Izrael nije član NATO-a. I neće to ni biti. A Turska – zemlja koja je više puta napala svoje susjede, prijetila Grčkoj, kupovala ruske rakete i švercala teroriste u Siriju – jeste. Zašto?
Jer Izrael ratuje da preživi. Turska da dominira.
Izrael ne smije izgubiti nijedan rat – jer to znači kraj. Turska može izgubiti sve – i opet ući u Bruxelles s osmijehom. Izrael puca jer mora. Turska puca da bi Erdogan imao što okačiti na balkon. NATO to zna. I zna što je opasnije.
Izrael zna da mu je NATO uteg, ne štit.
Ulaskom u NATO, Izrael bi morao čekati da mu Litva, Španjolska i Albanija potvrde pravo na obranu. Morao bi “koordinirati” napad na Hezbolah s Nizozemcima. Zamislite Mossad koji čeka pristanak Luksemburga da izvede operaciju u Siriji. Hvala, ne.
Jer bi Izrael unio stvarnost u savez koji živi od iluzija.
Ulaskom Izraela, članak 5 bi se morao aktivirati na svaku raketu iz Gaze. Španjolska bi morala objaviti rat Hamasu, a Njemačka bi… ponovno prebrojavala savjest. NATO to ne želi. NATO želi rat – ali negdje daleko. Najbolje bez krvnih zrnaca.
Jer je Turska geostrateška fikcija.
Turska je NATO-u trebala kad je Sovjetski Savez gledao prema Bosporu. Danas je to brak iz navike. Ona vara saveznike s Rusijom, oni joj prešućuju jer su se navikli. Izbaciti Tursku? Nema šanse. Prevelika je. Prebuka. Premršava za kritiku.
Turska je musliman koji se trudi biti koristan. Izrael je Židov koji zna tko je.
U tom Savezu to je ključno. Turska je NATO-u kao “onaj musliman iz razreda” – znaš da mu ne vjeruju, ali im je zgodno da ga imaju. Izrael je previše samostalan. Previše učinkovit. Ne treba ništa. Ni školsku marendu. Ni kolektivnu iluziju.
Turska daje teritorij. Izrael daje ratne lekcije.
Turska je logistička baza, veliki komad zemlje s lukama i aerodromima. Izrael je laboratorij za borbu u budućnosti. No NATO ne voli biti učenik. NATO voli letke, strategije i domjenke. Ne stvarne borbe.
Turska je član jer je koristan manipulator. Izrael nije član jer je sam svoj rat.
Turska zna kako igrati igru velikih. Izrael zna da u toj igri nitko ne dolazi kad padneš – osim ako ne donosiš glasove ili plinovode.
Izrael ne traži članstvo. Jer zna što ono vrijedi. A vrijedi taman onoliko koliko i izjava Marka Ruttea.
/POSKOK/
wpDiscuz
