Zadahnuti mržnjom ili eh, ta “međugorska ljubav”

Uvod

Naime, valja nam svima ponizno priznati da nitko od nas ljudi nema, u punom smislu riječi, pravo na dobar glas, jer smo grešni i puni ružnih nagnuća, odnosno svojim smo postupcima svakako zaslužili da nas drugi pogrđuju, ako i ne baš u toj stvari koju nam stavljaju na teret, onda svakako u nekoj drugoj. Lijepo je to prepoznao i srcem prihvatio starozavjetni kralj David kad je dopustio da ga tamo neki Šimej psuje i na njega se nabacuje kamenjem, prihvaćajući to kao Božju volju i moguću opomenu (usp. 2 Sam 16, 5-12). I mi smo na isti način pozvani prepoznati i srcem prihvatiti kada se na nas psovkom i kamenjemnabacuju današnji Šimeji.

No, još više, uzor su nam apostoli koji su, nakon što su ih židovske vođe dali išibati je su naviještali Evanđelje, otišli ispred Vijeća radosni što su bili dostojni podnijeti pogrde za Ime (usp. Dj 5, 41). Doista, i najveća strahota pogrde ništa je u usporedbi s činjenicom da nam je naviještena istinska riječ Božja i da smo ju zato dužni sačuvati u njezinoj neokrnjenosti. Upravo poradi takve vjere i poradi takvog pouzdanja mnogi su i danas diljem svijeta spremni podnijeti ne samo pogrde za Ime Božje, nego i poput svoga Učitelja, ako treba, predati i život. Zato onaj vjernik koji je duboko uvjeren u istinitost Božje Objave ne odstupa ni za milimetar od onoga što mu je predano naviještanjem, a ako zbog toga bude progonjen, razumjet će to kao posebnu čast što se našao dostojan svjedočiti za Krista.

Međugorski fenomen i zadahnutost mržnjom

Upravo na takav način i mi razumijevamo pogrde koje se sručuju na sve one koji prokazuju nelogičnosti i nebuloze koje su se nagomilale kroz skoro 40 godina postojanja međugorskog fenomena, jer nam je nemoguće razumjeti da bi Blažena Djevica Marija, ponizna službenica Gospodnja i jedina Kraljica Mira, unosila i najmanji nemir u srca svojih istinskih štovatelja, a pogotovo nam je nemoguće razumom prihvatiti da bi ta mržnja mogla doći do razine zadahnutosti, kako ju češće možemo primijetiti kod štovatelja Gospe Međugorske.

Već je u tom smislu odavno poznato mučeništvo mostarsko-duvanjskih biskupa: pokojnoga Pavla Žanića i aktualnoga Ratka Perića, kao i njihovih suradnika, jer neumorno brane Majku Božju od lažne Gospe Međugorske, a valjda nema ružne riječi i valjda nema psovke kojima ih zbog takvog pravovjerja nisu počastili štovatelji Kraljice Mira. Štoviše, ni klevete takvima nisu strane. Slično prolaze i svi drugi koji dovode u pitanje autentičnost Međugorja, a mržnja koja se pri tome slijeva iz duhovne riznice ljubavi sljedbenika međugorske Gospe doslovno ledi krv u žilama.

Smiješno je to i žalosno u isto vrijeme. Smiješno, jer prema učenju Crkve nitko ne mora vjerovati ni u priznata privatna ukazanja, a kamoli u ovakva dvojbena kao što je Međugorje, a žalosno jer se takva jedna obična privatna objava želi nametnuti Crkvi kao apsolutna, odnosno kao ona preko koje čak i jedina istinska Objava – u Sinu Božjem – dobiva svoje tumačenje i odobrenje.

Ne treba pri tome sumnjati da mnogi u tome pronalaze svoju računicu. Vrlo često i najprizemniju. Najčešće najobičniju materijalnu. I pri tome te svoje ekonomske interese hrane potpirivanjem naivne svjetine, budeći i njegujući u njoj najružnija nagnuća, koja se najviše očituju upravo u navedenom agresivnom lamatanju jezikom, psovkama i klevetama.

Želimo reći da takva zadahnutost mržnjom, jednaka onoj kojom je sveti Pavao prije svoga obraćenja progonio kršćane (usp. Dj 9, 1-2), a koja je gotovo sastavni dio međugorske pobožnosti, ne može biti od Boga. Ljubav je, da ponovimo, velikodušna, dobrostiva, nije nepristojna, nije razdražljiva, ne pamti zlo, svemu se nada, sve podnosi…, ali međugorska ljubav takva nije.

Eh, ta međugorska ljubav

U mnoštvu drugih primjera, čini nam se važnim, kao potvrdu upravo iznesenoj tvrdnji, istaknuti ovaj koji slijedi. Riječ je o pravoj zadahnutosti mržnjom kojom se bezimeni autor na jednom hercegovačkom portalu obrušava na niže potpisanu autoricu i istovremeno autoricu teksta pod naslovom Što uopće znači “priopćenje Svete Stolice da su odobrena hodočašća u Međugorje”?, a u kojem skreće pozornost na nedorečenosti i nezgrapnosti koje su se pokazale kako u samom priopćenju, tako i u tumačenju toga priopćenja u drugim medijima.

Bezimeni autor taj tekst, bez navođenja izvora, s djelomičnim krivim tumačenjem i uz preuzimanje dijelova izvađenih iz konteksta, naziva pamfletom, a  uz to i časti autoricu već ranije na drugim mjestima objavljenim klevetama, o čemu postoji iscrpan izvještaj i zbog čega su klevetnici prijavljeni državnim tijelima.

Tekst prenosimo u cijelosti:

“Vjeroučiteljica mržnje proziva Međugorje, papu Franju, Hosera, nuncija Pezzuta…

Datum objave: 18.05.2019  Broj čitanja: 653

Vjeroučiteljica koja širi laži i mržnju, žena koji se istaknula seksističkim, rasističkim, šovinističkim, pseudoznanstvenim i radikalnim idejama Snježana Majdandžić – Gladić ovih je dana ponovno sa svojim pamfletima izišla na nekim hercegovačkim portalima.

Tako je primjerice kazala da će hrvatski narod s većim poštovanjem poslušati i srcem prihvatiti riječi kardinala Gerharda Ludwiga Mullera, čovjeka koji je podupirao progon Međugorja i hercegovačkih franjevaca i zataškavao seksualno zlostavljanje nego papu Franju za kojeg je napisala da je nedorečen.

U svom tekstu, ista žena proziva i nadbiskupa Hosera kojemu je povjerena pastoralna briga za Međugorje kao i nuncija Luigija Pezzuta

Osvrnula se na njihovo priopćenje o legalizaciji hodočašća u Međugorje što dugogodišnjoj protivnici međugorskih ukazanja itekako smeta.

Ponajprije, pročitano priopćenje je vrlo kratko i zanima nas zašto nije pročitana izravna odluka pape Franje, kako je to uobičajeno, nego je pročitano njezino tumačenje koje potpisuju apostolski vizitator i apostolski nuncij? Postavljamo si pitanje je li u tom smislu papa Franjo uopće donio neku pisanu odluku o navedenome, s obzirom da se ona ne navodi ni izravno ni putem poveznice, ili su tek dvojica potpisnika svojim autoritetom protumačila neke papine riječi upućene javnosti ili privatno njima dvojici? Iako načelno vjerujemo da su vjerno prenijeli papine riječi, ipak su na takav način ostavili prostora i za sumnju, s obzirom da je poznato kako obojica, a napose nadbiskup Hoser, svojim autoritetom nastoje pridonijeti što bržem proglašenju Međugorja svetištem. Dakle, temeljno je pitanje je li to priopćenje pape Franje ili dvojice crkvenih velikodostojnika? – stoji, između ostalog, u njenom pamfletu.

Na kraju donosi i zaključak: Zato želimo istaknuti da gornja kritika nije iznesena s ciljem obezvrjeđivanja ni pape Franje, ni nadbiskupa Hosera, ni nuncija Pezzuta, nego naprotiv kao izraz najiskrenije želje da pravovjerje i istinska vjera uvijek i svuda cvjetaju u Katoličkoj Crkvi i da ih nikad ne uguši ni međugorsko ni ikakvo drugo trnje.

A mi možemo zaključiti: Bog neka je na pomoći nama i našoj djeci s ovakvom vjeroučiteljicom! Molimo se da je ovo izoliran slučaj!”

Koliko smo primijetili, tekst je preuzeo još jedan portal, a oba su ih podijelila na svojim Facebook stranicama. Na prvoj nije bilo gotovo nikakve reakcije, dok su si na drugoj pratitelji – štovatelji Kraljice Mira – dali oduška i autoricu počastili različitim lijepim riječima, a sudeći prema iznesenom učinili su to bez trunka promišljanja zašto je tekst koji je podijeljen djelo anonimnog autora, zašto nema poveznicu na izvorni članak na koji se obrušava i na ostale njezine tekstove, te je li uopće istinito to što je navedeno ili je riječ o običnoj kleveti. Naravno, na lijep tekst uslijedili su još ljepši komentari. Prenosimo ih onako kako su napisani, bez ispravljanja gramatičkih i pravopisnih pogrešaka, a kako ne bismo doveli u pitanje nečiji dobar glas, izostavljamo imena:

• “…nažalost nije izoliran slučaj,bilo je još ovakvih slučajeva u Mostaru….i ne znate šta su sve, ove Perića sluge,spremni napraviti,za vrećicu karitasa,diplomu ili nešto slično …….a ovo je jedan tipičan primjer vjeroučiteljice/vjeroučitelja za Mostar,zadnjih 20-ak godina ….ali tko ih sluša i koga uopće zanimaju ….
• Zasto tolika pozornost jednoj osobi koja nema nikakvu važnos
• Moju djecu nebi sigurno ucila pa taman ja u ztvor otisla toj budali dami ona prica o vjeri toje sotona
• Nije ona kriva , vec je davo uzeo moc nad njom, neka ide kod Ive Pavica ,da je Isus i Duh sveti ,prosvetli.
• Pa koliko ima bolesnika na ovome svitu boze sacuvaj eto ona nesto pametna kada vrag preuzme covjeka tako nesto i ispadne
• Nebi je imigrant zaletio hahha
• Tko je ta jadnica
• Zar normalan covjek treba ovome predavat paznju
• ili je krava ili nešto razumije ili nešto više zna
• Glupo mi komentarisati o ovoj crvenoj debilki..
• Ma tko je tebi jadnoj ,dao pravo?????
• Vjeroučiteljica antirimokatoličke konfesije.
• pitanje koje stavi za Vjero uciteljicu
• Može ona njima samo da popuši k…c možda bi malo dobila mozga jebala svoju mater krmača koja je okoti takvu budali
• Crvena uciteljica
• Šteta što nosi titulu vjero uciteljice🤔
• Ma nije kriva sto je sutona u njoj ali nije jedna ima ji vise
• Kada netko nisko padne
• Krava da oprosti gospođa KRAVA
• Tko je ova fuca uopće za šta je ona odgovorna😂😂😂
• Ko je ta trovacica
• Pitanje je dal je vjerouciteljica.”

Sve ovo gore navedeno nije izneseno ni s nakanom osvete, ni s potrebom obrane od kleveta, nego samo s ciljem da se jasno uvidi problematika međugorske pobožnosti, jer na takav rječnik i na takvu mržnju, ponavljamo još jednom, nipošto ne mogu potaknuti ni Blažena Djevica Marija, ni Duh Sveti. To su, nažalost, najčešći plodovi koje mi vidimo da rastu u Međugorju i mislimo da ih s pravom smijemo nazvati korovom koji uništava vjeru, nadu i ljubav mnogih.

Ogrnutost Kristovom ljubavlju

No, svakako treba imati na umu još jedno. Iako nam Djela apostolska pokazuju kako je sveti Pavao prije obraćenja sav zadahnut mržnjomprogonio kršćane, ipak je baš njega Gospodin pozvao i učinio najjačim svojim oruđem. Jednako tako, iako su mnogi štovatelji Gospe Međugorskezadahnuti mržnjom prema svima onima koji ne vjeruju u ukazanja, ipak i to Gospodin može okrenuti na dobro, a već i sama činjenica kako mnogi traže istinske puteve Božje Objave, daleko od međugorskih upitnosti, veliko je dobro.

Osim toga, ne treba zanemariti ni važnost ni vrijednost Šimeja naših dana, jer nas potiču na premišljanje vlastite vjere i u tom su nam svjetlu možda poslani od Boga kao istinski korektivi koji nas bruse u osobnim neurednostima i potiču na iskrenu poniznost kojom smo pozvani u strpljivosti i ljubavi radosno prihvatiti sve pogrde.

Ili, s druge strane, valja nam stalno imati na pameti i riječi svetoga Petra, kojima gotovo opravdava Židove govoreći im da su ubili Krista iz neznanja (usp. Dj 3, 17), tj. vjerujući kako čine dobro. I međugorski su štovatelji na isti način uvjereni kako čine dobro i kako obrušavajući se na svoje neistomišljenike zapravo samo štite Kraljicu Mira. Stoga nam je svima potrebna mudrost da bismo se vježbali u dobrohotnosti i trudili se razumjeti drugu stranu. Još više, svima nam je potrebna Božja milost koja će nas ogrnuti Kristovom ljubavlju, a ukloniti iz nas svaki zadah mržnje.

Drugim riječima, držimo da je neizmjerno važno ostati vjeran pravovjerju i istinskoj Božjoj Objavi, tj. nužno je nastaviti upozoravati na međugorske nesuvislosti i njihove gorke plodove, ali je isto tako i važno nastojati strpljivo razumjeti zašto Šimeji Kraljice Mira psuju i bacaju kamenje na sve one koji radije pronalaze uzor u samozatajnoj i poniznoj Blaženoj Djevici Mariji, nego u, kako to reče papa Franjo, poštarici koja se ukazuje po narudžbi.

mr. sc. Snježana Majdandžić-Gladić

Vjeroučiteljica u Ekonomskoj i upravnoj školi Osijek i urednica portala