BiH, kao i sarajevskim ‘patriotima’ koji bošnjačke nacionalne interese vide u osporavanju TV kanala na hrvatskom
jeziku…
 
Štrajk prosvjetnih djelatnika u ZHŽ-u i dalje traje, iako se odvija i nastava. Na koji način očekujete rješenje ove situacije?
– Trenutno svoju mjesečnu plaću iz županijskog proračuna prima 2.177 zaposlenih. Dodajmo tomu izdvajanja za materijalne troškove uposlenih i dobit ćemo neizdrživih 78 posto ukupnih rashoda. Ostatak od dvadesetak posto ostaje za pokrivanje široke lepeze drugih obveza. Danas gotovo da i ne postoji organizirana skupina građana koja sa svojim zahtjevima nije usmjerena na proračun. Ipak, ne možemo reći da je riječ o neopravdanim zahtjevima; od športa i kulture, građanskih incijativa i projekata, poljoprivrednih proizvođača i obrtnika, lokalnih razina vlasti pa do socijalnih zahtjeva i obveza. Svi oni imaju svoje razloge za nezadovoljstvo i to mora biti tema kontinuiranog dijaloga. Trenutno, pak, imamo zastoj u rješavanju istaknutih zahtjeva sindikata, jer je glavni ‘alat’ za rješavanje problema odbačen.
 
Dijaloga nema?
– Vodstva dvaju sndikata (tako sam obaviješten posredstvom medija) odlučila su zamrznuti sve razgovore do okončanja sudskih sporenja. Znamo li da je u tijeku jedan sudski proces – onaj koji se odnosi na ocjenu zakonitosti samog postupka pokretanja štrajka, te da su i sindikati najavili tužbe protiv Vlade, pregovaračko ledeno doba moglo bi potrajati nedopustivo dugo. Što se tiče Vlade, razgovori mogu i trebaju biti nastavljeni odmah! Svakodnevno smo jedna od stranaka na nekom sudištu. Ili nekoga tužimo ili netko tuži nas, ali to ne može biti razlog za prekidanje dijaloga. Svima je dano legitimno pravo tražiti sudski zaštitu i to treba prihvatiti kao demokratsko dostignuće. U sjeni nezadovoljstva onih koji primaju plaću iz proračuna, nepravedno zaboravljamo na položaj onih koji nemaju nikakvu plaću. Uz pregovore o pravima zaposlenih, koje treba nastaviti, moramo riješiti pitanje isplate stalnih socijalnih pomoći najugroženijem dijelu naše zajednice. U njihovo ime nitko ne pregovara. Ipak, njihova je tiha šutnja glasnija od svih novinskih naslova, oni su najglasniji prigovor naše savjesti i ta se nepravda žurno mora ispraviti.
 
Uopće nije tajna da je ZHŽ u velikim financijskim problemima. Kako se došlo u današnje financijsko stanje?
– Proračunski zahtjevi su narasli, a prihodi, prije svega zbog haračke politike federalnih vlasti, drastično opadaju. Kao što smo najavili prije godinu, Vlada će smanjiti izdatke za plaće i materijalna prava svim proračunskim korisnicima jer tomu nema alternative!
 
Županije s hrvatskom većinom često ističu kako im Federacija ‘uzurpira nadležnost’. O kojim je to nadležnostima riječ i zašto se to radi?
– Sva područja, Ustavom propisana kao zajednička nadležnost FBiH i županija, grubo su napadnuta, uzurpirana neustavnim zakonskim rješenjima ili uredbama federalne vlasti koja se ponaša kolonijalistički – sustavno iscrpljujući život stanovništva. Ne postoje nikakvi pokušaji da se te zajedničke nadležnosti trajno i dogovorno urede. S druge strane, bilo bi iluzorno očekivati da će ljudi u Vladi FBiH respektirati Ustav i ponašati se u okvirima zakona kad su sami privhatili nezakonit položaj u vlasti. Objektivno, njih ništa ne obvezuje, niti Ustav, niti izborna volja naroda – oni su samo obvezni prema svom vladaru, a on je iznad Ustava i naroda. Spomenimo samo dva neustavna ministarstva u toj vladi, ono za kulturu i šport te ono za obrazovanje. Ove dvije neustavne tvorevine iz federalnog proračuna godišnje progutaju dvadesetak milijuna maraka! Samo na plaće zaposlenih odlazi više od tri milijuna. Njihova je briga kako potrošiti te silne novce, a kako osigurati plaće tisućama zaposlenih u prosvjeti – to njih ne zanima, to je briga županijskih vlasti.
 
U posljednje vrijeme sve su glasnije najave reformiranja Federacije. Govori se kako bi moglo doći do spajanja pojedinih županija, Kako Vi gledate na te najave?
– Ključno je pitanje konsenzus o konačnoj unutarnjoj konstrukciji države. Svako nametanje rješenja ide naruku onima koji ne vjeruju u opstanak ovakve države. Bojim se da ćemo opet imati ‘dijalog’ izmežu silnika i prisiljenog! Hoćemo li opet pregovarati po pravilima ‘životinjske farme’: isto će pravo naroda biti ključno za opstanak države – u jednom slučaju, a istodobno to isto pravo će biti glavna prepreka opstanku države – u drugom slučaju. Ovisno tko ga konzumira.
Svako prekrajanje samo Federacije BiH, pod krinkom funkciolanosti, koje ne bi ispravilo temeljne nepravde – prije svega Izborni zakon i Ustav, dodatno će podijeliti zemlju po vidljivoj i nevidiljivoj liniji srpsko-bošnjačke podjele. To bi značilo trajnu podjelu, ali još trajniju nestabilnost zemlje.
 
TV kanal na hrvatskom jeziku je podigao buru u javnosti. Mislite li da bi Hrvati u BiH trebali imati kanal na svome jeziku?
– U javnosti se stalno nameće lažna dvojba o pitanju hrvatskog zahtjeva za TV kanal na hrvatskom jeztiku. Pravo pitanje koje bi trebalo javno problematizirati glasi: zašto je pravo jednoga naroda neprihvatljivo dugom koji to isto pravo već konzumira? Zanimljivo je da iz istih političkih krugova dolaze avnojevski recepti o BiH koja mora biti i sprska i muslimanska i hrvatska, a onda i javno sablažnjavanje nad svakih zahtjevom da uistinu bude takva. Stalno slušamo kako je ova zemlja bogata razlikama, kako su te razlike supstancija njezina opstanka. S druge strane, svaki pokušaj jednog naroda da afirmira to bogatsvo biva napadnut i osuđen kao najteži teroristički plan. Predugo to traje da ne bi bilo jasno vidljivo kako iza slogana o ‘bogatsvu razlika’ stoji politika nametanja, pokoravanja i dominacije jednih nad drugima. Zaprepašćuje broj onih koji prihvaćaju ulogu političkih slijepaca. Paradoks je u tome što javnu reputaciju proeuropskih snaga uživaju oni koji brutalno negiraju europska postignuća.
Smeta li Belgiji što je uporaba jezika u isključivoj nadležnosti nacionalnih zajednica u toj zemlji? Smeta li švicarskom društvu što se 60-ak tisuća stanovnika koji govore francuskim jezikom izdvojilo od većinskog njemačkog kantona? Smeta li Ujedinjenom Kraljestvu što stotinjak tisuća građana ima pravo na svoj TV kanal i visokoškolske ustanova na gelskom jeziku? Ne, naravno! Samo sarajevskim ‘patriotima’ smeta zahtjev jednog suverenog naroda da govori svojim jezikom. Ova će država umrijeti u zagrljaju svojih patriota.
Oslobođenje