Published On: Mon, Jun 8th, 2015

ŽARKO PUHOVSKI: Ne plaše me Karamarkove prijetnje nego njegovo nepoznavanje EU-a

On misli da Europska komisija donosi rezolucije, nema pojma što radi parlament, što komisija, a to danas znaju bolji učenici osmih razreda. Karamarkova moć je u organizaciji, u ideologiju se ne razumije. Da se razumije u ideologiju, ne bi mene napao. On ne zna što je lustracija, što boljševizam, što je »dolina suza«

Političkog analitičara Žarka Puhovskog predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko nedavno je apostrofirao kao čovjeka na kojem se odražava apsurd neprovedene lustracije u Hrvatskoj. Puhovski često analizira i oštro kritizira kako premijera Zorana Milanovića tako i šefa HDZ-a Karamarka. S njime smo razgovarali uoči drugog sastanka između Vlade i vođa prosvjeda branitelja.
Što očekujete od drugog sastanka premijera Zorana Milanovića i vođa braniteljskog prosvjeda?
– Pripreme za treći sastanak. Prosvjed šatoraša dizajniran je tako da bude »neverending story«, da bude nepodmiriv, nezadovoljiv. Prvo što je rekao Klemm kada je došao na prvi sastanak s premijerom bilo je »mi hoćemo svoje dostojanstvo«. Nije sasvim jasno kako bi on nekomu mogao dati dostojanstvo, a ono uvijek može biti ugroženo jer je riječ o subjektivnoj procjeni. U sadašnjem političkom kontekstu s Milanovićem na jednoj i Karamarkom na drugoj strani ono bi trebalo značiti zabranu ne samo da se o nekim ljudima ne govori negativno, nego i nalog da se o njima govori pozitivno što je totalitarni koncept na kvadrat. S druge strane, Milanoviću je trebalo jako dugo da shvati da mu prosvjed odgovara. Karamarku je dugo trebalo da shvati da to Milanoviću odgovara i sad je samo pitanje kad će Milanovićeva nespretnost sabotirati njegove političke interese.

Patriotske teme

Dojam je da Milanoviću, kada je riječ o braniteljima, u posljednje vrijeme dobro ide. Prosvjed na Markovu trgu brzo je eliminirao, Veljko Marić je izručen Hrvatskoj gdje će nastaviti odsluživati zatvorsku kaznu.
– Milanović je sukobni političar, živi od sukoba. On je u teškoj situaciji, osobnoj, a onda i političkoj, kada mora surađivati. Za njega je sve krenulo dobro kad je Josipović izgubio izbore jer više nije imao predsjednika s kojim se morao praviti da surađuje nego ima predsjednicu s kojom može pokazati da se sukobljava. Krenuo je istovremeno na repatriotizaciju svog imidža: s jedne strane s Marićem, s druge strane tako što je na posljednjoj sjednici Vlade odbacio ključne vrijednosti koje su zastupali SDP-ovci, a prije svega Vesna Pusić i HNS, i rekao da su neprihvatljive optužnice koje dolaze iz BiH ako se u njima spominje da je netko počinio kazneno djelo u situaciji u kojoj su hrvatske vojne jedinice bile na teritoriju BiH. Do sada čak ni HDZ-ovci nisu negirali da su te jedinice bile tamo, a sada on hoće biti nekakav ultrahadezeovac u nadi da će mu to popraviti imidž.
U kontekstu polarizacije pojavljuje se privid da postoje nadideologijske teme nacionalnog jedinstva, prije svega u odnosu na Srbiju. Trijumfalistički doček transparentima osuđenog ratnog zločinca koji je ubio civila nešto je što nitko ne samo da nije osudio nego je to prihvaćeno kao dokaz patriotizma. U legendarnoj pripovijesti o zločincu i žrtvi najednom je zločinac heroj jer je »naš«, a žrtva civil koju je on ubio u njegovoj vlastitoj kući pred očima supruge je izgubljen. Ni jedne novine, ni jedna televizija nisu otišli na mjesto zločina da se raspitaju što se zapravo dogodilo. Svi govore o patnjama supruge Veljka Marića, a ne o obitelji žrtve. To je opasnost do koje dolazi kada se ova podjela pokušava premostiti navodno općim patriotskim temama.

Pritisak iz šatoraVladi u posljednje vrijeme ide nešto bolje. Ankete pokazuju da se smanjuje razlika između HDZ-a i SDP-a, privredni pomaci se događaju. Čini se da je Milanović u dobroj formi pred kraj sezone.
– On je u dobroj formi na kraju sezone. U ekonomiji ima i efekta prelijevanja iz drugih država EU, a valjda i nekih mjera Vlade. Međutim, mislim da će se izbori dobivati na svjetonazorskim pitanjima. To Milanoviću odgovara i to je preuzeo od Karamarka koji je to prvi shvatio i započeo rat desnice i ljevice svojim povratkom na izvore tuđmanovskog, kako ga on doživljava, državotvornog stava sa popravkama koje je naknadno dao. Upravo to je Milanoviću trebalo, a Karamarko to nije shvatio. Kada je izlazio iz crkve na Markovu trgu Karamarko je bio doista unezvjeren. Sa zakašnjenjem je shvatio da ne može manipulirati tim prosvjedom. Uvjeren sam da Milanović i druga strana dobro znaju da HDZ ne manipulira prosvjedom, a inzistiraju na tome zato da natjeraju HDZ na defanzivu.
Ako čitate ljude koji su zaljubljenici u Karamarka i koji tvrde da on ne bi prihvatio protudemokratske eksperimente, treba samo vidjeti da je on prihvatio to što rade iz šatora i to u defanzivnoj varijanti. Kada je o tome govorio na Markovu trgu rekao je »mi podržavamo ciljeve«. Ako je doista demokratski orijentiran i podržava ciljeve onda je davno trebao u Saboru pokrenuti zahtjev za smjenom ministra Matića i inicijativu za promjenom Ustava kako bi se omogućio ustavni zakon o pravima branitelja. Dugo vremena prihvaćao je metodu kojom se direktnim pritiskom iz šatora htjelo smijeniti vlast da bi se sada našao u situaciji da sebe već vidi na Markovu trgu i razmišlja kako bi njemu bilo da mu viču dok radi. To je dovelo do potpune defanzive koju ljudi osjećaju. Ne vjerujem da su podaci koje dobivamo iz istraživanja točni, ali trendovi vjerojatno jesu. Prvi sam upozorio da je nakon dizanja šatora prestao trend pada popularnosti SDP-a, s jednim mjesecom izuzetka, i to ima dalekosežne posljedice. HDZ sigurno dobiva izbore, ali je još upitnije nego prije hoće li imati dovoljno ruku za formiranje vlasti.

»Manifest« papazjanija

Spomenuli ste svjetonazorske sukobe. U »Globusu« je objavljen Karamarkov »antikomunistički manifest« u kojem je vas digao na razinu simbola lustracije. Treba li se bojati onoga što je izrekao?
– Toga se ne treba se bojati, to je naprosto papazjanija. Treba se bojati činjenice da Karamarko koji bi za šest ili devet mjeseci mogao biti premijer nema pojma o strukturi EU-a. On misli da Europska komisija donosi rezolucije, nema pojma što radi parlament, što komisija, a to danas znaju bolji učenici osmih razreda. Intervju djeluje tako kao da je onaj koji ga je intervjuirao sjedio Karamarku u krilu i postao neka vrsta jednog tijela s njim, a tu papazjaniju su urednici objavili pod nazivom »manifest«. Problem je u tomu što se Karamarka već prihvatilo kao novog nacionalnog vođu, ne premijera, na svim mogućim stranama od HTV-a do onoga što bismo mogli nazvati DDT platforma (Dnevno, Direktno, Tjedno).
Karamarkova moć je u organizaciji, u ideologiju se ne razumije. Da se razumije u ideologiju ne bi mene napao. Vjerojatno me je napao zato što sam češće na televiziji, što mu je bitno, od drugih ljudi koji mu se čine nepatriotima. On se ne želi baviti ovim ili onim novinama, on bi htio dobiti HDZ-ovu dalekovidnicu i tu bi mogao biti simbol nekoga koga treba skinuti s dnevnog reda. Da se bavi ideologijom napao bi me zato što sam netko koga s podjednakim nemisaonim žarom napadaju Viktor Ivančić i Zdravko Tomac. On ne zna što je lustracija, što boljševizam, što ustroj EU-a. On ne zna da »dolina suza« znači život ljudi na ovome svijetu i kad izlazimo iz doline suza idemo na onaj svijet, u raj ili pakao. Kad govori o dolini suza pokazuje slabo poznavanje psalama za nekoga tko bi htio biti predsjednik demokršćanske stranke. Njegova poruka nije intelektualna pozicija nego organizacija, ali su ga uvjerili da bi trebao pokazati intelektualnu poziciju kao što su Milanovića uvjerili da bi trebao pokazati državnički pomirbeni kapacitet. Ni jednom ni drugom to naprosto ne ide.
Karamarka je Josip Manolić javno prozvao da je bio suradnik Udbe. Koliko će mu to štetiti?
– Karamarku vjerojatno neće ozbiljno naštetiti Manolićeve tvrdnje, ali svakako hoće panično cenzuriranje medija kako bi ih se prigušilo. Njegov je problem to što nema politički nerv. On nije u stanju doći na Markov trg i reći tim ljudima nešto, bilo da produže prosvjed bilo da prestanu. Nije u stanju mobilizirati mimo organizacije ljude koji bi bili izvan dosega HDZ-a. Zato se on od prvog časa ukopao u svojih 50 posto i dobro mu je išlo. Kad se pažljivo pogledaju rezultati prošlih izbora, nasuprot legendama, HDZ je izgubio lokalne izbore jer nije dobio ni jedan veći grad osim Zadra. U biti je izgubio prve europarlamentarne izbore, ali ih je formalno dobio zbog neopisive Milanovićeve greške s Jakovčićem. Zaista je dobio druge izbore za Europski parlament i izbore za predsjednika s najmanjom mogućom većinom. Radi se o malim razlikama na koje će utjecati neka mala stranka. HDZ-u u ovom trenutku prijeti opasnost da sam mora dobiti apsolutnu većinu. Progutali su sve desne stranke.

Prokletstvo trećega

– Njihovih je pet mandata. Pretpostavljam da bi HDSSB mogao ne doći na konstituirajuću sjednicu Sabora jer Glavaš smatra da ga je Karamarko uhitio i to mu ne može oprostiti, a SDP ne podnosi. HDZ ne može računati na nikoga, osim ako Ruža Tomašić ne uđe u parlament.
Spomenuli ste male stranke. Nedavno je bivši predsjednik Ivo Josipović osnovao stranku, što takve male stranke mogu napraviti?
– Postoji neka vrst prokletstva treće stranke. Laburisti su prešli deset posto, pa su pali ispod dva. U jednom trenutku je ORaH nadišao SDP pa je duboko pao. Jako je dobro stajao Živi zid pa je pao. Utoliko je Milanović pogriješio – sada je trebao ići na izbore, dok se ovi eventualno ne uspiju oporaviti. Odnosno dok se eventualno ne pokaže da bi Josipovićeva stranka mogla biti četvrta po redu treća stranka koja bi mogla doživjeti rast, a izbjeći pad prije izbora. Za to treba puno organizacije i ljudi. Šanse Josipovića ovisne su o tome kako će se organizacijski postaviti, a to do sada nije bila njegova točka.