Published On: Uto, svi 25th, 2021

Zamisli, bokte, ti ga nametneš a on ne smije nit u Široki nit u Banja Luku nit u rodni mu Kiseljak. Pa kakav je to Zlatni ljiljan?

  • Tekst Daytonskog ustava razrađivali su američki pravni eksperti na osnovu dogovora koji je u Daytonu teškom mukom postignut.Njihova vrijedna imena i dan danas ne znamo, a bilo bi dobro da znamo,  da ih pozovemo u BIH na debate o Daytonu. Da nam kažu što su mislili kad su pisali pojedine dijelove Ustava oko kojih se danas u BIH spore oni koji ne znaju čitati pravno štivo, s onima koji ga razumiju.
  • Pravni ekspert svjetske razine je netko tko neće svojim potpisom stati iz pravnog međunarodnog ugovora koji bi bio suprotan svjetskim zajamčenim poveljama o ljudskim pravima.
  • Vjerovati da su američki eksperti razradili ustav suprotan poveljama o ljudskim pravima te u njega ugradili diskriminatorske odrebe naprosto je uvreda američkoj pravnoj stečevini i višestoljetnoj tradiciji američke pravne znanosti i vladavine prava u toj zemlji.
  • Sam Europski sud za ljudska prava, na kojeg se često poziva Komšić tvrdi u svom zaključku kako se sve presude tog suda, koji je pravno iznad sudova u BIH, mogu implementirati u postojeći Ustav bez zadiranja u sam tekst Ustava.

Što nam time kazuje Europski sud?

Kazuje nam da Ustav BIH nije problematičan. Problematični su zakoni koji su neustavni kaže Europski sud. Kao što je to primjerice sada već odbačeni i  neustavni Izborni zakon.

Neupućeni čitatelj reći će pa po kojem onda zakonu funkcionira Izborni sustav?

  • Po krnjem neustavnom Izbornom zakonu nametnutom od strane OSCE-a koji ga je nekoliko puta mijenjao da bi ga onda dorađivao i OHR. Naravno obje te  institucije to su učinile ne čitajući Dayton. Iako su tu da ga štite. I isčitavaju.
  • Dakle sam OSCE je  nametnuo protuustavni Izborni zakon koji gazi po ljudskim pravima, i sada lobiraju da se Ustav prilagodi podzakonu koji je ispod Ustava. Da Ustav klekne pred njihove škrabotine.
  • Sam OHR nametnuo je potom izmjene tih škrabotina, tog istog Izbornog zakona koje su potpuno suprotne Ustavu, i sada lobiraju da se obesmisli Ustav, vrhovni dokument zemlje kako bi se Ustav prilagodio zakonu. A ne zakon njemu.
  • To su takvi pravni nonsensi koji bi se u njihovim zemljama kažnjavali ismijavanjem i trajnim isključenjem iz ozbiljne političke javnosti.

Zašto uhljebi iz OSCE-a i OHR-a baš nikada nisu pročitali Dayton? I kad planiraju?

Krenimo redom:

  • Gdje u Daytonu stoji da Visoki predstavnik ima ovlasti smjenjivati političare? Gdje se točno u Daytonu spominju njegove bonske ovlasti?Nigdje. U tekstu Daytona on je zamišljen kao moderator i vrhovni tumač, nikako operativni čovjek s izvršnim ovlastima kakve nema niti najveći vladar u najgorim diktaturama svijeta.Ako te ovlasti ne stoje u Daytonu kako je moguće da ih Inzko uživa? Na osnovu kojeg slova međunarodnog ugovora?
  • Stoji li igdje u Daytonu da kandidat za srpskog člana Predsjedništva mora biti prijavljen s osobnom iskaznicom na teritoriji RS-a? Zašto to ne bi bio čovjek iz Srbije, Švicarske, Švedske, netko npr. prognan u ratu iz BIH? Kojim točno slovom Daytona je propisano da on mora imati prebivalište na tlu RS-a?
    Time se upravo bave presude Zornić i Pilav. U kojima je Ustavni sud presudio da su ti ljudi diskriminirani.  Jesu. No ne po Ustavu nego po Izbornom zakonu.Ako Ustav BIH niti jednim svojim slovom nije zabranio da se bilo koji građanin BIH , ma gdje on živio, kandidira za poziciju predsjednika RS-a, kako je onda Izborni zakon ugradio u propise nešto što sam Ustav ne traži?Posebno je taj propis neustavnog CIK-a zao ako se shvati da je BIH postratno raseljena zemlja i da je posve logično da će se na izborima kandidirati i ljudi raseljeni van svojih ognjišta. A tek posebno pakosno nametnuti takav Izborni zakon jeste ako se sagleda onaj Aneks Daytona koji govori o povratku.
  • Isto pitanje vrijedi za tlo Federacije. Gdje u Daytonu stoji da se za hrvatskog ili bošnjačkog člana Predsjedništva može kandidirati samo osoba s teritorija Federacije BIH? Apsolutno nigdje.

Dakle ako se pogleda sami tekst Daytona vidjet će se vrlo jasno da je OSCE negirao samu jezgru svakog Ustava bilo koje moderne demokracije – predstavničku demokraciju, i da je fokus stavio , tako podlo i tako rasistički na pripadnost naciji pojedinog kandidata kao preduvjet kanditature.

Čime je direktno udario na vlastitu misiju , na prava onih građana BIH koji su djeca novih identiteta, primjerice djeca mješanih brakova ili manjine. Pri čemu je Komšić dokazao , kao dijete miješanog braka, da se čak i OSCE-ove rasističke odredbe mogu zaobići. Kod kandidature naravno. Da bi onda s pobjedama krenuo u diskriminaciju naroda vlastitog oca.

  • Dolazimo tako i do najvažnije presude. Presude Sejdić-Finzi preko koje se želi zadirati u Ustav s tezom da je Ustav omogućio samo Hrvatima, Srbima i Bošnjacima kandidiranje na mjesto članova predsjedništva.
  • Ako se pretpostavi da su razrađivači teksta Ustava u Americi bili rasisti i nacionalisti onda bi se to tako moglo shvatiti. Međutim teško nam je povjerovati u to. Da je Clinton posao razrade ustavnog teksta povjerio ekspertima za rasizam.
  • U BIH se pak, posebno u Sarajevu  slijepo drže teze, da su oni, dakle najveći američki poznavatelji međunarodnih povelja i prava, krajem 20 stoljeća uvjetovali rasnu i nacionalnu pripadnost  kao preduvjet za kandidaturu na poziciju člana Predsjedništva.

    Postavimo si sljedeće pitanje:

    Gdje u Ustavu stoji da hrvatski, srpski, bošnjački član Predsjedništva mora biti pripadnik tog naroda.

    Fraza “iz reda nekog naroda” uopće se ne spominje u Ustavu.

    Spominje ju tek CIK u svojim Izbornim pravilima koja su donesena na osnovu sad već neustavnog Izbornog zakona.

    Dakle sam Ustav nije propisao rasnu pripadnost. On govori o hrvatskom, srpskom i bošnjačkom članu Predsjedništva.

  • Ako ćemo se već fokusirati na  rečenicu u Ustavu u kojoj Ustav izrijekom nabraja srpskog, bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva pa kaže “members”(članovi) iza čega idu dvije točke, nakon čega se nabraja “one Serbian, one Croat, and one Bosniak” možemo biti onda toliko militantni poštovatelji slova Daytona, baš kako je to uradio OSCE a potom i CIK pa zaključiti da je daytonski izvornik preveden na BH jezike, omogućio kandidaturu samo muškarcima u BIH na mjesto članova predsjedništva budući da se u prijevodu izvornika nigdje ne spominje pravo ženama da se kandidiraju.

    Onda će se javiti eksperti za jezik , pogotovo pravni jezik i kazati da se to podrazumijeva, budući da bi bilo nesuvislo pretpostaviti da su razrađivači teksta ustava diskriminirali žene u Ustavu i na to stavili svoj potpis.

    No kada im odgovorite istom logikom:  “Zar mislite da su razrađivači Ustava u SAD-u , vrhunski pravni eksperti, u njega ugradili diskriminatornu odredbu da hrvatski, srpski i bošnjački član ne može biti i Židov i Rom i zar se ne podrazumijeva da se radi o predstavnicima triju naroda?” – oni će vas na sve načine pokušati ušutkati.

Daytonski sporazum je upravo suprotan svakoj diskriminaciji i dovoljno je širok za svakog građanina BIH. Njegova veličina dokazana je njegovim zaustavljanjem krvavog rata. I svatko onaj tko se obrušava na tako jedan važan međunarodni mir čini jednu vrstu zločina prema tom nevjerojatnon postignuću američke diplomacije.

Dayton uopće nije u sukobu s presudom Sejdić Finzi, niti Pilav Zornić, niti s presudom o ljudskim pravima.

On naprosto kaže da BIH ima tri člana Predsjedništva, od kojih svaki od njih tri može biti bilo koji građanin BIH bilo koje nacije, iz bilo kojeg kraja svijeta ili iz bilo kojeg kraja BIH, bilo koje političke , vjerske i rodne orijentacije, no  mora biti reprezent volje jednog od tri konstitutivna naroda.

Što nije uopće uvjetovano pravilima u Izbornom zakonu. Čime je Izborni zakon sam po sebi neustavan i po tom pitanju.

Izborni zakon BIH je jedini na svijetu koji  legitimitet članova Predsjedništva crpi iz pripadnosti im nekoj naciji.

A što Ustav niti u jednom svom slovu nije stavio kao imperativ.

Dapače. Naglasio je, ponavljam, baš suprotno: Oni su predstavnici i svoj legitimitet dokazuju u predstavničkim domovima koji predstavljaju pojedini narod.

Pri tome je srpskom članu izborna jedinica kojo RS dok hrvatski i bošnjački član imaju izbornu jedinicu FBIH.

Ali kakvu?

Takvu da izabrani hrvatski član mora dokazati svoju čvrstu vezu s hrvatskim klubom Doma naroda, (ne bošnjačkim) a bošnjački član  s bošnjačkim klubom (a ne hrvatskim).

Tim mehanizmom provjere legitimiteta u Domu naroda Federacije izbjeglo se crtanje izbornih jedinica u Federaciji.

Što će reći da g. FInzi, koji je po nacionalnosti Židov, može biti nastanjen u Banja Luci ili Luxemburgu, i ima se pravo kandidirati za hrvatskog člana Predsjedništva ako procjeni da ima šanse biti izabran kod Hrvata u Federaciji i nitko pa ni Izborni zakon u toj kandidaturi ga ne smije spriječiti. No upravo ga Izborni zakon spriječava. I u pravu kandidatue i u pravu izbora. Uz dodatna neustavna pravila neustavnog CIK-a.

Isto tako Židov Finzi može u svojoj ludosti  procijeniti da dobro kotira u Bošnjaka, daleko bolje nego neki naturalizirani BH Palestinac npr. i baš nitko pa ni Izborni zakon nema mu pravo oduzeti pravo kandidature za bošnjačkog člana Predsjedništva. Ma koliko god njegova procjena bila iluzorna u novonastalim okolnostima antižidovstva u FBIH.

Dakle ponovimo, Ustav BIH nikada i nikome nije zabranio niti jedno pravo koje im uskraćuje Izborni zakon i njegov satelit neustavni CIK.

Niti je pogazio iti jedno pravo o kojem govore presude Europskog suda za ljudska prava. Sav problem leži u tekstu Izbornog zakona koji je nametnuo  OSCE a potom potvrdio  OHR. Dvije ključne institucije sijača kaosa koje uporno krivce vide u domaćim političarima. Koji eto ne žele da se dogovore i Ustav prilagode njihovom Izbornom zakonu. Suludo.

OSCE-ov i OHR-ov izborni zakon jasno i brutalno diskriminira ljude u BIH koji se ne osjećaju dominantno Srbinom, Hrvatom ili Bošnjakom. Ustav pak, koji su Srbi, Hrvati i Bošnjaci potpisali i donijeli u BIH gdje su ga i izglasali to ne čini.

Na svu sreću Željko Komšić je dokazao da je Ustav BIH po tom pitanju korektan i da se novi identiteti poput njegovog imaju pravo kandidirati. On je tek diskriminiran u procesu prijave za kandidaturu jer ga je CIK natjerao da se prilikom konzumacije svog građanskog prava mora izjasniti kao Hrvat. Ustav BIH to nigdje ne predviđa. A CIK Predviđa. Jer je CIK izgleda iznad Ustava.

I s Komšićevom kandidaturom , pošteno govoreći, nema ništa sporno.

Sporan je dio u kojem on biva izabran uz nepoštivanje Ustavnog imperativa da kao izabrani hrvatski član Predsjedništva mora  dokazati legitimitet u hrvatskom klubu Doma naroda kako bi time potvrdio ustavno pravo na konzumaciju predsjedničkog veta.  Taj legitimiet, tu snažnu ustavom propisanu vezu između Hrvatskog člana Predsjedništva i Hrvatskog kluba Doma naroda, Ustav BIH  izrijekom propisuje.  Ali ju izborni zakon ignorira.

Dakle nije uopće bitno niti se treba provjeravati tko su Komšićevi glasači. Prema Ustavu BIH , jasno je propisano da hrvatski član Predsjedništva mora uživati  pravo veta u hrvatskom klubu Doma naroda. I ako ga Bošnjaci izaberu neka dotični izvoli dokazati da u Domu naroda u hrvatskom klubu uživa pravo veta. Ako to pravo veta nema, ako mu klub odgovori niječno, on naprosto ne može dosljedno izvršavati svoju funkciju. Jer je nametnut. Nije legitiman. Legitiman postaje onaj koji u hrvatskom klubu potvrdi pravo veta. Ma tko to bio.

Ustav izrijekom propisuje da su Narodna skupština RS-a i hrvatski odnosno bošnjački klub Doma naroda Federacije Iznad autoriteta Predsjedništva kod isticanja najvažnije pravne poluge Predsjedništva, predsjedničkog veta.

Time se tom blokiranom zakonu ili prijedlogu daje dodatna važnost jer on time dobija  konstitutivni legitimitet pojedinog naroda kao potvrdu važnosti te blokade te onemogućuje Predsjednika da ističe veto iz čisto nekog svog hira.

Onaj član Predsjedništva kojem klub njegovog naroda odnosno Parlament RS-a ne bi uopće ni odgovorio na zahtjev za povlačenjem veta, morao bi promptno dati ostavku. Onaj kojem bi klub odnosno skupština odgovorili niječno, ne bi ju morao dati. To bi značilo da klub odnosno Skupština dotičnog priznaju za Predsjednika, ali se ne slažu sa njegovim povlačenjem veta. On bi i dalje imao legitimitet predstavljanja, samo bi veto koji bi dotični istaknuo pao.

Je li sada jasnije zašto Komšić nikada nije uputio veto u hrvatski klub Doma naroda FBIH?

Činjenica da Izborni zakon koji je pisao OSCE nigdje ne uvodi provjeru legitimiteta pojedinog izabranog člana u tim domovima naroda govori nam kako je OSCE pomno radio takav neustavan Izborni zakon kako bi ga prilagodio bošnjačkom nacionalizmu i kako bi on poslužio za daljnje rastakanje društva. Tako je broj zastupnika u klubu naroda smanjen sa 30 na magičnih 17. Koji je magični broj majorizacije u FBIH.

U OSCE-u će sutra reći kako su to činili s dobrom namjerom integracije BIH društva. Njima je naprosto bivalo slatko da Bošnjaci biraju tuđe predstavnike i to su smatrali građanskim progresom koji je trebao dovesti do integracije BH društva. Simpatični su. No zanimljivo, nikad nisu predložili takav zakon koji bi Hrvatima omogućio da biraju bošnjačkog člana Predsjedništva. Znaju do čeg bi to dovelo.

Ukratko sve pravne zavrzlame što se tiče izbornih jedinica u Federaciji nepotrebne su ako će se poštivati Ustav BIH.

  • Dovoljno je samo da Izborni zakon u sebi pretpostavi konačno poštivanje Ustava. I da pojedini članovi, nominalni pobjednici izbora s najviše glasova imaju dužnost prije preuzimanja mandata provjeriti svoj izborni legitimitet u Narodnoj Skupštini RS-a odnosno u hrvatskom/bošnjačkom klubu Doma naroda Federacije.Onaj građanin BIH iz bilo kojeg dijela BIH koji bi u RS-u prikupio najviše glasova a ne bi prošao privolu Skupštine RS-a ne bi bio legitimni predstavnik Srpske jer bi mu Narodna skupština uskratila pravo predsjedničkog veta.Onaj građanin BIH koji bi se kandidirao za hrvatskog člana Predsjedništva i koji bi potom imao najviše glasova u Federaciji a ne bi prošao privolu hrvatskog kluba Doma naroda, ne bi mogao biti hrvatski član Predsjedništva jer bi mu hrvatski klub Doma naroda uskratio pravo Predsjedničkog veta. Isto vrijedi i za Bošnjaka.

I sad dolazimo do novog zaključka:

Koliko bošnjačkih članova predsjedništva  su do sada  bili legitimni predstavnici bošnjačkog naroda? U bjesomučnoj želji da nametnu Hrvatima člana Predsjedništva postajali su to uz jako mali postotak glasova Bošnjaka.

Ako pogledate rezultate izbora zadnjih godina jasno je da je jako malen broj njih imao natpolovični legitimitet bošnjačkog naroda. Što će reći da Bošnjacima kao narodu nije važno da ih predstavlja osoba s većinskom podrškom u njihovom narodu sve dok im je omogućeno da preglasavaju Hrvate.

No ako ne narodu, zašto to ne smeta oporbenim liderima? Kako znamo da bi u drugom krugu izbora Džaferović pobijedio Bećirovića? Kako znamo da bi bi bošnjački klub Doma naroda privolu za veto dao Džaferoviću a ne bi Radončiću ili Bećiroviću? Zašto šute u interesu SDA monopola? Zašto ne traže uvođenje drugog kruga u izbore kako bi se osigurala legitimnost predstavljanja i bošnjačkog naroda?

Gledaju li oni upće Euroviziju? Jednu daleko ozbiljniju instituciju od BIH. Jesu li svjesni što je to pobjednik Eurovizije? Ne onaj kojeg odabere stručni SDA žiri nego onaj kog izglasuje narod.

Možemo li dakle uopće reći da je legitimni predstavnik Bošnjaka Džaferović s osvojenih tek 17% glasova Bošnjaka? Mi ne možemo. Ako je Bošnjacima on to, bujrum braćo.

Ustav BIH  jasno propisuje, jako snažnu , neodvojivu vezu između pojedinog člana Predsjedništva sa srpskim hrvatskim ili bošnjačkim narodom upravo kroz pravo na veto. Tko su onda ti članovi Predsjedništva ako nisu njegovi predstavnici? Zašto bi Komšić bio primoran da veto polaže u hrvatski klub Doma naroda ako on po Ustavu nije definiran  hrvatski predstavnik kako već tvrde Bošnjaci?

 

Dakle priča o Daytonu, jeste urota protiv samog Daytona, od strane “lažnih čuvara Daytona” OSCE-a i OHR-a kroz nametanje protuustavnog Izbornog zakona.

Te dvije institucije potpuno su od jednog lijepo napisanog teksta ustava, koji su pisali vrhunski američki eksperti za međunarodno pravo, i to na temelju međunarodne prakse predstavničke demokracije, načinili karikaturu od teksta.

Pretvarajući ga u hologram, u prostor pripadničke antidemokracije, prostor mržnje, majorizacije, nepovratka i nacionalšovinizma.

Iz tog i takvog kasapljenja međunarodnog prava rodilo se neželjeno dijete OSCE-a i OHR-a, Željko Komšić, kojeg su na kraju , odbačenog od svih, morali usvojiti Sebija i Bakir.

Ti dobri i humani ljudi. Koji su time svijetu a naročito Hrvatima , koji ga ne žele, pokazali koliko su su merhametli.

Svima nam očitavši lekciju iz humanizma. Rekli bismo i medicine. Al da ne vrijeđamo Sveučilište u Zagrebu.

nz l poskok.info

Leave a comment

XHTML: You can use these html tags: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>