Moskva / London / Kito – Južnoamerička zemlja Ekvador privukla je najprije osnivača WikiLeaksa Juliana Assangea da traži azil, a sada i bivšeg radnika NSA Edvarda Snoudena.
Nakon dvije velike afere koje su posljednjih par godina uzdrmale svijet, a tiču se Washingtona – prve, u kojoj su na vidjelo izašle tajne američke depeše, i druge, u kojoj je razotkriven špijunski program američkih vlasti, sasvim je jasno koja je zemlja najpoželjnije pribježište za glavne aktere ovih “potresa”.
Što je to čime je Ekvador, južnoamerička zemlja na obali Pacifika, privukla najprije osnivača WikiLeaksa Juliana Assangea, koji je azil u toj zemlji zatražio i dobio prošle godine, mada je i dalje u njihovoj ambasadi u Londonu, a sada i Edvarda Snoudena, bivšeg američkog obavještajca, koji odgovor zvaničnog Kita na zahtjev koji je podnio prošlog vikenda i dalje čeka u tranzitnoj zoni moskovskog aerodroma Šeremetjevo?
Bjekstvo od američke pravde i antiamerička retorika
Činjenica je da i jedan i drugi bježe od američke “pravde” pošto su razotkrili nešto što nisu smjeli, a da Ekvador u međunarodnim institucijama i forumima redovito istupa na antiameričkoj liniji i spreman je braniti ljudska prava, izgleda posebno onda kada ih, kako smatra , ugrožavaju SAD. Ekvador je u jeku “afere WikiLeaks” prošle godine nudio utočište Asanžu, a vlasti u Kitu su zbog saznanja sa Vikiliksa protjerale veleposlanicu SAD, dok je predsjednik te latinoameričke zemlje, gostovao u Asanžovoj show i poručio voditelju: “Dobrodošao u klub progonjenih! ” Assange je zahtjev za azil od Ekvadora zatražio u lipnju prošle godine, pošto se sklonio u ambasadu te zemlje u Londonu ne bi li izbjegao izručenje Švedskoj, od kojeg je strahovao jer smatra da vodi izručenju SAD. Zahtjev mu je odobren iste godine, u kolovozu. Sada se sličan scenarij ponavlja sa Snoudenom, koji je politički azil od Ekvadora zatražio prošlog vikenda i još čeka odgovor u tranzitnoj zoni moskovskog aerodroma, gdje je stigao iz Hongkonga, svog prvog utočišta poslije otkrivanja američkog špijunskog programa. I dok se čeka odluka o Snoudenovoj sudbini, a američki dužnosnici od Kita “ljubazno traže” da odbaci njegov zahtjev za azil, predsjednik Ekvadora Rafel Korea ističe je da će, čim se i ako se bivši američki obavještajac nađe na teritoriju njegove države, najprije konzultirati SAD, kao što je u slučaju Assangea prvo konzultirao Britaniju. Međutim, Koreina glavna poruka je da će “slušati svakog ali da će odluka biti naša, kao suverene države”. “Obvezuju nas ljudska prava … Moramo podignemo glas, protestirati i tražimo objašnjenja “, kaže Korea, istodobno poručujući Washingtonu da ne nasjeda na pisanje zlonamjernih medija koji ističu da je Ekvador protiv Amerike. Osnivaču Vikiliksa Ekvador je bio jedina nada da će izbjeći izručenje Švedskoj, gdje ga optužuju za silovanje, kao i eventualni daljnji transfer u SAD, gdje bi ga mogli optužiti za špijunažu.
Ekvador je ponudio gostoprimstvo Assangeu još 2010, u jeku razotkrivanja tajnih diplomatskih depeša na WikiLeaksu, koje je toliko naljutilo Amerikance da bi ga rado vidjeli pred sudom. Assange je postao “državni neprijatelj” SAD kad je iz depeša postalo jasno da velika sila ne samo da ne mari za saveznike, već ih prisluškuje, prati, zove smiješnim imenima, čak traga za njihovim DNK. Predsjednik Korea razbjesnio je Amerikance nizom poteza koji su na istoj ljevičarskoj liniji kao potezi ostalih “neposlušnih” latinoameričkih država – najprije je glasao protiv osude Sirije u UN, u Vijeću guvernera IAEA usprotivio se rezoluciji kojom je prekoren Iran, a nije podržao ni obnavljanje članstva Libije u Vijeću za ljudska prava UN – poslije svrgavanja Moamera Gadafija. Ekvador je, listopada prošle godine, poslao svog predstavnika u posjetu Damasku – tijekom koje se delegacija visokih dužnosnika latinoameričkih zemalja sastala s Bashar al-Assadom. Ekvador, Kuba, Venezuela, Nikaragva i Bolivija tad su podršku Asadu obrazložile riječima: “Odbacujemo sve oblike intervencionizma koje imperija pokušava primjeni kao što je učinila u Libiji u nasilnom procesu promjene režima.” Travnja prošle godine, Ekvador je proglasio američku veleposlanicu u toj zemlji nepoželjnom osobom i zatražio njen odlazak zbog sporne diplomatske depeše koju je objavio web stranice “WikiLeaks” – po kojoj je ona optuživala Koreu angažirati korumpirane suradnike, iako se Ekvador i na neuobičajene načine bori protiv korupcije – slanjem kandidata na detektor laži!
Korea
Predsjednik Korea je na vlasti od siječnja 2007, pošto je krajem 2006. na izborima izabran za predsjednika. Prosinca 2008, Korea, po zanimanju ekonomist koji se školovao iu Belgiji i SAD, proglasio je nacionalni dug “nelegalnim”, objašnjavajući da su se u ime Ekvadora zadužili prethodni korumpirani i despotski režimi. Poslije prijetnji da će stvar s kreditorima da “istjera” pred međunarodnim sudovima, uspio je smanjiti ukupnu sumu koju zemlja duguje i – nastavio ih isplaćuje. Poznavatelji prilika kažu da je Korea zaslužan za smanjenje razine siromaštva, neimaštine i nezaposlenosti u zemlji, dok ga kritiziraju zbog “kontroverzne medijske politike” i gušenja slobode izražavanja. Korea je oženjen Belgijankom, koju je upoznao na studijama, i imaju troje djece, a njegova dramatična obiteljska priča iz rane mladosti možda objašnjava i potpuno subjektivne razloge netrpeljivosti prema Americi: kad je imao 25 godina, njegov otac je uhićen dok je krijumčario kokain u SAD, osuđen je na pet i po godina zatvora – a život je okončao samoubojstvom. Predsjednik Korea javno je jednom prilikom govorio o toj tragediji, založivši se za veću popustljivost prema sitnim krijumčarima u zemlji i regiji, gdje je to često jedini izvor prihoda za siromašne: “Krijumčari droge nisu delikventi. To su samohrane majke i nezaposleni koji su očajni u nastojanju da prehrane svoje obitelji.”