Published On: Sub, stu 9th, 2019

Zašto Rusi vole i Rusko Carstvo i Oktobarsku revoluciju i Putinovu Rusiju

Rusko Carstvo je bila velika sila. SSSR je bio još veća sila, a Ruska Federacija već postaje još moćnija, a to je ono što uzrokuje mučninu kod rusofoba svih boja.

Današnji dan se uzima kao službeni datum pada Berlinskog zida i 9. studeni se obilježava brojnim manifestacijama, susretima i okruglim stolovima. Međutim, samo dva dana ranije je bila 102. Obljetnica „Oktobarske revolucije“, kojom je 7. studenog 1917. po gregorijanskom kalendaru stvoren Sovjetski Savez.

Tog dana su prije 102 godine boljševici pod vodstvom Vladimira Iljiča Lenjina, Josipa Visarionoviča Staljina i Feliksa Dzeržinskog svrgnuli su liberalni režim Kerenskog i spasili Rusiju. Iako su brojne interpretacije ovog povijesnog događaja dovele do toga da danas slušamo trockističke besmislice i neonacističku retoriku u židovskoj zavjeri, ovaj događaj se po značaju može se usporediti barem s protjerivanjem kneza Požarskog i građanina Minina iz Moskve, što je označilo kraj razdoblja velikih nevolja i protjerivanja poljskih osvajača iz Rusije.

Ako netko nije znao ili je znao, a onda zaboravio, tadašnja je “privremena vlada” najprije prvom izdanom naredbom uništila carsku vojsku. Zbog tog dekreta je vojska izgubila zapovjedništvo i u kratkom vremenu je broj dezertera premašio milijun ljudi. Liberali koji su s carom dogovorili abdikaciju su ruski vanjski dug udvostručili u samo šest mjeseci i brzo doveli su do propadanja zemlje, baš kao i Boris Jeljcin devedesetih.

Boljševici su brzo pokupili palu zastavu ruske državnosti, odbili su sve strane intervencije, uključujući i onih koji su pod krinkom patriotizma primali britanske titule i američki novac, te počeli žestoko razvijati znanstveni i industrijski potencijal zemlje.

Tijekom prve godine njihove vladavine, dakle, za vrijeme građanskog rata, otvorili su 17 institucija koje će raditi po rezultatima izvješća komisije Vernadskog. Ovo je jedinstven slučaj u povijesti da je tijekom tako intenzivnog rata, koji je uključivao invaziju zemalja Antante, vodstvo zemlje ne samo preživjelo, već je nastavilo raditi na budućem razvoju.

Ono što je danas karakteristično jeste da u nekim ruskim krugovima osobe poput Lenjina i Staljina izazivaju mržnju približno istog intenziteta kao prema osvajačima Mininu i Požarskom.

Kao i sve jake vođe u povijesti Rusije, od Ivana Groznog, Petra Velikog, Katarine Velike, Josifa Staljina do Vladimira Putina, izazivaju u tim ljudima neopisivu mržnju.

Ali su baš te jake vođe Rusiju očuvale od Poljaka i spriječile da se u zemlji služe zapadni gospodari.
Nabrajati greške i odluke zbog kojih su iz današnje perspektive počinjeni zločini je bespredmetno. Njih je bilo i nitko ih ne negira, iako treba napomenuti da je zapada historiografija u tom smislu više propaganda, nego objektivna znanost, koliko interpretacija povijesti uopće može biti objektivna.

Danas Rusija ima jednog Navalnog koji je odletio u Sjedinjene Države, a odmah po povratku susreo se s političarem Valerijem Raškinom kako bi od KP Rusije stvorio jaku oporbu Putinu.

Aleksandr Gudkov, ruski televizijski voditelj, šoumen i producent, odletio je u London, a odmah po povratku počeo je vikati o „zagađivanju i smeću“, spriječivši da se ovaj problem riješi izgradnjom postrojenja za reciklažu smeća.

Menadžer Jurij Semin je odletio u London, ali se čini da mu već nedostaje sredstava.

Danas radikalna desnica i ljevica, ujedinjeni zajedničkim ciljevima, vlasnicima i financiranjem ponovo pokušavaju podijeliti Rusiju. Nameću iste podijele kao prije stotinu godina, pokušavajući izazvati u sukob koji je već odavno završio.

Današnju propagandu Rusi gledaju na društvenim mrežama i na You Tubeu.

Ako ste ljevičar, onda morate mrziti Vladimira Putina zbog buržoazije i kapitalista.

Ako ste desničar, onda ga morate mrziti zbog pokušaja obnove Sovjetskog Saveza.

„On štiti buržujsku domovinu!“ „On želi uskrsnuće crvene nemani!“ Propaganda je tu, za bilo koju ciljanu publiku, ali je jednaka u značenju.

Za kakvu god bili „batinu“, desnu ili lijevu, nećete pogriješiti, jer obje pripadaju Hodorkovskom i proizvode se istovremeno i u istoj tvornici.

Ali je narod za Rusiju i za istinu, a istina je da je Rusko Carstvo bila velika sila. SSSR je bio još veća sila, a Ruska Federacija postaje još moćnija, a to je ono što uzrokuje mučninu i grčeve kod rusofoba svih boja.

Kakve veze s tim ima događaj koji se punim imenom zove „Velika oktobarska socijalistička revolucija“? Naime, unatoč svem, negdje će u povijesnim knjigama Putinovo tiho svrgavanje Jeljcinovih “liberalnih demokrata”, koje nemojte brkati sa Žirinovskim, koji nije ni liberal ni demokrata, uspoređivati s protjerivanjem Poljaka iz Moskve i protjerivanjem privremene liberalne i prozapadne vlade Aleksandra Kerenskog iz Petrograda.

Zna ruski narod i za čistke i gulage, za deportiranja i eksperimente s kolektivizacijom poljoprivrede, ali su sve te grozne stvari manje zlo u usporedbi sa služenjem stranim gospodarima, koji od propasti Zlatne horde dolaze iz Varšave, Londona, a pokušali su doći i iz Pariza i Berlina. To ruski narodi naprosto ne podnose i zato još uvijek slave Oktobarsku revoluciju, kao što slave njihovu i Staljinovu pobjedu nad nacifašizmom, prenosi logično.com