Oni sada daju idejno rješenje po kojem će spomenik činiti stećak na kojem bi sa jedne strane bio hrvatski grb, a sa druge ljiljan. E, sad zamislite kakva bi to lakrdija bila da mi na svaki spomenik Armije BiH, gdje su stavljeni ljiljani, stavimo po jednu šahovnicu.
Kao, Bože moj, imamo tu i dva poginula Hrvata, kaže Zdenko Markovića, predsjednika Udruge umirovljenika i demobiliziranih branitelja HVO-a Sarajevo za Oslobođenje Priči o spomen-obilježju poginulim pripadnicimaHVO-a u Sarajevu ne nazire se kraj.
U kompliciranoj administrativno-društvenom okruženju svaka stvar, pitanje i problem ima uglova, percepcija i rješenja onoliko koliko ima konstitutivnih naroda. I ostalih, ponekad. Tako se za pitanje spomenika poginulim sarajevskim bojovnicima odgovor pokušava pronaći između nekoliko udruženja, koordinacija, Općine…
Prema riječima Zdenka Markovića, predsjednika Udruge umirovljenika i demobiliziranih branitelja HVO-a Sarajevo, problem je u zaostalosti države i njena tri naroda. – Totalno smo zaostali u nekim shvaćanjima i poimanjima društva. Razlog? Hrvatska je u Zagrebu napravila velebni spomenik poginulim Bošnjacima u Domovinskom ratu. Ogroman spomenik napravljen je kod džamije u Zagrebu, Ministarstvo branitelja je dalo pola milijuna kuna, grad Zagreb je dao lokaciju, pomogao financijski.
To je nešto nevjerojatno! Stvarno, ja im se divim i svaka im čast, kaže Marković, dodajući da je problem oko sarajevskog spomen-obilježja prvo bio zbog idejnog rješenja u kojem je bio predviđen križ. Osobno je, objašnjava, skinuo križ iz idejnog projekta spomenika zbog Bošnjaka, Srba, Židova i svih drugih koji nisu Hrvati, a borili su se kao pripadnici HVO-a.
Nakon toga, idejno rješenje je predviđalo obilježja koja su pripadnici HVO-a nosili na reveru. Međutim, ni to nije naišlo na odobravanje. Sa revera na spomenik – Suština je to da mi želimo da se na spomeniku nađe samo ono obilježje koje se nosilo na reveru i ploča sa imenima. To je poštivanje onih koji su se borili za Sarajevo. Ako nismo spremni napraviti jedan spomenik zbog toga što su bili u HVO-u, zbog toga što su na reveru nosili šahovnicu, zbog toga što je kasnije izbio rat između Bošnjaka i Hrvata…
To je malo teža polemika i tematika. Trebamo neke stvari ne zaboraviti, ali trebamo reći da je Sarajevo branio i HVO i da su tu poginula 102 branitelja, smatra Marković. On napominje da udruga dobrovoljaca veterana služi kao podrška udruzi obitelji poginulih, koja bi trebala odrediti idejno rješenje spomen-obilježja, te dodaje da su pojedini prijedlozi u najmanju ruku neozbiljni. – Oni sada daju idejno rješenje po kojem će spomenik činiti stećak na kojem bi sa jedne strane bio hrvatski grb, a sa druge ljiljan.
E, sad zamislite kakva bi to lakrdija bila da mi na svaki spomenik Armije BiH, gdje su stavljeni ljiljani, stavimo po jednu šahovnicu. Kao, Bože moj, imamo tu i dva poginula Hrvata, kaže Marković.
Radmila Cenčić, predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Kantona Sarajevo, kaže da još ništa nije riješeno, dodajući da je nedavno imala sastanak sa načelnikom Općine Novo Sarajevo, od kojeg su dobili podršku.
– Kažu, zemljište na kojem je planirana izgradnja, crkveno je zemljište, tako da se moramo sastati i sa ljudima iz Nadbiskupije da vidimo hoće li nam oni dati dozvolu za gradnju, kazala je Cenčić.
Nedžad Koldžo, načelnik Općine Novo Sarajevo, objašnjava kako Općina nema ništa protiv postavljanja spomen-obilježja, ali da postoje određene procedure koje se moraju ispoštovati. Ništa bez komisije – Ako se gradi spomenik ili se postavlja ploča, morate osigurati urbanističku i građevinsku dozvolu. Ali, ako se radi o osjetljivim stvarima poput spomen-obilježja, onda zato mora postojati i suglasnost Komisije za obilježavanje značajnih datuma, događaja i osoba iz povijesti, koja radi u okviru Skupštine KS-a.
Mora postojati ono što zakon predviđa kao imovinski riješeno pitanje, gdje se to gradi. Napominjem, ta kantonalna komisija treba dati načelnu saglasnost i na idejno rješenje i na tekst onoga što stoji na ploči, govori Koldžo, napominjući da je Novo Sarajevo prva općina u Kantonu koja je napravila svih sedam spomen-obilježja, te na taj način obezbijedila trajno sjećanje na sve poginule borce i šehide sa područja općine, bez obzira na vjeru i naciju.(Dnevnik.ba)