Iako Rusija sa Španjolskom ima puno manje gospodarske i trgovinske veze od ostatka Europske unije i nema posebnih dokaza, medijskih napisa ili izjava državnih dužnosnika, koji b potvrdili veću zainteresiranost Moskve za unutarnje procese u toj zemlji, španjolski tisak piše o ”ruskom tragu kako bi se okupili ljudi u borbi protiv unutarnjeg neprijatelja u Kataloniji”, piše njemački Telepolis. Autor članka, Florian Rötzer, uvjeren je da priče o “petoj koloni Kremlja” služe jedino u svrhu diskreditacije pokreta za neovisnost regije.
Osim toga, španjolski list La Vanguardia otkriva da su George Soros i njegovo Otvoreno društvo za Europu financirali Diplomatsko vijeće Katalonije (Diplocat) i udrugu CIDOB (Catalunya i la cooperació da Desenvolupament). U potvrdi o uplatama se navode svote koje su službeno priznate. Ova tijela središnje vlasti nazivaju ”paradržavnim strukturama Katalonije” i sama činjenica da surađuju sa Sorosevom zakladnom budi sumnju da Katalonija ida ka još većoj ovisnosti, iako ne od Madrida, nego o strukturama koju su ”suverenitet” osigurale Ukrajini, Kosovu ili drugim priznatim i nepriznatim marionetskim državama.
“Peta kolona Kremlja u Kataloniji”
”Na Zapadu je postalo uobičajeno vidjeti ruku Kremlja iza svakog neugodnog događaja”, piše Florian Rötzer.
Ovaj su koncept tijekom predizborne kampanje za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država razvili su demokrati i američki mediji usmjereni protiv Donalda Trumpa, a nedavno ga je preuzeo španjolski tisak. Tjedan dana prije referenduma o neovisnosti Katalonije je El Pais objavio članak o “ruskoj intervenciji”, za kojeg Rötzer tvrdi da je ”novinarska sramota”.
Naime, El Pais tvrdi da ruski mediji koriste sukob u Kataloniji kako bi “destabilizirali Europu”.
”Ruska propagandna mašinerija radi punom parom kako bi se kriza u Kataloniji prikazala kao nešto poput kurdskog sukoba ili sukoba na Krimu”, piše El Pais, ali Rötzer ima dojam da je glavni cilj poznatog španjolskog dnevnog lista diskreditirati put ka neovisnosti Katalonije, zbog čega se sve aktivnosti oko najavljenog referenduma pokušavaju povezati s ruskim interesima.
Informacije u članku su jednostrane, a El Pais citira političare nepopularne u Kataloniji, kao i izvješće ”Saveza za obranu demokracije” kojeg je osnovao njemački Marshallov fond koji promiče transatlantske interese.
Organizacija na Twitteru prati i proučava oznake ili ”hashtagove”, teme i linkove koji dokazuju postojanje ”mreže ruskog utjecaja”
Ipak, El Pais dodaje ”kako nisu svi autori proruskih publikacija automatizmom zabilježeni kao agenti Kremlja”.
El Pais piše da je od 16. do 23. rujna na Twitteru bio trend postavljati objave “separatističkih pokreta koji podržavaju Kurdistan i Kataloniju, sa suptilnim nagovještajem koji ih povezuje s Krimom”. Španjolski list tvrdi kako se na ovaj način, u novom Hladnom ratu, primiče paranoja.
“S tim ćete se složiti kada vidite kako RT u svojim člancima dramatizira sukob Barcelone s Madridom. Međutim, ni zapadni mediji i vlade su nisu razlikovali po posebnoj objektivnosti i neutralnosti kada su pokrivali događaje na Krimu i Donbasu”, naglašava Rötzer.
U drugom članku El Pais piše “kako RT distribuira članke o Kataloniji s pogrešnim naslovima, te da je Julian Assange “ruski agent” i gotovo glavni neprijatelj Španjolske”.
Istina je da je ranije osnivač WikiLeaka izrazio potporu Katalonicima u njihovoj težnji za autonomijom. Njegove objave na Twitteru su ubrzo postale takoreći zarazne, što španjolski tisak objašnjava aktivnošću botova.
”Assange je glavni međunarodni agitator koji iznosi osobna mišljenja i poluistine kao vijesti”, piše El Pais i istovremeno optužuje Edwarda Snowdena da surađuje s ruskim tajnim službama.
Glavni dokaz “mobiliziranja vojske proruskih botova” za El Pais je navodna nesporna činjenica da je Katalonija, zajedno sa Sirijom, Rusijom, Ukrajinom, Trumpom, Hillary Clinton i Islamskom državom, postala trend na društvenim mrežama.
Florian Rötzer vjeruje kako je to slab argument, jer je u Španjolskoj sukob između Barcelone i Madrida tek nedavno postao jedna od vodećih tema. Ipak, El Pais u tom pogledu vidi makinacije “digitalne vojske Kremlja” i “internetskih ratnika koji objavljuju pretjerane i lažne vijesti”.
Glavna poruka je da su oni koji podržava Pokret za nezavisnost Katalonije povezani s “ruskom mrežom utjecaja”, pa su stoga milijuni Katalonaca koji podržavaju autonomiju ili nezavisnost “proruski agenti”.
“Okrivljavanje vanjskih snaga za unutarnje sukobe nije nova strategija. Peta kolona je uvijek bila korištena kako bi se ljudi ujedinili u borbi protiv unutarnjeg neprijatelja”, zaključuje Florian Rötzer.
Iako Rötzer tvrdi kako je na temelju statistike trendova na društvenim mrežama smiješno ocjenjivati razinu ”ruskog uplitanja u unutarnje poslove Španjolske samo kako bi se destabilizirala Europska unija”, to ne znači da ”petih klona nema” i da stranke, pokreti i organizacije koje djeluju u interesu inozemnih sila ne provode aktivnosti kojima je uvijek cilj uspostaviti marionetsku vlast u vlastitoj zemlji.
Tko Kataloniju vodi u neovisnost?
Situacija s Katalonijom je prilično čudna. Imamo besmislenu represiju Madrida, koji je u želji da spriječi referendum na kraju doveo do činjenice da o neovisnosti regije počnu razmišljati i oni koji su do sada bili protiv odvajanja, ili su bili neodlučni. Na zabrane, privođenja i policijsko nasilje je to bio očekivani odgovor stanovnika Katalonije.
S druge strane, inicijativu Carlesa Puigdemonta, desničarskog predsjednika Generaliteta Katalonije, podržavaju i takozvani ”ljevičarski” aktivisti i liberali, ide na ruku onim krugovima u EU koji raspirujuseparatizam u zemljama koje nisu pod strogim nadzorom Njemačke. Cilj je njihov raspad, a uz Španjolsku su tu i Belgija i Italija. Katalonija, Flandrija i Sjeverna Italija, kao bogate regije, ne žele ništa dijeliti sa siromašnima. Merkel, ministar u odlasku Schaüble i Juncker igraju vrlo suptilnu igru.
Njemačka je sada zauzeta maršem na Grčku i općom pljačkom i rasprodajom ove mediteranske zemlje. Španjolska, koja je prošla strašan građanski rat i 40 godina fašističke diktature, ima krhke institucije. Uspostava predstavničke demokracije je relativno nova pojava za španjolsko društvo. Čini li se da je samo Baskija bila obuzeta starim demonima, ali što reći za Galiciju, Asturiju i Andaluziju? Što mi znamo o tome što se događa u dubinama tih društava u kojima žive sjećanja koja su ponovno isplivala na površinu zbog financijske krize 2008?
Carles Puigdemont, koji sutra želi organizirati referendum, reakcionarni je nacionalist koji prezire ostale španjolske narode. On ne potiče borbu za nacionalno oslobođenje, već ukazuje na ”katalonsku izuzetnost” i cinično iskorištava bolna sjećanja Katalonaca i naglašava sve patnje koje su prošli u XX stoljeću.
Katalonija ima široku institucionalnu autonomiju, zbog čega, prije represija Madrida, većina vjerojatno ne bi ni glasala za odcjepljenje. Najprosperitetnija je regija u Španjolskoj i tvrdnje Carlesa Puigdemonta često nisu ničim utemeljene. On po oprobanoj metodi tvrdi kako metropola više ne žele slušati narodne mase i da Katalonci imaju sva prava da se odvoje od ostalih regija. No, svaki scenarij podijele na manje državice odgovara Velikoj Njemačkoj.
wpDiscuz