Published On: Uto, velj. 19th, 2019

Zadnji stanovnici ISIL-a: Ovo je pakao, spasite nas!

Dok se Islamska država smanjuje i dalje vlada kaos, a ratnici se miješaju sa civilima koje su do jučer ubijali

Došao je kraj Islamskoj državi. Ono što je preostalo nekolicina je šatora razapetih u žurbi između američkih bombardiranja.
Tamo vlada kaos, obitelji bježe, a militanti gomilaju zalihe hrane. Neki su borci okrenuli puške jedni na druge.

SAD i saveznici planiraju posljednji napad na selo na istoku Sirije po imenu Baghouz, gdje se još održava propala državica.

U više od deset intervjua, piše The Washington Post, ‘odrađenih’ kraj al-Hol kampa za izbjeglice civili se prisjećaju pada samoproglašenog kalifata. Supruge i djeca ratnika izgledaju, piše Washington Post, umorno i zbunjeno. Pripadnici zlostavljane manjine Jazida, koje su zarobili militanti, su u šoku.

Jedna je žena za američki medij rekla kako je “izašla iz pakla”. Opisali su kako su proteklih tjedana lutali i putovali od grada do grada, pa sve prema ruralnim krajevima dok su bombe padale, a Islamska država se smanjivala. Kada su došle do sela na granici s Irakom, imena Sousa i Shaafa, većina je već odustala od raspakiravanja kofera.

“Samo smo se kretali i kretali”, rekla je jedna žena iz sirijskog grada Alepa, koja je rekla da se zove Om Mohamed.

Nema osnovnih živežnih namirnica. Cijene su skočile u nebesa i civili su, mahom, gladni. Ono malo hrane što imaju prokuhavaju s travama koje beru.

Tlo se, od neprekidnog bombardiranja, stalno trese. U dva tjedna izvedeno je 179 zračnih napada, a pucnjava iz pušaka ne prestaje. Ljude je strah izaći na ulice, pa mrtvi trunu na cesti.

“Zapovjednici su sve tiši i govore nam da ostanemo tamo gdje jesmo i nastavimo pucati. Neki pak paničare i tvrde kako je “sve gotovo”, dok drugi urlaju kako je ovaj kalifat “zauvijek”, kaže 15-godišnji Jazidi dječak kojeg je Islamska država otela 2014. godine.

Nekada veličine Velike Britanije, piše Washington Post, kalifat je za mnoge bio utjelovljenje islamskog raja na zemlji.

Njihov vođa, Abu Bakr al-Bagdadi, državu je proglasio sa govornice u džamiji u iračkom gradu Mosulu, a njegova je vojska koja je brojala tisuće sijala kaos i smrt, posebno kada su u pitanju bili Jezidi, vjerska manjina. UN je to jednoglasno opisao genocidom. U međuvremenu džihadisti su vodili igru. Bilo je kamenovanja, suđenja, bičevanja, egzekucija i pribijanja na križ.

No sve se to svelo na jedan prašnjavi put van Islamske države, na kojem se truckaju stotine boraca, bivših boraca i civila, a sve u smjeru kurdskih i američkih snaga. Stotine će završiti u izbjegličkim kampovima ili zatvorima.

I Donald Trump i Kurdi tvrde kako je njihova pobjeda nad nekoliko stotina ratnika koji su još u Baghouzu, tj. Islamskom državom, neizbježna.

Najžešći ratnici bijeg vide kao izdaju i kukavičluk. No, kada je poraz pred njima mnogi sklanjaju oružje i skrivaju se među rijekama civila ili traže milost u zamjenu za informacije.

Samo dobro povezane obitelji mogu doći do hrane, a sve više djece pati odneishranjenosti.

Neki su toliko gladni da ulaze u napuštene kuće koje su militanti namjerno minirali tražeći hranu. Onda tako smrtno nastradaju.

Dio ratnika i dalje ima hrane koje su uskladištili.

“Nije im stalo do civila, samo žele imati dovoljno da nastave bitku”, kaže Om Mohamed.

U Baghouzu su divlji potjerali pitome, i kako bi se “utvrdili” izbacili civile iz kuća koji su onda osuđeni na izbjegličke kampove i šatore.

“Rekli su nam da nema mjesta za nas više u kućama i iako je padala bomba za bombom, mi smo usred noći i mraka morali dizati šatore”, kaže 16-godišnja Ibtissam Taha. Kurdska armija militante optužuje kako civile koriste kao ljudske štitove da odgode poraz.

I međusobno, kažu svjedoci, sve više nasrću jedni na druge, od ubojstva noževima do smaknuća vatrenim oružjem. Sukobljavaju se ‘obični’ vojnici i zapovjednici koji se međusobno optužuju za loš i manjkav rad.

U tom kaosu, kako to u ratu biva, najviše zarađuju šverceri. Nekoliko tisuća dolara, navodno, može vas ‘maknuti’ sa teritorija kalifata. Familije plaćaju stotine dolara kako vi se maknule od snajpera i na put koji vodi prema saveznicima.

Oni koji taj novac nemaju, čekaju pauzu u bombardiranju.

“Tako smo, napokon, otišli”, kaže Lina Mohamed Mahmoud, 17-godišnjakinja iz nekadašnje metropole Islamske države, grada al-Rake u Siriji. Hodali su, kaže, satima po noći, i taman u zoru vidjeli su kurdske punktove.

Tinejdžerka, koja ima četvero male djece, zadržana je i intervjuirana u al-Hol izbjegličkom kampu.

“Nemam pojma što sada slijedi. Rekli su nam da kalifat prestaje postojati kao teritorij, no i da će na neki način opstati. Sad trebamo čekati”, rekla je.