Gospodin profesoru Pettigrewu, filozofu, savjetniku, Yale-aktivistu i poluprofesionalnom moralnom potpisivaču svega što miriše na bošnjački politički diskurs, očito su neki dokumenti iscurili s diska.
Možda je zaboravio što se događalo u rujnu 1993. u mjestu Grabovica, gdje su pripadnici Armije RBiH, inače vojske “multietničkog” karaktera, zaklali 33 civila, uključujući djecu. I mjesto je nakon tog iskorijenjeno iz geografije i toponimije. Potpun genocid. Genocid 100% OEM. Bez šećera. I to ne u jeku borbe, nego pod noćnim pokrivačem dok su jeli večeru.
No taj genocid, valjda, nije imao dovoljno dobar PR. Nije imao rezoluciju. Niti ambasadora Lagumdžiju. Nije imao logistiku ni spomenik. Nema ga ni na filteru profesora Pettigrewa, koji inače vidi sve, pa i negiranje genocida u kori banane ako to kaže član SNSD-a.
Zašto? Samo zato jer građani koji su pobijeni tamo, nisu dovoljno dobri građani za islamiste građaniste? Vidi ti to.
Ovaj put je prozvao visokog predstavnika. Kaže da je njegova neaktivnost “sudioništvo u kršenju ljudskih prava”. I sve bi to bilo legitimno da ne dolazi od čovjeka koji BiH promatra kroz staklo sarajevske čaše, bez da ikad provjeri što se točno toči u Mostaru, Goraždu, Konjicu ili Kreševu.
Nije Pettigrew protiv nasilja. On je samo za selektivno sjećanje. On je protiv Republike Srpske, ali nikad protiv SDA. On je za NATO, ali nikad za Hrvate koji ga traže. On traži ustavne reforme – pod uvjetom da dođu iz Sarajeva.
On optužuje RS za “de facto secesiju”, ali ne vidi de facto centralizaciju koja traje već 25 godina pod krinkom “funkcionalnosti”.
U tekstu vrišti o “pravima na komemoraciju”, ali nikad nije postavio pitanje: Zašto nema spomenika Hrvatima pobijenim u Uzdolu? Srbima strijeljanim u Kazanima? Srbima poklanim u Bradini?
To, znate, nije njegov “akademski fokus”. On se bavi Srebrenicom. Ekskluzivno. I isključivo. I bez pitanja.
Tko je zapravo Pettigrew?
Stranac koji govori što Sarajevo želi čuti. Koristan idiot ili ideološki saveznik, svejedno.
Ali ono što sigurno nije – neutralan znanstvenik.
I zato neka ne spominje visoke predstavnike i međunarodne norme dok sam odobrava političko pamćenje po šablonu SDA.
Uostalom, ako mu je istina stvarno važna – nek dođe u Grabovicu. Možda tamo nađe ono što je izgubio na putu do Srebrenice: kontekst.
wpDiscuz
