Published On: Tue, Oct 27th, 2015

Zašto nas James Lyon sada, kada je konačno otpočeo novi unutarnji dijalog, plaši novim ratom?

James Lyon rođen je 6. kolovoza 1960. u američkoj saveznoj državi Massachussets. Posljednjih 11 godina proveo je na području bivše Jugoslavije. Između 1996. i 1999. u Bosni i Hercegovini radio je kao poslovni savjetnik za brojne strane tvrtke, vladine organizacije i lokalna poduzeća. Prijatelj je sa Stjepanom Mesićem. Početkom 1999. postaje šef Međunarodne krizne grupe za Bosnu i Hercegovinu. Tamošnja javnost pamti ga i po oštroj kritici vlasti. “Tko ste vi, gospodine Lyone, tko vas je poslao i što je vaš cilj?”, upitala ga je u jednom pismu stranka SDA, nakon što ju je Lyon nazvao strankom koja vodi politiku suprotnu interesima svog naroda. Lyon je tada napisao da “tvrdolinijaši iz SDA ne dopuštaju privatizaciju jer znaju kako opljačkati Zavod za platni promet, Elektroprivredu, Energoinvest i druge tvrtke čija sredstva koriste za svoje stranačke potrebe”. Lyon je u rujnu 2000. postao šefom Međunarodne krizne grupe za Srbiju i Crnu Goru. Ubrzo potom optužio je Srpsku demokratsku stranku i Partiju demokratskog progresa u Republici Srpskoj da surađuju s organiziranim kriminalom, a policiju Republike Srpske da štiti kriminalce. Oštro je kritizirao srbijansku vladu zbog nedavno otkrivene prodaje oružja Iraku u doba vladavine Sadama Huseina. Nakon objavljivanja posljednjeg izvješća Lyon je otišao na dvotjedni odmor u SAD.

James Lyon, nekadašnji djelatnik OHR-a pod značajnim sarajevskim političkim utjecajem objavio je lobistički tekst u  Foreign Policy online magazinu pod zlokobnim naslovom “Hoće li na Balkanu izbiti novi rat” u kojem navodi da je mir ugrožen nakon referendumskih najava iz Republike Srpske, odnosno predsjednika ovog bh. entiteta Milorada Dodika. Iako bi pravi naslov teksta , nakon što ga se pročita trebao biti “Hoće li OHR uvesti BIH u novi rat u cilju očuvanja svoje vječnosti”.

Btw, je li netko možda primjetio da je mir u BIH ugrožen ili je pak povećana stabilnost zemlje?
Po čemu je  BIH danas nestabilnija nego jučer?
Ako se klima fotelja Inzku što se to tiče građana BIH?
Što to od naših sudbina djeli taj bogati čika Inzko?
Je li RS najavila možda secesiju i rat ili se bori za svoju poziciju političkim potezima?
Je li referendumsko pitanje opasnost za BIH ili opasnost za dignitet destruktivnog OHR-a?
Hoće li OHR-u možebitni rezultat referenduma oduzeti nevinost i mogućnost da  se i dalje  prave važni i nepogrešivi? Pokušaju li napadima na referendum proizvesti novu krizu i produžiti si masna primanja?

James ništa od tog , na žalost,  ne propituje. On je ex OHR. On je sarajevocentričan i zapravo je tužno da nakon toliko godina provedenih u BIH govori kao da se jutros učlanio u neku od unitarističkih sarajevskih političkih opcija.

“Nakon 20 godina mira, iz Republike Srpske prijete da će ugroziti sporazum koji je održao cjelovitost Bosne. Zapad to mora zaustaviti”, kaže autor James Lyon u uvodnom dijelu teksta objavljenog u online magazinu Foreign Policy , teksta koji kao da je pisao sam Valentin Inzko, ne navodeći pri tome niti jednim argumentom gdje je to ugrožen Dayton, ponavljajući premisu Valentina Inzka “Dayton to sam ja!” kao da je sam Inzko iznad potpisanog međunarodnog sporazuma.

“Izgubljeni u vijestima o tome kako Rusi bombardiraju pobunjenike u Siriji i vijestima o izbjeglicama koje su preplavile Balkan na putu ka Zapadnoj Europi, u Bosni i Hercegovini raste kriza. I u ovdje, također, Rusija ima upetljane ruke. 21. studenog će se obilježiti 20. godišnjica Daytonskog sporazuma koji je zaustavio troipogodišnji rat između Srba, Hrvata i Bošnjaka. U Daytonu u Ohiu, specijalni američki izaslanik Richard Holbrooke ostvario je veliku političku pobjedu koja je značila kraj konflikta i postavila temelje države”, navodi ovaj poprilično neinformirani autor.

Ako itko u BIH nije petljao ruke a mogao je bila je to Rusija. Ako je itko ovdje mijenjao Dayton a nije morao bio je upravo OHR. Rat je stao znatno prije Daytona, i to Lyon zna, a do Daytona nikada ne bi došlo da mu nisu prethodile zajedničke vojne akcije HVO-a, HV-a i ABIH u Zapadnoj Bosni. I bez Daytona mir je bio na vidiku. Kao i slom Miloševićeve politike. Dayton je sporazum “nedovršenog rata” (Lovrenović). Drugim rječima Dayton je zaustavio slom beogradske politike u BIH.

 

Autor potom , u ovom očito naručenom članku,  nastavlja s apologetikom Inzku:

“Daytonskim sporazumom uspostavljen je i poseban predstavnik kako bi osigurao njegovo provođenje. (Autor ne navodi destruktivnu ulogu visokih predstavnika od prvog do zadnjeg, i njihovo nastojanje da se u BIH produlje etnički konflikti)

Do danas, Bosna i Hercegovina je rijetka uspješna priča u postkonfliktnim društvima.

(Moš mislit.Ubojstva povratnika, kodirane autotablice kao preduvjet sigurnog putovanja kroz BIH, zemlja u kojoj je godinama ubijan svaki dijalog, nametnuta zastava, himna, nametnuto mnoštvo zakona i konstantni pokušaji majorizacije, ekonomija koja stagnira usljed zamrznutih nacionalnih pitanja i permanentne političke krize, koju nije producirala niti Banjaluka niti Mostar nego upravo njegovo milo Sarajevo,  sve je to valjda uspješna priča o kojoj priča James.)

Godišnjica bi trebala biti vrijeme za slavlje. Nažalost, možda neće ispasti tako. Dejtonskim sporazumom stvorena su dva entiteta u Bosni i Hercegovini. Federacija u kojoj u većini žive Bošnjaci i Hrvati i Republika Srpska u kojoj većinom žive Srbi. Predsjednik ovog entiteta Milorad Dodik planira provesti referendum koji je u suprotnosti sa Daytonskim sporazumom”, piše autor.

Iako je Dodik nekoliko puta tražio od Inzka da rastumači u kojem dijelu je to referendum neustavan, Inzkov odgovor bio je “To je tako jer ja to kažem”. Lyon također ne navodi u kojem dijelu je referendum neustavan. Samo se kaže da je neustavan. No neustavnost je pravna kategorija pa bi bilo logično da OHR ili njihovi lobisti pojasne građanima, što je problem s referendumom.

Autor dalje navodi:

“Za referendumsko pitanje je određeno: “Da li podržavate neustavno i nezakonito nametanje zakona od strane visokog predstavnika međunarodne zajednice, a posebno nametnute zakone o Sudu i Tužiteljstvu BiH i primjenu njihovih odluka na prostoru Republike Srpske?”. Ovakvo pitanje nameće samo jedan odgovor”, navodi online magazin Foreign Policy.

Međutim to nije referendumsko pitanje kako tvrdi autor. Ono je drugačije formulirano, ne sugerira odgovor i glasi “Da li prihvaćate nametnute zakone visokih predstavnika u prošlosti, posebno o Sudu i Tužilaštvu BiH te da li prihvatate da se u RS primjenjuju odluke tih državnih pravosudnih institucija”.

Gdje se u ovom pitanju poziva na podjelu BIH? Direktna demokracija praksa je svih zapadnih demokracija. Problem s ovim pitanjem nema BIH niti građani BIH, nego Inzko, točnije ured OHR-a koji se cijelo vrijeme predstavlja kao prijatelj građana BIH. Ono što boli Inzka je mogući rezultat referenduna, volja demokracije. Što će biti s OHR-om ako jedan entitet u BIH osudi ulogu OHR-a? Lyon zaboravlja da je Ustavni sud BIH već osporio jednu odluku OHR-a. Onu o Statutu Grada Mostara. Može li se onda reći da je Ustavni sud napravio protuustavno djelovanje jer je kazao da je odluka OHR-a bila protuustavna? Na osnovu kojih članaka Ustava BIH  je OHR nametnuo Statut Mostara? Nema ih. Zato ga je Ustavni sud i poništio. Na osnovu kojih odredbi Ustava BIH je OHR nametnuo  Tužiteljstvo BIH i oformio njegov sastav? Tužiteljstvo koje od dana nastanka djeluje kao privatna sarajevska kancelarija za obračun s političkim neprijateljima? I što je očekivao OHR? Da će to neko trpjeti?

Problem s referendumom je njegova politička težina. Mogućnost da svijet sazna kako jedan veliki dio građana BIH nije zadovoljan odlukama OHR-a. Do sada su to činili samo političari, u pravilu iz RS-a i Mostara. Ne pamti se kada je Sarajevo zadnji puta osudilo neku odluku OHR-a, što više govori o OHR-u nego o Sarajevu.

Što će biti s OHR-om ako građani  jednog BIH entiteta kažu – gledajte, nama su odluke visokih predstavnika bezveze. Šteta je samo što se ovaj referendum ne provodi na razini cijele BIH. Tek onda bi Inzko bio u panici.

Njegova zabrana bila bi potpuno protuueuropska, i u redu je ako ga Inzko i zabrani i time potvrdi svoju srednjovjekovnu ulogu u modernoj BIH.

Ako je razina demokracije i sigurnosti u BIH dovedena do te mjere da je izjašnjavanje građana o kvaliteti odluka OHR-a ugrožavnje sigurnosti BIH onda je BIH daleko od sigurnosti. No to izjašnjavanje ni po čemu neće niti može ugroziti stabilnost BIH. Štoviše, BIH bi danas bila kudikamo sretnija i stabilnija zemlja da je OHR davno otišao, ili da je, kojom srećom, upravo taj OHR, poštovao Ustav BIH. Isti onaj ustav koji eto navodno štite od Dodika.

Autor dalje navodi:

“Referendum će dati Dodiku pokriće da institucijama u Republici Srpskoj naredi da ne poštuju zakone države BiH, naredbe, presude i da opstruira rad Tužiteljstva BiH tvrdi autor.

Međutim on ne pojašnjava kako će to Dodik moći opstruirati rad Tužiteljstva ili ne poštovati odluke? Referendum bi Dodiku dao tek politički novu snagu u borbi protiv takvog Tužiteljstva i nastojanju da ga se reformira i učini nepristranim.

Dok se referendum ne provede on se može napadati tek  kao Dodikov hir, što OHR i čini. Kada bi se proveo međunarodna zajednica ne bi mogla negirati njegov rezultat. Činjenicu da je narod BIH, ili barem jedan znatan dio BH naroda kazao što misli o OHR-ovim nametnutim praksama.

Kako je poznato RS je na sve legalne načine pokušavala osporiti rad Tužiteljstva i dokrajčiti njegovu pristranost i politiziranost koja je bila i još uvijek jest preočita. Referendum je posve demokratski oblik političke borbe. U Inzkovoj Austriji bilo bi nezamislivo da netko građanima Koruške zabrani izjašnjavanje o kvaliteti rada bilo koje republičke ili državne institucije. Stoga je žalosno da praksu referenduma napada Lyon, čovjek koji je toliko diploma skupio upravo na temama ljudskih prava. Da je BIH imala nešto više referenduma u novijoj povijesti, a nešto manje nameta i Inzka, bila bi kudikamo sretnija zemlja.

Autor tvrdi da bi referendum poništio 20-godišnji napredak i da bi to bio početak destrukcije vladavine prava u Bosni.

O kojem napretku i kojoj vladavini prava autor govori također nije jasno. U BIH ne postoji vladavina prava, nego tiranija OHR-a koji je korumpirao i sudstvo i veliki dio političke scene, a ako je BIH paradigma napretka onda je autor jedan jako optimističan čovjek.

I ostatak teksta djeluje kao da ga je naručio sam Inzko:
Dok se referendum samo odnosi na sudske i tužiteljske stvari, njegove destruktivne namjere bi de facto značile nezavisnost. Prijetnje referendumom se odvijaju usred oluje koju generira Dodikov neumjereni srpski nacionalizam, manjkave politike EU, ruskog uplitanja na Balkanu i opasne nespremnosti SAD-a da u BiH nadjača EU”, stoji u tekstu.

Kako to da Jamesu nije smetalo kršenje Ustava BIH kada su nametane Vlade mimo Ustava u FBIH? I koliko su takvi procesi narušili stabilnost u BIH? Zašto tada James nije pozivao na smjenu Valentina Inzka? Koje su bile destruktivne namjere formiranja takvih vlada? Ispitivanje javnog mijenja je tako ustavni udar, dok je ustrojavanje protuustavne nedemokratske Vlade FBIH u dva navrata u skladu s očuvanjem zemlje? Koje li blažene logike…

Dodik je, navodi isti izvor, tijekom devet godina provodio nacionalističku retoriku, govoreći ponižavajuće stvari o Bošnjacima i državi Bosni i HErcegovini i govoreći kako je država privremeno formirana Daytonskim sporazumom.

Izgleda da je u BIH samo Dodik nacionalist, da nikada loša riječ o Srbima i Srpskoj nije upućena iz Sarajeva i da to isto nevino Sarajevo nikad nikome zla nije učinilo. Kako ratnog tako i postratnog.

Koristio je mehanizme kako bi blokirao reforme, oslabio državu koju je bolno gradila međunarodna zajednica.
Nakon ove rečenice dođe čovjeku da zaplače. Čuj međunarodna zajednica bolno gradila državu. Čime? Alijansom? Lagumdžijom? Barryevim amandmanima? Petritschevim tenkovima? Platformom? Komšićem? Nametnutim izbornim zakonima kao preduvjetom kasnije sarajevske majorizacije nad Hrvatima u BIH?

Dodik je napadao Upravu za neizravno oporezivanje, Elektroprijenos BiH, državne sudske i tužiteljske institucije, Graničnu policiju BiH, Agenciju za istrage i zaštitu i druge državne institucije.

Da i? Je li legitimno pravo političara iz RS-a da nastoje što više resursa ostaviti pod kontrolom RS-a? Il je trebao za tu dozvolu pitati OHR? Je li ikada OHR pokušao prenijeti Elektroprivredu BIH ili BH Telekom na zajedničku državnu kontrolu, te Hrvate i Srbe uvesti u menadžment tih bošnjačkih tvrtki onako kako su radili sa EPHZHB i HT Mostarom? Da su to učinili vidjeli bi desetke sarajevskih Dodika kako se bune protiv podržavljenja bošnjačkih firmi. Je li Lyon ikada pokušao bošnjačkim liderima predložiti gašenje FBIH i prijenos njenih ovlasti na državu? Čisto da vidi kako izgledaju lica “patriota” kada maske padaju?

“Jedini čovjek koji ima pravo otkazati dodikov referendum, visoki predstavnik Valentin Inzko, drži se po strani na zahtjev. EU još uvijek treba formulirati odgovor na Dodikove posljednje provokacije. Oni koji razumiju fragilnost Bosne i Hercegovine su zabrinuti i to s razlogom. Washington sada, ne kasnije, mora odlučiti da li će proaktivno djelovati kako bi održali Bosnu i Hercegovinu jedinstvenom ili će dopustiti Moksvi da kroji pravila. Sirija je pokazala da čekanje ima svoju cijenu koju Balkan ne bi trebao platiti”, piše na kraju teksta objavljenog u online magazinu Foreignt Policy.

A sada malo o autoru, iako tekst zvuči kao jako važan, očito je da ga je pisala “sarajevska ruka”. Tragika je međunarodnih službenika u BIH upravo u konstantnom porobljavanju umova. Gotovo svi koji su boravili duže vrijeme u Sarajevu postali su copypasteri sarajevske političke matrice. I James Lyon na žalost. Niti on se nije potrudio saslušati i druge poglede i sentimente u Bosni i Hercegovini. Kao da je BIH samo zemlja jednog naroda i kao da je u ovoj zemlji samo jedan pogled na istinu. Samo jedna žrtva. I samo jedna tuga.

Dr. James Lyon has lived and worked in conflict or post-conflict regions for 24 years, both in Southeast Europe and Africa. He has worked primarily in management for international development organizations (USAID, UNDP, EU), the private sector, the International Crisis Group, the Office of the High Representative (OHR), higher education (University of Graz), and cooperated with major international organizations (IMF, World Bank, OSCE, UN, etc.). He has testified before the US Congress and parliamentary panels of EU member states, appeared frequently in media, authored Op/Eds, analytical pieces, scholarly works, and four books, the most recent with Bloomsbury Academic, while a fifth book is under contract. He founded a charitable institution that is digitizing the National Library and National Historical Museum of Bosnia and Herzegovina. He is an Associate Researcher at the University of Graz in Austria, and a Senior Associate advising the Democratization Policy Council. Dr. Lyon received a B.A. in Russian Language and Literature and an M.A. in International Relations from BYU, and a Ph.D. in Balkan History from UCLA.

Pametnome dosta.

Poskok.info