Published On: Sun, Aug 9th, 2020

ZAGREBAČKA LIBANONKA U 5 sekundi uništene su mi sve uspomene. Nema hrane, ljudi umiru na cesti. Plačem danima

Farah, Libanonka sa zagrebačkom adresom, za Nedjeljni je progovorila o hororu nakon eksplozije

U utorak u 18.08 sati po libanonskom vremenu u bejrutskoj luci odjeknula je snažna eksplozija. Veliki komadi željeza letjeli su na sve strane kao rakete i geleri. Iznad grada nadvili su se vatrena kugla i gusti dim, zemlja se žestoko zatresla, a u krugu od nekoliko kilometara sve je uništeno. Prizori na bejrutskim ulicama nakon stravičnog udara bili su apokaliptični. Tijela poginulih, ljudi u panici trče, vrište, uništene zgrade i automobili, gomile krhotina na sve strane… Prema izračunima stručnjaka, eksplozija je bila snage između stotinu i tri tisuće tona TNT-a. Za usporedbu, atomska bomba bačena ne Hirošimu 1945. godine bila je snage između 13 i 18 tisuća tona. U trenutku eksplozije zabilježeno je podrhtavanje tla snage 3,5 po Richteru, a detonacija se osjetila sve do 240 kilometara udaljenog Cipra.

– Moji roditelji, koji žive dva kilometra od mjesta eksplozije, bili su kod kuće u trenutku udara – priča mi još u šoku Farah Khalil, vlasnica libanonskog restorana Byblos u Zagrebu.

image

-/AFP

image

PATRICK BAZ/AFP

– Tata koji ima 78 godina otišao je malo prileći u sobu, a mama je u dnevnoj sobi gledala televizor. Srećom je vani bilo jako vruće pa nisu bili na balkonu. Odjednom su začuli jak zvuk i onda je grunulo svom snagom – govori mi mlada žena, koja se u Zagreb doselila prije četiri godine jer se zaljubila i udala za Hrvata. Zvuk je, kažu oni koji su mu svjedočili, bio neusporediv s bilo čime što su do tad doživjeli. Detonacija i udarni val koji je uslijedio rušio je balkone, savijao željezo i lomio stakla na objektima udaljenima i nekoliko kilometara. O snazi eksplozije govori i to da je štetu pretrpjela i zračna luka koja je na sasvim drugom kraju grada, udaljena 10 kilometara. Na zgradi Farahinih roditelja razbijeni su svi prozori i vrata, balkoni su se urušili. Oni čudom nisu ozlijeđeni. Svi susjedi su u panici istrčali vani na ulicu. Brat joj radi nedaleko od luke, ali je, priča nam Farah, ovaj tjedan, na sreću, na godišnjem odmoru.

– Kad sam vidjela strašne snimke nakon nesreće, noge su mi se odsjekle. Nisam mogla doći do svojih, nitko se nije javljao. Bila sam luda, potpuno izvan sebe. Muž me pokušavao smiriti, ali bezuspješno – prisjeća se Farah najtežih trenutaka u svom životu. U tom silnom kaosu zvala je sve brojeve koje je znala u Bejrutu. Nekako je uspjela doći do rođaka, a nakon tri sata agonije čula se i sa svojima. Plakali su s obje strane žice. Njezini roditelji su i dalje jako potreseni i u šoku. No samo je bitno da su živi, ponavlja mi kroz suze.

– Svjedočili smo građanskom ratu, slušali smo bombe, ali ništa nije kao ovo – slažu se. Najmanje 154 osobe izgubile su život, a njih više od 5000 je ranjeno. Dužnosnici očekuju da će brojevi žrtava i dalje rapidno rasti. Na mjestu je poginulo i deset članova bejrutske vatrogasne službe koji su gasili požar u luci. U bejrutskoj luci u trenutku eksplozije zateklo se i 11 hrvatskih pomoraca na brodu specijaliziranom za prijevoz vozila City of Rome, koji plovi pod zastavom Ujedinjenog Kraljevstva. Spasilo ih je to što u trenutku udara nitko nije bio na palubi. Cijela luka bila je puna smrtonosnih krhotina, a detonacija je premještala cijele kontejnere po deset metara. Ozlijeđen je samo naš kuhar Branko Perošević, koji je podvrgnut operativnom zahvatu lakta i gležnja, a njegovo je stanje stabilno i nije u životnoj opasnosti.

image

ANWAR AMRO/AFP

image

JOSEPH EID/AFP

Farah mi objašnjava da je bejrutska luka i turistička atrakcija, tamo prolazi gomila ljudi i danju i noću. Bejrut je po mnogočemu specifičan grad. S jedne strane ima kilometarske pješčane plaže, visoke palme i nove velebne građevine, a s druge stare predivne crkve i džamije, uske zabačene ulice i mnogobrojne arapske fast-foodove. Unatoč narušenim odnosima sa susjednim Izraelom i ratu koji bukti u obližnjoj Siriji, zbog čega se u Libanon slijevaju milijuni izbjeglica, Bejrut je posjećivalo sve više oduševljenih turista.

– Stradao je velik broj ljudi, vjerojatno puno više nego što brojke trenutno govore – smatra Farah. Praktički nema obitelji koja nije izgubila nekog svog ili ostala bez doma. Noć nakon eksplozije, ali i dani nakon nje u Bejrutu su bili strašni. Nema struje, noću je mrak svuda, ljudi umiru doslovno na cesti, nema mjesta u bolnicama, nema utočišta, hrane… Uništene su tri bolnice, a dvije su djelomično oštećene. Eksplozija je došla u vrlo osjetljivom trenutku, dok u Libanonu raste broj oboljelih od Covida-19, pa su bolnice i prije ove tragedije imale problem sa zbrinjavanjem pacijenata. Libanon je u četvrtak zabilježio 255 slučajeva koronavirusa, što je najveći jednodnevni porast dosad. Tisuće ozlijeđenih preplavile su preostale bolnice u Bejrutu kojima nedostaje medicinskog materijala i oprema. Liječnici svakodnevno šalju apele da situacija sve više izmiče kontroli te da je pitanje dana kad će se sustav slomiti.

Zvona za mrtve

Bez doma je ostalo 300.000 ljudi. UNICEF je objavio zabrinjavajući podatak da je gotovo 80.000 djece ostalo bez krova nad glavom. Velik broj njih je sad na ulicama bez ikakve kontrole jer su im roditelji poginuli ili su u bolnicama, što otvara prostor predatorima koji bi mogli otimati djecu, prebaciti ih u druge zemlje i ondje koristiti kako seksualno roblje.

– Vlada ne pomaže, stanovnici sami pomažu jedni drugima. Ne mogu uopće prepričati užas koji se tamo događa. I dosad je bila strašna politička situacija, sve je u užasnom stanju bilo i prije ovoga… Srce mi je slomljeno, plačem danima, ne spavam – govori mi Farah i dodaje da joj je nezamislivo vidjeti kako danas izgledaju ulice njezina grada. Na razrušenim ulicama i dalje stalno zvone zvona za mrtve i spasitelji prekopavaju ruševine u potrazi za tijelima.

image

-/AFP

image

-/AFP

– Moji su otišli rođacima u provinciju. Nitko im ne govori o pomoći, ne znam kako će se i kad vratiti kući. Ali znate, nije me briga za stan, za materijalno. I tamošnji se ljudi ne brinu za svoje kuće, to je nebitno… Brinu ih mrtvi kojih je sve više. To je tragedija, strašna katastrofa. Bejrut je imao jedan od najljepših centara na svijetu. Libanonci obožavaju život, ples, toliko su željni normalnog života… Nakon građanskog rata ovo nam nije trebalo. Mi smo svi uništeni, ne možemo više vidjeti krv – govori mi mlada Libanonka. Mislila je ove godine otići u Bejrut s obitelji, da njezin trogodišnji sin Alen koji je rođen u Zagrebu vidi odakle je. Nažalost, onda je došla korona, pa ovo…

– Moje uspomene su uništene, mjesto gdje najradije odlazim na plažu, sva moja omiljena mjesta su sravljena sa zemljom. Tuga je to strašna – kaže. Jako je dirnuta pažnjom naših ljudi.

– Toliko me puno gostiju restorana i poznanika pitalo kako su moji. Svi su toliko pažljivi i velika su mi podrška. U ovim strašnim trenucima u Hrvatskoj se osjećam kao da sam među svojima i voljena – iskrena je Farah.

Bez struje i vode

Napominje da je Bejrut u svojoj povijesti čak sedam puta razoren u jakim potresima, a kasnije i u 15-godišnjem građanskom ratu koji je trajao do 1990., ali je sigurna da će se opet urediti. No kad i kako, ne zna. ​Gotovo sve zgrade u blizini eksplozije razrušene su do temelja ili su u najmanju ruku značajno oštećene, a nekoliko građevina potpuno je obrisano sa zemlje. Na mjestu eksplozije se stvorio krater, a CNN je pomoću satelitskih snimki i u suradnji s analitičarima iz Planet Labsa izračunao da je njegov promjer oko 124 metra, što je za nekih desetak metara više od dužine nogometnog igrališta. Marwan Abboud, gradonačelnik Bejruta, nazvao je zastrašujuću eksploziju koja je uništila luku libanonske metropole ‘nacionalnom katastrofom poput Hirošime’, a od četvrtka teku tri dana žalosti. Šteta u gradu na čijem širem području živi 2,2 milijuna ljudi procjenjuje se na pet milijardi dolara, što je za ekonomski slomljen Libanon gotovo nezamisliva svota.

image

Farah Khalil

Ronald Gorsic/CROPIX

image

-/AFP

Prema trenutačnim informacijama, eksploziju je pokrenuo požar koji je buknuo u skladištu prilikom varenja. Zatim je eksplodiralo gotovo tri tisuće tona umjetnog gnojiva na bazi amonijeva nitrata, zaplijenjenog s ruskog teretnog broda prije šest godina i pohranjenog u luci. Nadležni u luci u više navrata bili su upozoravani da moraju adekvatno uskladištiti opasni amonijev nitrat, no uzalud. Šef luke Bejrut i šef carinske uprave rekli su medijima da su nekoliko puta pisali pravosuđu tražeći da se kemikalija izveze ili proda jer luka nije sigurna.

Libanonska vlada proglasila je dvotjedno izvanredno stanje i grad je pod vojnom upravom. Tragedija koja je zadesila Bejrut je samo posljednja u nizu nevolja koja je zadesila Libanon koji godinama potresaju politička i ekonomska kriza. Učestale su nestašice struje i tijekom dana, nedostaje pitke vode, a ograničene su i usluge javnog zdravstva. Javni dug Libanona u odnosu na bruto društveni proizvod je treći po veličini na svijetu, nezaposlenost je 25 posto, a gotovo trećina stanovništva živi ispod razine siromaštva.

Bejrutska luka glavna je arterija u zemlji, jer Libanon uvozi većinu osnovnih prehrambenih proizvoda. Mnogi se pribojavaju da će doći do nestašica jer je u luci bila uskladištena velika količina žitarica koja je uništena u ovoj eksploziji. Glavni silos, u koji se može smjestiti 85 posto žitarica za potrebe zemlje, uništen je. Katastrofa koja je poharala glavni grad Libanona dodatno je katalizirala bijes stanovnika. Libanonske snage sigurnosti ispalile su suzavac na prosvjednike u Bejrutu, nakon što se masa okupila u četvrtak navečer kako bi iskazala svoj bijes zbog reakcije političkog vodstva zemlje. Aktivisti su pozvali na veće protuvladine prosvjede u subotu pod sloganom “na vješala s njima”. Pod njima se misli na političko vodstvo zemlje.