Published On: Fri, Feb 22nd, 2013

Zašto Hrvatska nema zakon o klokanima?

Milanovic-GONG-ova-vjerodostojnost-treba-biti-primjer-politickim-strankama_ca_largeAko u Australiji zgazite klokana na cesti zakon vam točno propisuje što dalje  s tim činiti. Ako ga upucate namjerno , zakon će vas kazniti. Ako to učinite nenamjerno platit ćete neku manju kaznu. Zašto je to tako? Nećete vjerovati, ali to je tako zato jer u Australiji naprosto žive i obitavaju klokani. Posebna vrsta egzotičnih životinja koja je nastala nekim čudnim mutacijama.
Hrvati iz BIH , ako izuzmemo Komšića, i nisu neka naročita egzotika, još manje su životinje. Misaona su bića koja su dala sve nobelovce koje je Perecija ikad imala. Pa i Ruđera koji je rođen prije Nobela. No u RH čak i životinje imaju zakonski bolji tretman. Recimo zakoni vide vukove. Ali Hrvate iz BIH jok. Doduše u eri bivše vlade donešen je jedan predizborni zakon koji se zove Zakon o Hrvatima izvan RH no njegova praktična primjena bila je tek predizborni spin. Praktične primjene tog zakona naprosto nema.
 
_______piše: Nikola Zirdum l poskok.info
 
Ako ste naime  Hrvat iz BIH sa RH domovnicom, pa preskočite ogradu i nađete se na slobodnom teritoriju Unije, zakon vas uopće ne vidi. Vi niste specifičan slučaj, niti će zakon u RH vašu specifičnost poštovati. Nema zakona i podzakonskih akata koji tretiraju činjenicu da uz granicu sa RH živi oko 600.000 RH državljana koji svaki dan mogu raditi u RH i na večer ići kući spavati u BIH. Hrvatska to negira. Jer valjda je 15 minuta vožnje iz Imotskog do Posušja udaljenost koju čovjek ne može prevaliti za jednog dana???
Zašto je to tako? Zato što hrvatski zakonopjesnici ne vole misliti glavom i biti kreativni, donijeti zakone koji poštuju tu stvarnost.
 
Ne.Ako ste Hrvat iz BIH dok ste na teritoriju RH morate se ponašati kako propisuje Članak1 trenutnog zakona o prebivalištu ako želite da u svojoj, točnije Lijepoj Njihovoj, ostvarite ljudska prava i ispunite obveze koje Vam perecijanska vladajuća kasta iz Konjušnice napiše.
Čak i ako ste jedan od 49.000 Hercegovaca i Bosanaca pripadnika ukupnih hrvatskih vojnih snaga, koliko ih je  bilo iz BIH  ili pak jedan od 16.000 hrvatskih dragovoljaca koliko ih je iz BIH bilo među 165.000 dragovoljaca, ako ste dakle jedan  od onih koji su krvarili za tu zemlju i branili je od agresije i prije službenog poziva na mobilizaciju, hrvatsko zakonodavče to ne šljivi. Ko si ti jebote da te on vidi u zakonu dok u RH ne otvoriš fiktivno prebivalište?
Vi jednostavno ne možete, u toj smiješnoj  poludržavi niti jedno svoje pravo koje vam kao državljaninu pripada ostvariti bez lažne prijave. Ne zato jer ste zli. Nego zato jer ljudi kojima ste omogućili da budu to što jesu danas, i da sjede na svojim finim poslovima, u ova dva desetljeća hrvatske nezavisnosti nisu imali kad priznati da postojite. Da Australija takvima dozvoljava pisanje zakona klokani bi odavno bili samo na goblenima.
Oni , hrvatski zakonopitekusi, jednostavno , u duhu konjušarskog mentaliteta Metropole, vole prepisivati zakone europskih susjeda. To je odvajkada u Zegeju IN. Furka na onozapadnjake. Ne misleći da pri tome ismijavaju hrvatsku stvarnost. Dobili su državu 91-e a onda su odbili napisati zakone koji poštuju stvarnost te države. Umjesto toga stvarnost se siluje i nastoji prilagoditi prepisanim i lošim zakonima.  Zakoni im se furaju na austrijske, premijeri na talijanske, a saborske govornjače u EU parlamentu mašu rukama imitirajući Tačericu. Što i ne izgleda tako loše. Sve dok ne progovore.
Bez obzira bili vi iz Rame, Usore, Ljubuškog ili Mostara, kad uđete u Pereciju, kaže tako perecijski zakonik, nabacite imotski look, pravite se da žvačete vrgoračke jagode i metkovske naranče, izvježbajte dubrovački naglasak ili purgerski gej slengić, te se pretvarajte da u toj prljavoj Bosni, kako postkolonijalni mainstream u toj zemlji nalaže, nikad za života prismrdili niste. Upalite svoje vozilo tih svijetlih arijevskih i čistih RH tablica, pustite Škoru ili Thompsona, sakrijte narodnjake i pravite se da ste odvajkada dio perecijskog stanja uškopljene svijesti.
Trenutno je naime dok nastaje ovaj tekst, u punom jeku čišćenje fiktivnih Hercegovaca po Vrgorcu, Imotskom, Trilju. Murija upada u pogranične hrvatske kuće i brišu svakog za kojeg punokrvni stanovnici Građanske pokažu prstom kako ga ne poznaju i da taj i takav nikad nije hodao njihovim selom. A budući da nije to je sigurno dokaz da se tu ugnijezdo samo kako bi pljačkao taj pošteni i vrijedni narod.
Dok se to događa u Dalmaciji u Vukovaru se kuju ćirilične table. Brojku od 35% fiktivnih Srba nitko ne provjerava. U duhu OSCE preporuka fiktivni Srbi Vukovara nisu fiktivni. Oni su tu, mašu nam s prozora, ali ih ne vidimo jer nismo dovoljno tolerantni i nabijeni smo nacionalizmom koji nam ne dozvoljava da ih vidimo. Antihercegovački sentiment nešto je što Europa odobrava. On je poželjan jer je regionalni ne nacionalni. Antisrpski sentiment, koji je posljedica prebrzo odrađenog kraja rata, činjenice da većina Pereca uopće ne kuži da su rat dobili, pa se ponašaju kao da su ga izgubili nešto je od čeg se Europi diže kosa na glavi pa se takvi ispadi nazivaju primitivnim nacionalizmom. Rasistički vicevi protiv Hercegovaca su cool i urbani. Vicevi protiv Srba izbrisani su iz javnog prostora Perecije.
Istovremeno dok hrvatska policija kopira slovenski model brisanja nepoželjnih, u RH javnosti prestala je rasprava o novom zakonu o prebivalištu. Od 1.1. točnije počela je njegova primjena. Dok traje taj proces navikavanja na još jedan protuustavan zakon u RH, perecijski EPH mediji uveseljavaju javnost prožvakanom pričom o dobrim građanima Hrvatske i zlim Hercegovcima koji masovno glođu ionako jadan proračun, crpeći socijalne fondove putem lažnih prebivališta. Slobodna Dalmacija tako spominje 8053 fiktivna prebivališta u pograničnim mjestima Vrgorca i Imotskog u koja su se masovno prijavile hrvatske porodilje iz Hercegovine, lijene Hercegovke koje samo dižu noge i plode se, živeći bogato i u izobilju od 500 kuna mjesečnog dječjeg doplatka koliko imaju po glavi djeteta.
Istovremeno s tom novinskom hajkom koja će se pojačavati proporcionalno kako se bude približavao datum lokalnih izbora u Hrvatskoj, uši para izjava glavnog stratega splitske banke g.Zdeslava Šantića, koju je dao prije nekoliko tjedana i u kojoj tvrdi kako ključni dugoročni problem oporavka hrvatske ekonomije nije ni recesija niti korupcija, nego izrazito loš natalitet, koji postaje toliko katastrofalan da u skorije vrijeme dovodi u pitanje stabilnost cijelog fiskalnog sustava.
U Hrvatskoj prema zadnjim statistikama, samo prema stopi mortaliteta godišnje nestaje grad od 8000 ljudi. U taj broj ne računa se broj mladih Hrvata koji trenutno čekiraju karte za neke druge, prekogranične budućnosti. Prosječno u deset godina Hrvatska gubi 100.000 punjača poreza. Svježe radne snage.
Pojednostavljeno, ne bude li nove radne snage, sutra neće imati tko uplaćivati mirovine onima koji danas rade, a starosna dob umirovljenja bit će sve veća. Bugari i Rumunji koji jednog dana u EU zamjene zle hercegbosanske bauštelce neće biti dužni plaćati porez u RH, registrirati vozila u RH niti se pravdati poreznim inspekcijama. Oni će svoje brutto plaće jednostavno odnijeti sa sobom u Bugarsku i Rumuniju. Hrvati iz BIH , kao državljani RH to pak ne mogu, jer su porezni obveznici RH. Stoga bi oni koji sikte na zle hercegovske porodilje koje crpe hrvatski proračun trebali prvo razmisliti prije nego ih naredni put osude, budući da će njihova djeca već koliko je sutra, postati novi hrvatski porezni obveznici. Kao što su im to uostalom već danas očevi. Ona ogromna većina kojoj upravo RH policija brisanjem iz prebivališta krši ustavno pravo na rad te čitav niz drugih osnovnih ljudskih prava koje iz tog prava proizilaze.
No kamo sreće da je glupost slobodnodalmatinskih novinskih robova toliko istinita i da je prirodni natalitet u Hercegovini toliko jak pa da uz minimalno ulaganje od 1600 kuna mjesečno na 8000 navodnih herc porodilja u par godina izraste 24 tisuće novih malih zelenih, da prostiš Hercegovaca. Time bi se pomalo rješavalo ne samo nacionalno pitanje Hrvata u BIH nego bi se tom brojkom ujedno popunjavala i demografska rupa koja svake godine nastaje u Hrvatskoj.
No niti su Hercegovke toliko napaljene i plodne, a niti su toliko zle kako ih predstavljaju hrvatski mediji. Od 8000 tih fiktivno prijavljenih ljudi, koji doista jesu iz Hercegovine , ili pak Bosne, ogromnu većinu čine radnici na pečalbi, porezni obveznici koji su kao preduvjet ostvarivanja svog osnovnog ljudskog prava, koje im kao državljanima RH po Ustavu pripada, prava na rad, bili dužni donijeti osobnu iskaznicu kako bi dobili radnu knjižicu. A kako će ju donijeti ako u RH ne prebivaju? Stoga ih je zakonodavac prisilio na prekršaj, jer pravo koje konzumiraju, bez lažne prijave nisu mogli crpiti. Pravo koje im je Ustavom zajamčeno.
Drugi dio njih su ljudi koji u RH imaju nekretnine, stanove, apartmane ili vikendice. Zakon o prebivalištu jasno propisuje prijavu na te nekretnine. Prema postojećem zakonu RH državljanin koji boravi dulje od mjesec dana na teritoriju RH dužan je prijaviti ga. Gdje će ga prijaviti RH državljanin iz BIH osim na svoje vlasništvo u RH? Eto odgovora zašto je u Makarskoj veći broj prijava od stanovnika. Ljudi su samo ispoštovali zakone koje je RH donijela. I nisu to učinili samo BH Hrvati. Samo iz RH je preko 2000 vlasnika nekretnina u Makarskoj koji su, kako bi izbjegli porez, prijavili nekog od članova obitelji na tu adresu kao prvu nekretninu.
Jesu li zakonodavci dakle lijeni i glupi ? Jesu. No krivica ne pada ni ovaj put po zakonopiscu nego se kojom li već po redu predizbornom hajkom na Hercegovce priprema agitacija Dalmatinaca za predstojeće lokalne izbore i davanja glasa stranci koja je konačno počistila prljavce iz Čiste naše.
Da bi, dakle, ostvarili ili pak zadržali svoje radno mjesto, registrirali vlastitu nekretnu, otvorili obrt, poslovnicu, kupili zemlju, tj ostvarili svoje osnovno ljudsko i temeljno ustavno pravo, pravo rada, ili pak pravo vlasništva, zakon je svim tim prljavim HercegBosnacima kao RH državljanima uvjetovao prekršaj lažne prijave. Da ne govorim o tajkunerijskog gerili HercegBosne koja je zadnja dva desetljeća upravo iz Trećeg u Pereciju iznijela stotine milijuna eura svježeg kapitala nastalog na izrabljivanju hercegbosanske sirotinje i utukla ga u nekretnine i pogone po Pereciji.
Samo iz općine Rama i okolice u Metković sukladno RH zakonima fiktivno prijavljeno blizu 3000 radnika, koji rade u građevinskom sektoru u Dalmaciji. To su oni Bosanci i Hercegovci iz viceva spljetske vlastele koje po Splitu nazivaju prvim vjesnicima proljeća. Oni ne rađaju djecu nego miješaju malter. Ne vozaju jahte nego kariole i mješalice. Ne kradu nego privređuju. Ne crpe državni proračun nego ga porezom na dohodak upravo pune. Imaju li njihove žene pravo na porodiljne naknade a njihova djeva na dječje doplatke, sami presudite. Dočepa li se Buakova murija adresa tih ljudi svima njima će biti izbrisano prebivalište, posle njega i radna knjižica, potom i zdravstvena a onda i dječji doplatak njiovoj djeci kao i svi tekući računi.
Bauk biračkog prava, kojim se trenutno površno i predizborno bavi  ministar Bauk kroz brisanje fiktivaca, sigurno se neće rješiti slanjem policije na fiktivne adrese i jednostranim brisanjem prebivališta putem zakona koji je sam po sebi palijativan jer ne rješava apsolutno ništa , no može dovesti do ustavnih tužbi nakon što ljudi ostanu bez radne knjižice i posla. Pitanje biračkgo prava rješava se pisanjem realnih zakona koji će poštovati hrvatsku stvarnost. Ovaj zakon to naprosto nije. Ovaj zakon je protuustavan i diskriminatoran.
Bauku bi stoga mudrije bilo da umjesto paradiranja po Dusini, Vrgorcu i Metkoviću izmjeni protuustavne odredbe Zakona o Radu koji je ključni zakon cijele ove priče, na način da isti zakon više posao i pravo na rad ne bi uvjetovao osobnom iskaznicom, ili pak da uputi javni poziv svim RH državljanima sa dvojnim državljanstvom, kojima bi se uz predočenje dokaza o prebivalištu u BIH, brisalo biračko pravo u RH, bez da se dira u njihova ostala prava ali isto tako  i pravne obveze u RH.
Takvi ljudi jednostavno bi se u sustavu vodili kao građani RH sa boravišnim osobnim iskaznicama, koji su u RH ravnopravni u svemu osim u konzumaciji biračkog prava, kojeg su pak odlučili konzumirati u BIH. Štoviše u interesu je Hrvata i u BIH kako i onih u RH da se ovoj priči stane u kraj i da se na biračke spiskove u BIH vrate deseci tisuća onih koji iz BIH nikada stvarno nisu iselili, kao i tisuće onih koji u RH jesu hercegbosanska dijaspora.
U suprotnom, ovakav zakon, ostane li na snazi dodatno će ojačati fiktivnu odjavu Hrvata iz BIH, koji naivno misle da će odjavama iz BIH lakše dokazati kako im je fiktivno prebivalište u RH zapravo stvarno. Umjesto u Vrgorac i Metković prijavit će se na druga mjesta u unutrašnjosti RH uz štetne nove odjave iz BIH.
Nova RH Vlada do sada je deklarativno pokazala više sluha i podrške oko podrške rješavanju hrvatskog pitanja u BIH, no stvarne reperkusije ovog zakona ne idu u tom smjeru budući da se novim zakonom o boravištu od Hrvatske pravi policijska država a prebivalište tj. trajno boravište postaje preduvjet za ostvarivanje svih ljudskih prava, poput prava na rad, zdravstveno osiguranje i slično, uz eklatantno kršenje prava na slobodu kretanja.
Umjesto donošenja pravednog zakona, za građane BIH sa RH državljanstvom predviđa se prijava boravišta na godinu dana. Međutim ti ljudi postaju automatski diskriminirani u odnosu na druge državljane RH. Naime nemoguće je s prijavljenim boravištem ostvariti stalno zaposlenje, podići dugoročni kredit i sl. Stvaraju se državljani prvog i drugog reda.
Jednako kao su loše i postkolonijalistički to činile sve HDZ-ove vlade, koje su stihijski, fiktivno prijavljivale BH Hrvate u RH masovno ih brišući iz BIH  i prijavljujući ih u RH kao fiktivnu  glasačku mašineriju, koju su netom prije toga koristili kao topovsko meso u ratu, preselivši rat 90-ih u BIH, SDP-ova Vlada, koja tvrdi da će tome stati u kraj, čini zapravo jednako loše i nepromišljeno nastojeći pridobiti simpatije pograničnih antihercegovački nabijenih mjesta.
I u HDZ-ovomi u drugom SDP-ovom slučaju posljedica će biti odjavljivanje Hrvata iz BIH iako bi suština svih novih zakona, a ujedno i nacionalni interes hrvatske države, kaoi Hrvata  u BIH,  trebao biti da ta praksa prestane, i da više niti jedna norma, pravilnik, ili zakon, u Hrvatskoj, ne prisiljavaju Hrvate iz BIH na odjavu iz BiH. Štoviše, novi zakoni RH trebali bi biti takvi da se što više BH Hrvata iz RH ponovno prijavi na svoje adrese u BIH a da time ne budu diskriminirani u RH u bilo kojem pogledu. I malo je još ostalo vremena pred predstojeći popis stanovništva u BIH da se to učini. To je morao odavno biti nacionalni interes hrvatske države. Pod uvjetom da  ona doista jeste suverena država. I pod uvjetom da je hrvatska.
No zemlja koja dva puta za redom bira Mesića za predsjednika, čovjeka koji u susjednoj BIH podržava bošnjački nacionalizam, usmjeren protiv jednog dijela i Mesićevog naroda,  jasno govori kako građani Perecije suverenost ne žele, a kako su s hrvatstvom odavno raščistili.
Uostalom, možda bi nas Karadžić i Alija manje tjerali ratnih godina iz BIH da su znali kako će nas Hrvatska sama birokratski čistiti iz BIH.