Supruga Marija B. iz gradića u dalmatinskom zaleđu početkom kolovoza odselila se i zaposlila u bolnici u jednom od gradova njemačkog Baden-Württemberga, a on i djeca krenut će za njom kad završi školska godina, piše Deutsche Welle.
Nakon što supruga sa specijalizacijom iz medicinske struke nije mogla pronaći posao u Hrvatskoj, odlučili su ići u Njemačku.
“Supruga je akademska građanka medicinske struke, ulagala je u sebe dugi niz godina, specijalizirala se i očekivala je da neće biti problema pronaći posao u svome mjestu ili u Splitu. Bili smo klasa optimist sve dok nismo shvatili da za nju ovdje nema mjesta”, kazao je Marijo te dodao kako su zaključili da u Hrvatskoj ne mogu ostvariti ono što žele, a to je “pristojan građanski život u vlastitom domu”.
Supruga se javila na 23 natječaja, odgovor je dobila na – dva
“Podstanari smo, a zbog previsokih kamata na kredite, sve da smo i oboje zaposleni, ne možemo sebi priuštiti stambeni kredit. Za stan od 60 četvornih metara trebali bismo ući u kredit na 25 do 30 godina, s nenormalno visokim kamatama i ratama“, objasnio je Marijo obiteljsku situaciju koja ih je navela na selidbu iz države.
Supruga mu se nakon specijalizacije javila na 23 natječaja u KBC-u Split, a od svih njih odgovor je dobila na samo dva i to je bio negativan odgovor. Smeta mu što se u Hrvatskoj ne cijene ni ljudi ni rad, što se ne prepoznaju kvalitetni ljudi koji mogu i žele dati sebe zajednici.
“Kod nas je čovjek postao nevažan, nitko ne gleda jesi li dobar, karakteran i znaš li raditi nego kakvu partijsku knjižicu imaš. Svake četiri godine samo se vade nove knjižice. Ovdje stalno moraš biti ‘nečiji’. Zar moram biti nečiji da bih pronašao posao i živio kao čovjek? Ovdje se sve dijeli i gleda kroz podjelu “naši i vaši”, ne gleda se kvaliteta, a meni je toga dosta. Svejedno mi je je li netko Kinez ili Hrvat, zanima me kakav je čovjek, a kad je posao u pitanju, zna li i hoće li raditi ili ne zna i neće raditi“, kazao je Marijo.