Published On: Pon, lis 21st, 2019

ZAŠTO BIH NE MOŽE OPSTATI: Hrvati u BIH i danas plaćaju državu da skriva ubojice njihovih očeva

BIH je država u kojoj Hrvati plaćaju državne institucije da prikrivaju istrage o zločinima nad Hrvatima. Državna institucija koja pljačka hrvatske džepove , da bi za te iste novce odrađivala posao za neke brojnije nacionalizme nije hrvatska državna institucija. To je antihrvatska institucija. Ako je BH Tužiteljstvo antihrvatsko tužiteljstvo onda je i BIH država država protiv Hrvata. Ako je BIH protiv Hrvata, makar oni to nisu birali, onda su i Hrvati protiv nje.
Najbolji primjer kako je država BIH antihrvatska država jeste slučaj Šantić.  BIH je država čije tužiteljstvo nadzire šaka ubojica, i koje ne smije od te iste šake ubojica, istražiti ubojstvo generala koji je istu ovu državu branio. Ako je BIH danas, sustav, koji se brine kako da što bezbolnije prođu Šantićeve ubojice, umjesto da se oduži svome generalu i što prije i što jasnije i snažnije kazni njegove ubojice, onda takva država, jeste objavila rat, ne samo Hrvatima u njoj,  nego i samoj sebi.
Država koja krije ubojice svojih generala, koji su je branili, ne treba postojati. Toj državi treba objaviti hitnu smrt. Svatko onaj tko stoji na strani države koja krije ubojice Vlade Šantića, a veliča ubojice US građana i naziva ih BH šehidima, neprijatelj je ovog društva. Nikakav patriot. I istome također treba objaviti rat.
Prikrivanjem ubojica Vlade Šantića, država BIH je jasno rekla tko je i što je. Polukalifatska, mafijaška organizacija, koja građane BIH dijeli po načeku krvi, vjere i tla. Poželimo joj brzu smrt.

Usjeni haške presude Prliću i ostalima te samoubojstva generala Slobodana Praljka, završila je vijest s početka tadašnjeg tjedna. Naime, petoricu, među kojima je i bivši visoki časnik bošnjačke Armije BiH Hamdija Abdić zvani Tigar, sadašnji vijećnik SDA, uhitili su tog ponedjeljka u Bihaću i Cazinu pod sumnjom da su odgovorni za ubojstvo generala Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Vlade Šantića između 8. i 9. ožujka 1995.

Uz Abdića, uhitili su i Dedu KarabegovićaJasmira TopalaRamiza Bajramovića te Envera Keranovića. Svi su bivši pripadnici Armije BiH. No Abdića su pustili da se brani sa slobode.

U bijegu su Indian Alibegović Ramiz Ružnić. Hoće li se klupko davnog nerazjašnjenog ubojstva nakon 22 i pol godine početi razmotavati te konačno doznati sudbina i gdje su ostaci generala HVO-a Vlade Šantića? Njegov sin Duje, kojeg smo pokušali kontaktirati, nije bio dostupan.

Neriješeno ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića iz 1995. | Author: YouTube/FACE HD TV YOUTUBE/FACE HD TV

Upravo on godinama upozorava na neprocesuiranje i otkrivanje istine oko ubojstva njegova oca. Pola svojeg života Duje traži istinu o ocu. Duju su u Mostaru, 13. travnja 2016., pet dana nakon prosvjeda u kojem je kao krivce za sudbinu svojeg oca okrivio Atifa Dudakovića i Hamdiju Abdića Tigra, pretukla dvojica nepoznatih muškaraca. No nije odustao. Dosad se bosankohercegovačko sudstvo nije iskazalo (ni) u ovom slučaju.

Jagoda Šantić, supruga pokojnoga generala Šantića, odavno je uvjerena da bi se okolnosti i počinitelji lako i brzo mogli pronaći te kazniti da postoji politička volja. A tu volju dio javnosti, a i obitelj, čeka duge 22 i pol godine. Jesu li je dočekali? Vlado Šantić je rođen 1952. u bihaćkom naselju Vedro Polje. Do rata je radio kao knjigovođa u poduzeću Bihacit. Politikom se počeo baviti 1989. Sudjelovao je u osnivanju bihaćkog ogranka HDZ-a BiH.

Bio je potpredsjednik stranke te je obvezama bio vezan za Sarajevo, odakle se prebacuje u Hercegovinu i tamošnjem hrvatskom vodstvu pomaže u vojnoj organizaciji. Odlukom predsjednika tadašnje Hrvatske Republike Herceg-Bosne Mate Bobana postavljen je za zapovjednika 101. pukovnije “Ante Knežević Krpe”. Kao zapovjednik HVO-a na bihaćkom ratištu vezao se za političko vodstvo Herceg-Bosne. Izvješća je podnosio hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu i ministru obrane RH Gojku Šušku.

Pred početak rata Šantić je predložio mobilizaciju vojske iz Bihaća prema Kninu, što nije prihvaćeno. Bihać je uskoro bio pod opsadom srpskih snaga. Grad su zajedničkim snagama branili 101. pukovnija i 5. korpus Armije BiH pod zapovjedništvom Atifa Dudakovića. Dudaković, nekadašnji potpukovnik JNA, tijekom agresije na Hrvatsku još je bio u JNA, kad je pod zapovjedništvom Ratka Mladića napadano zadarsko zaleđe. Dudaković se Armiji BiH pridružio u lipnju 1992.

Upravo taj detalj pojašnjava genezu fizičkog sukoba Šantića i Dudakovića. Šantić ga je zbog njegove uloge u JNA nazvao “četnikom“, a Dudaković mu je doslovce izbio zube. Napeti odnosi dvojice zapovjednika ipak nisu bili u prvom planu, jer je bihaćka enklava bila pod opsadom. Unatoč bošnjačko-hrvatskom sukobu, Šantić je više puta odbio da se HVO Bihaća podredi Armiji BiH. No stanje na bojnom polju bilo je takvo da se ni Hrvatima ni Bošnjacima nije isplatilo ratovati jedni protiv drugih.

S druge, pak, strane, Armija BiH i politički vrh nisu bili zadovoljni činjenicom da HVO i Šantić odbijaju ulaziti u sukobe s postrojbama Fikreta Abdića Babe, koji se borio za autonomnu pokrajinu Zapadna Bosna protiv Armije BiH. Je li motiv ubojstva mogao biti političke naravi upravo zbog bošnjačko-hrvatskog sukoba? Moguće je, no general Šantić je posljednji put živ viđen 8. ožujka 1995., kad je sukob Bošnjaka i Hrvata već bio uvelike zaustavljen.

Sin Duje Šantić, neriješeno ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića iz 1995. | Author: YouTube/FACE HD TV YOUTUBE/FACE HD TV

Kolale su priče da su Šantića ubili jer su pripadnici Armije BiH poginuli zato što ih je navodno izdao HVO. No činjenica je da je Šantić vratio neke izgubljene dijelove od srpskih postrojbi. Osim toga, Šantić je, pokazuje dokument od 4. prosinca 1994., pisao ministru obrane RH Gojku Šušku što im treba od oružja i opreme za pomoć u obrani jer su Srbi došli gotovo do grada, a na meti je bila i sama bolnica.

U tom dopisu Šantić, između ostalog, navodi da se vojnici HVO-a hrabro bore protiv četnika, ali i pripadnici Armije BiH, pa se teško može zaključiti da je Šantić činio išta da naruši kakvu-takvu suradnju Bošnjaka i Hrvata blokirane enklave. Upravo tad, između prosinca 1994. i siječnja 1995., srpske snage uspjele su odbaciti 5. korpus i linije obrane prema Bihaću te dovesti grad u rizik da padne. Međutim, Šantić je osmislio i pokrenuo vojnu operaciju HVO-a te 13. siječnja 1995. vraća sve ranije oduzete položaje.

guest
14.7K Komentari
Najstariji
Najnoviji Most Voted
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare