Zamislite ovu potpuno suludu situaciju: Bundestag, srce njemačke demokracije i simbol njezina suvereniteta, sprema se raspravljati o pitanju svih pitanja – budućnosti plinovoda Sjeverni tok. Ali, onda stigne vijest da tema neće moći na dnevni red.
Zašto? Zato što je, recimo, “visoki predstavnik za Njemačku”, nekim čudom Srbin iz Bosne, Milorad Dodik, donio amandman kojim ograničava Bundestagu pravo da odlučuje o tome što je vitalni nacionalni interes Njemačke. A da stvar bude bolja, prema tom pravilu, niti dvije trećine zastupnika ne može odlučiti da je Sjeverni tok tema o kojoj treba raspravljati.
Jedan od njih lupi šakom od stol, recimo zastupnik CDU-a i kaže “Nemere ovo više ovako, tko je taj Dodik majku mu, istjerajte to smeće iz Njemačke”. Nakon tog dobije kaznenu prijavu a US ambasada mu udari sankcije. Kao i uredniku njemačke nacionalne TV kuće koja je prenijela taj udarac o stol.
Bizarno, zar ne? Ali ovo nije ništa drugo nego preslik realnosti s kojom se suočava Bosna i Hercegovina, gdje strani diplomati donose pravila koja derogiraju domaće institucije i volju naroda.
No, vratimo se Njemačkoj.
Sjeverni tok: Njemački vitalni interes?
Pitanje Sjevernog toka nije samo priča o energetici – to je priča o opstanku njemačke ekonomije, njemačke nacije i strateškoj autonomiji. Evo zašto:
- Energija je krv ekonomije
Njemačka, kao industrijska velesila, ne može opstati bez stabilnih izvora energije. Plin iz Sjevernog toka osiguravao je grijanje domova, pogon tvornica i smanjenje troškova proizvodnje. Bez njega, Njemačka mora posegnuti za skupljim i manje pouzdanim izvorima energije. - Geopolitičko pitanje
Sabotaža Sjevernog toka i energetska ovisnost o Rusiji postali su globalna tema. Njemačka mora pronaći način da balansira između osiguravanja energije i izbjegavanja političke ranjivosti. - Zeleni planovi na čekanju
Ironično, Sjeverni tok bio je most između sadašnje ovisnosti o fosilnim gorivima i prelaska na obnovljive izvore energije. Bez njega, Njemačka bi se mogla vratiti prljavim ugljenom, što je kontraproduktivno za zelenu agendu.
Kako bi Nijemci reagirali?
E sad zamislite Bundestag. Predsjednik Bundestaga drži glavu u rukama i pita: “Pa tko je taj Milorad iz Bosne koji nam odlučuje o našim vitalnim interesima?” Rasprave bi gorjele, televizije bi bile preplavljene izjavama kako je ovo apsolutni napad na njemački suverenitet, a ustavni pravnici bi se čupali za kosu objašnjavajući kako je takva intervencija pravno neutemeljena i politički neprihvatljiva.
Vjerojatno bi Angela Merkel (da je još u politici) s mrtvim ozbiljnim izrazom lica rekla: “Neće nama nitko iz Sarajeva diktirati dnevni red.”
Bosna i Hercegovina kao testni poligon
Ali ovo je realnost u Bosni i Hercegovini. Zamislimo da netko, netko stran poput stranosti Christiana Schmidta u BIH, u Njemačkoj kaže: “Evo, ne možete raspravljati o Sjevernom toku jer ja to ne dopuštam.” Njemačka bi, jasno, na ovakvu odluku odgovorila diplomatskim notama, tužbama, a možda i povlačenjem iz međunarodnih sporazuma. Zašto onda Bosna i Hercegovina, kao suverena država, mora trpjeti ono što bi Njemačka odbila u sekundi?
Lekcija za Njemačku
Ova zamišljena priča govori više o dvostrukim standardima nego o energiji. Ako Njemačka podržava strane intervencije u BiH, neka se zamisli kako bi bilo da netko njima odlučuje o njihovim “Sjevernim tokovima”.
Idući put kada Njemačka podrži strane intervencije u Bosni i Hercegovini, neka se zapita – kako bi bilo da BH Schmidt sjedi u Berlinu i donosi ovakve odluke?