Zašto Stanivuković ima potrebu širiti kult terorizma u Banja Luci?

Slavljenje zločinca, majora JNA Milana Tepića i podizanje spomen-ploče u Banjoj Luci njemu u čast pljuska je u lice i sol na ranu svim žrtvama agresije na Hrvatsku, a posebno ljudima u Bjelovaru.

Major Tepić ostat će trajno zapamćen kao fanatik, terorist koji je 1991. raznio sebe i skladište sa 170 tona ekplozivnih sredstava na bjelovarskoj Barutani.

Tim „izvanvremenskim podvigom“ kako ga u deliriju naziva gradonačelnik Banja Luke Draško Stanivuković, major Tepić je zavio u crno 11 bjelovarskih obitelji koje su tada ostale bez svojih sinova i muževa.

Da nije spriječena detonacija ostalih skladišta, Tepić bi raznio cijeli Bjelovar.

Ovo, nažalost, nije prvi put da se herojem naziva čovjeka koji s herojstvom nema ništa.

Riječ je o kukavici i zločincu.

Nakon Beograda u kojem je Milan Tepić već dobio ulicu, veličanju zločinca pridružila se i Banja Luka koja, očito ne slučajno, pokazuje nerazumijevanje događaja iz  rata u kojem je Hrvatska bila napadnuta.

Skandalozno je što se njegovanju kulta ličnosti, koja ni po čemu dobrom neće ostati zapamćena u novijoj povijesti, priključio gradonačelnik Banja Luke koji u vrijeme strašnog zločina nije bio ni rođen.

Dario Hrebak, bjelovarski gradonačelnik,  osudio je ovakav čin banjalučkog gradonačelnika:

Dokle god će populističko–nacionalistički političari, pogotovo ovako mladi kao Stanivuković koji pojma nemaju o strahotama rata, živjeti na mitovima i na tome graditi svoj politički put, umjesto da ljudima pruže perspektivu kroz razvojne politike, do tada će nama susjedna zemlja biti zakopana u prošlosti i ljudi će umjesto boljeg života biti trovani ovakvim kvazi – herojstvima. Fanatizmu – bilo kojeg predznaka – nema mjesta niti u Europi niti u civiliziranom svijetu. Naši mladići koji su izgubili život braneći svoje kuće i obitelji, dok Stanivuković još nije niti rođen, poginuli su i mi ih nikada nećemo zaboraviti… Ali ne zato da bismo time poticali mržnju i nacionalnu netrpeljivost, jer u Bjelovaru i danas skladno žive 22 nacionalne manjine – nego da nikada više ljudi bez ljudskosti ne bi imali prst na obaraču ili detonatoru – kaže Hrebak.