Published On: Sat, Aug 8th, 2020

Zašto se ljudi u skoro 50 godina nisu vratili na Mjesec?

ČOVJEK je prvi put na Mjesec – unatoč tome što govore teoretičari zavjera i ravnozemljaši – sletio 11. srpnja 1969. godine, u američkoj svemirskoj misiji Apollo 11. Nakon toga je uslijedilo još svega pet ljudskih letova na mjesec. Posljednji je bio Apollo 17, u sklopu kojeg je posada na Mjesec sletjela 11. prosinca 1972.

Američka NASA (Nacionalna aeronautička i svemirska administracija) je nakon toga odlučila okončati svemirski program Apollo i nikad ga nije obnovila. Iako je u planu bilo nekoliko novih programa, uključujući ambiciozni Constellation Program iz 2000-ih, nijedan nije realiziran.

To znači da će se za dvije godine napuniti 50 godina od posljednjeg ljudskog slijetanja na Mjesec. Zašto se otad do danas nismo vratili tamo?

Nekoliko je razloga zašto, piše portal Vintage Times. U godinama nakon Drugog svjetskog rata i tijekom hladnog rata SAD i Sovjetski Savez bili su u golemoj utrci naoružanjem, paralelno kojoj se onda razvila i svemirska utrka. Obje svjetske sile počele su eksperimentirati, prvo sa svemirskim letovima sa životinjama, a zatim i s ljudskom posadom.

Rus Jurij Gagarin prvi čovjek u svemiru

Sovjeti su ostvarili veliki uspjeh kad su kozmonauta Jurija Gagarin u svemir uspješno poslali 12. travnja 1961., u kapsuli Vostok 1 koja je napravila jedan krug oko Zemlje. To se dogodilo samo četiri godine nakon što su uspješno lansirali prvi satelit u svemir, Sputnjik 1, i prvu životinju u svemir, psa Lajku u Sputnjiku 2.

SAD je svog prvog astronauta, Alana Sheparda, u svemir poslao manje od mjesec dana kasnije, 5. svibnja 1961. No čast prvog čovjeka u svemiru pripala je Rusu.

Na vrhuncu svemirske utrke 1966. proračun NASA-e iznosio je gotovo 4,5% ukupnog američkog saveznog proračuna. U današnjim dolarima tadašnji proračun iznosio bi oko 182 milijarde dolara. Ukupan trošak programa Apollo iznosio je 264 milijarde današnjih dolara. Golemi napredak koji je SAD ostvario imao je jednako golemu cijenu.

“Ovo je bio rat drugim sredstvima – zaista jest. A to nismo imali otad”, rekao je glavni povjesničar NASA-e od 1990. do 2002. i autor knjige Apollo’s Legacy Roger Launius za portal Space.com. SAD je imao snažan motiv pokazati svijetu da budućnost leži u njegovom kapitalističko-demokratskom sustavu, ne u komunističkom koji je SSSR htio nametnuti cijelom svijetu. U tome je, na kraju, bio uspješan.

“Smisao Apolla nije, u suštini, bio odlazak na mjesec. Bio je demonstracija američkog globalnog vodstva u nadmetanju nulte sume sa Sovjetskim Savezom”, komentirao je i profesor političkih znanosti i međunarodnih odnosa na fakultetu George Washington University’s Elliott School of International Affairs John Logsdon.

Zanimljivo je da je relativna cijena projekta Space Shuttle iznosila samo 0,75% američkog saveznog proračuna 1982., a troškovi Međunarodne svemirske postaje bili su još manji.

Amerikanci Neil Armstrong i Buzz Aldrin prvi ljudi na Mjesecu

Vjerojatno zbog visoke cijene projekta politička i ekonomska podrška programu Apollo već je počela opadati do trenutka kad su ljudi konačno sletjeli na Mjesec. To su, podsjetimo, bila tri Amerikanca: Neil Armstrong i Buzz Aldrin u modulu Eagle, dok ih je Michael Collins čekao u zapovjednom modulu Columbia u Mjesečevoj orbiti.

A uslijed naftne krize 1973. američka javnost i političari postali su neskloni fiskalnoj rastrošnosti. Istraživanje svemira moralo je biti podvrgnuto financijskim rezovima.

NASA se ograničila na istraživačke i znanstvene misije te se uključila u programe Space Shuttle, višekratne orbitalne svemirske letjelice koje su bile u pogonu od 1981. do 2011., i Skylab, prvu američku svemirsku postaju iz sedamdesetih.

Nakon nekog vremena NASA je prestala proizvoditi i goleme rakete Saturn V, koje su let na Mjesec i činile mogućim jer su bile dovoljno snažne da se odupru Zemljinoj gravitaciji pri letu. Neiskorištene rakete postale su muzejski primjerci.

Space Shuttle je također imao svoje nedostatke. Osim što, naravno, nisu bile sposobne za let na Mjesec, ove letjelice nisu bile toliko jeftine koliko se prvo pretpostavljao, kada su se uračunali troškovi obnavljanja.

Nesreće, visoka cijena programa i završetak hladnog rata ohladili Amerikance od novih letova 

A onda se dogodila prva velika nesreća – Space Shuttle Challenger eksplodirao je 73 sekunde nakon lansiranja 28. siječnja 1986. Svih sedam astronauta je poginulo. Program Space Shuttle je nakon toga bio zamrznut na dvije i pol godine.

A kad se Sovjetski Savez 1991. raspao i kada je hladni rat završio, i potreba za svemirskim programom dodatno je splasnula. Ironično, iako je ruska Federalna svemirska agencija zadržala mnogo manji proračun od svoje sovjetske prethodnice, uz gotovo potpuno zastarjelu svemirsku postaju Mir (aktivna od 1986. do 2001.) i svemirske letjelice Sojuz iz šezdesetih, SAD se na kraju počeo oslanjati upravo na Rusiju za vlastite svemirske letove.

U međuvremenu je došlo do još jedne tragične nesreće sa Space Shuttleom Columbia, koji se raspao prilikom povratka u atmosferu 1. veljače 2003. Svih sedam astronauta poginulo je i u ovom slučaju.

NASA, koja nije mogla priuštiti vlastitu svemirsku postaju nakon što se Skylab (planirano) srušio sedamdesetih, krenula je u projekt Međunarodne svemirske postaje zajedno s ruskim Roscosmosom, a zatim i sa svemirskim agencijama Japana (Jaxa), Kanade (CSA) i Europske unije (ESA). Američki Space Shuttle iskoristio se za izgradnju postaje, a ruski Sojuz za prijevoz tereta i posade.

Prvi stanari ove postaje došli su na nju 2. studenog 2000. i od tada ISS kontinuirano ima ljudsku posadu, gotovo 20 godina. Do danas je ukupno 239 astronauta, kozmonauta i svemirskih turista iz 20 različitih zemalja posjetilo ISS, za koji se očekuje da će operativan biti do 2030.

Američki astronauti od 2011. do 2020. morali letjeli ruskim Sojuzima

U međuvremenu je ugašen i program Space Shuttle. Atlantis, jedan od tri preostala šatla nakon rušenja Columbije i Challengera, posljednji je put poletio 21. srpnja 2011. Otad pa sve do ove godine SAD se našao u pomalo nevjerojatnoj situaciji – ovisio je o Rusiji, čiji su Sojuzi na ISS prevozili i ruske kozmonaute i američke astronaute. Rusija je nakon toga godinama bila jedina zemlja na svijetu sposobna odvesti astronaute u svemir.

No taj monopol Rusija nije mogla koristiti onako kako se koriste monopoli u ekonomiji, nego je bila i “taksi” za Amerikance. “Rusija to nije mogla odbiti”, rekao je za Deutsche Welle Igor Marinjin iz Ruske akademije za svemirske letove. Nemoguće je, kaže, održavati Međunarodnu svemirsku stanicu (ISS) bez Amerikanaca jer “ruski modul nije u stanju autonomno letjeti svemirom”.

Međutim, posljednjih je godina istraživanje svemira ponovno postalo američki prioritet. Nakon višegodišnje konfuzije i nekonzistentnosti oko ciljeva tog programa – Obama je otkazao Bushev program Constellation za odlazak na Mjesec, a Trump je 2017. otkazao Obamin program za odlazak na asteroid u blizini Zemlje – odlazak na Mjesec je ponovno postao službeni NASA-in cilj.

Trump i Pence naredili NASA-i: Povratak na Mjesec do 2024.

Predsjednik Donald Trump potpisao je 2017. Direktivu o svemirskoj politici 1. Potpredsjednik Mike Pence naložio je NASA-i da skrati rok za ponovno slanje ljudi na Mjesec do 2024. umjesto do 2028., kako je prvo bilo planirano.

A SAD je shvatio ili prihvatio da, kad je o svemirskim letovima i istraživanju riječ, privatni sektor također može odigrati značajnu ulogu.

NASA je s ciljem pokretanja komercijalnog tržišta za putovanja u svemir dodijelila ukupno gotovo 8 milijardi dolara SpaceX-u i Boeingu u 2014. kako bi razvili svemirske kapsule. SpaceX, tvrtka ekscentričnog poduzetnika i vizionara Elona Muska, razvila je vlastitu višekratno iskoristivu raketu Falcon 9 i svemirsku letjelicu za teret i za posadu Dragon 2, koja se sposobna vratiti na Zemlju padobranskim spuštanjem u ocean.

Muskov SpaceX prva privatna tvrtka koja je poslala astronaute u svemir

To se prošle nedjelje konačno i dogodilo. Nakon što je SpaceX svojom kapsulom Crew Dragon na raketi Falcon 9 (koja se također sposobna sama vratiti u Zemljinu atmosferu i vertikalno sletjeti) poslao dvojicu američkih astronauta Boba Behnkena i Douga Hurleyja u orbitu, isti su se astronauti prošle nedjelje vratili iz svemira, odnosno s ISS-a, sletjevši u Meksički zaljev. To je bio prvi put da je neki svemirski let s ljudskom posadom izvela jedna privatna firma.

Kako SAD misli poslati ljude na Mjesec ovaj put, i to u sljedeće tri godine? Prema novom NASA-inom programu Artemis (što je ime Apolonove sestre), taj će se let ovog puta izvesti novim NASA-inim svemirskim brodom Orion, kapsulom koju su proizveli američki Lockheed Martin i europski Airbus, a koja može prevesti do šest astronauta. A Orion će biti lansiran na novoj raketi Space Launch Systems.

Tri letjelice Orion se trenutno grade, a još jedna je naručena. Prva bi trebala biti lansirana na eksperimentalnom letu bez posade Artemis 1 sljedeće godine. No Artemis bi trebao biti samo početak. Dugoročni ciljevi su uspostava održive ljudske prisutnosti na Mjesecu, a zatim i slanje ljudi na Mars.

Ipak, neki su stručnjaci skeptični oko novog leta na Mjesec do 2024. “Osim ako je SAD voljan financirati hitni program u kojem cijena doslovno nije upitna i Artemis postane prioritet nacionalne sigurnosti, imam ozbiljne sumnje oko spuštanja ljudi na Mjesec do 2024.”, komentirao je za Space.com profesor aeronautike i astronautike na sveučilištu Stanford Scott Hubbard.