U kuloarima se govori da je Nerkez Arifhodžić kako je uništavao neke dokumente, primjerice pismo na kojem se lažno izjasnio kao Hrvat, greškom uništio i Komšićev rodni list. Od tada je sve krenulo po zlu…
Komšićeva najava kandidature naišla je na neočekivanog neprijatelja. Birokraciju.
Naime za prijavu kandidata potreban je rodni list ne stariji od 3 mjeseca, te potvrda da se protiv njega ne vodi kazneni postupak.
Kako pišu bosanski mediji Komšiću je službenica u Matičnom uredu Stari Grad Zulehja Hamo odbila dati kopiju starog rodnog lista na kojoj piše da je Hrvat iz prostog razloga što je sistem digitaliziran i usklađen sa zadnjim popisom stanovništva.
Prije zadnjeg popisa stanovništa Komšić je tražio izmjene u rodnom listu te je kao nacionalnost upisano Bosanac, prenose agencije.
Zakoni su takvi da se od popisa do popisa nacionalnost može mijenjati samo jedan put. A novi popis u BIH još nije bio.
Ukoliko prođe Komšićeva kandidatura bit će i formalno rješen slučaj Sejdić Finzi jer će to biti jasan znak da se pripadnici Ostalih ipak mogu kandidirati.
Uz to sve Komšiću prijeti kaznena prijava radi kaznenog djela pribavljanja protupravne koristi i mita. Naime on je dok je bio predsjednik države omogućio nekim ljudima da putem lažnog nacionalnog izjašnjavanja sjednu na mjesta koja im po zakonu ne pripadaju.
Tako je ambasadorom u Italiji načinio čovjeka koji se za potrebe tog posla na papiru izjasnio kao Hrvat, iako je sve do tada bio Bošnjak i Jugoslaven. Ali nikada Hrvat. Arifhodžić je zanimljiv i po tome što je tijekom agresije Srbije na BIH bio u diplomatskoj službi Slobodana Miloševića a u BIH se javlja dosta kasno. Kad ga je otac nacije Alijaturk odbio primiti. No prima ga Komšić. I od njega pravi Hrvata.
U kuloarima se govori da je Nerkez Arifhodžić kako je uništavao neke dokumente, primjerice pismo na kojem se lažno izjasnio kao Hrvat, greškom uništio i Komšićev rodni list. Od tada je sve krenulo po zlu…
Tužiteljstvo smatra da je Komšićevim pristankom da na hrvatsku poziciju imenuje Bošnjaka direktno pogažena građanska prava onim građanima BIH – Hrvatima, koji su imali pravo na tu funkciju.
Nerkez Arifhodžić pak, čak i tijekom obavljanja ambasadorske funkcije u Italiji javno se izjašnjavao kao Bosanac a ne Hrvat. Kao Hrvat se izjasnio samo jednom, na sjednici Predsjedništva i to za potrebe dobijanja ambasadorske plaće.
Još uvijek nije optužen zbog pribavljanja protupravne imovinske koristi koja nije mala a iz Tužiteljstva BIH ne navode do kuda je došao proces.
Režim u Sarajevu, u doba Komšićeve diktature provodio je umjesto Arifhodžića, privođenje novinara koji su pisali o tom koruptivnom djelu Komšića i Arifhodžića.
Upućeniji tvrde da SDA, koja kontrolira Tužiteljstvo BIH optužnicu ne misli pustiti u javnost prije oficijelne Komšićeve kandidature, kako bi ga mogla oboriti i odvratiti od nauma, budući da su stava kako bi treća Komšićeva kandidatura definitivno značila Treći entitet.
Inače imenovanje Komšića na čelo Predsjedništva u dva navrata predstavlja klasičan čin majorizacije. Majorizacija je osnovna poluga svakog nacionalizma. Imenovanje Bošnjaka na hrvatsko mjesto u diplomaciji putem Hrvata kojeg su nametnuli Bošnjaci predstavlja majorizaciju. Koja je, ponavljamo, osnovna poluga svakog nacionalizma.
Privođenje novinara koji ukazuju na tu nepravdu predstavlja čin majorizacije. I nastavak tog istog nacionalizma. Takva vrsta obračuna s neistomišljenicima svojstvena je režimu a ne demokraciji. Komšić je bio i jeste dio režima. Dio je majorizacije. Dio je nacionalizma protiv naroda svog oca. On je metak majorizacije. Bio je. I još uvijek je.
Napomena: Tekst je aktivistička intervencija. No u njemu je puno istine. On zorno pokazuje nefunkcioniranje pravne države BIH kada je Komšić u pitanju. I funkcinoriranje kada su u pitanju oni koji ukažu na Komšićeve koruptivne radnje.