Vukovarski Vodotoranj, taj betonski dinosaur iznad Dunava, nekoć izrešetan s više od šest stotina gelera i granata, danas je simbol ne samo hrvatskog zajedništva, već i poslovnog uspjeha. Priča o njemu kao da je prepisana iz nekog udžbenika kapitalizma za početnike: uzmi simbol, stavi mu na čelo “svetost” i “neuništivost”, i pretvori ga u turističku meku. A Hrvati, kakvi jesu, pohrlili su.
Lani je tako, prema tportalu, 117.090 ljudi stisnulo petnaest eura i penjalo se na vrh tornja ne da bi gledali u budućnost, već da se prisjete prošlosti. Vukovarski Vodotoranj pritom nije bio samo svjedok krvavih vremena, već je postao i simbol uspješnog upravljanja kriznim kapitalom: u blagajnu je prošle godine uplivao gotovo milijun eura (točnije, 935.196,99), što je za 45,76 posto više nego godinu prije.
Naravno, prodaja ulaznica bila je glavni izvor prihoda – čak 101.486 ulaznica je otišlo, a samim time i 886.240,19 eura. Dok su drugi grcali u pandemiji, Vukovarski Vodotoranj, kao neki arhaični stroj iz prošlog vremena, gutao je turiste, domoljube i djecu s terenske nastave. Da, da, dobar dio tih posjetitelja bio je tamo jer je netko u Ministarstvu obrazovanja odlučio da bi bilo pametno povesti osmaše da se uživo suoče s tim spomenikom prkosa.
A da prkos ima svoju cijenu, svjedoči i činjenica da su rashodi, koji su skočili na 872.329,37 eura, ipak ostavili dovoljno za dobit: 62.867,62 eura. Međutim, nije sve bajno, jer se tu vukao i gubitak iz 2022. godine, pa je bilanca ipak malo skromnija. Ali, kako god okreneš, Vukovar se naplatio: Grad je na račun Vodotornja dobio 391.545,65 eura. Kao neka naknada za pravo upravljanja memorijalnim spomen-obilježjem, jer, znaš već, svetinja se mora održavati, i sve to košta.
I dok su neki prošli put pokrivali glavu vrećom kako bi zaboravili zvuk granata, danas Vodotoranj u podnožju ima tvrtku Najpar koja prodaje suvenire i hrani posjetitelje. Eto, daš nešto krvi i betona, a dobiješ kavu, magnet za frižider i selfie s pogledom na prošlost. Pitanje je samo, što je sljedeće? Kuglana u donjem dijelu Vodotornja? Tematski park s replikama ratnih eksplozija? Bili bismo ludi da se iznenadimo. Jer, ako povijest uči ičemu, onda je to da je u Hrvatskoj moguće sve – ako imaš dovoljno simbolike, emotivne manipulacije i dobro razrađen poslovni plan.
E sad prije nego nam se naj… rodbine evo i pojašnjenja čemu naša protuhvatska izdajnička oholost oko ove teme?
Samo zamislite Hrvata iz Livna koji prolazi pored Kupresa, na kojem nema dostojnog spomenika 160-irici, pa ide put Grabovice na kojoj nema nikakvog posebnog obilježja da su tamo pripadnici Alijine Al Qaede načinili genicid, usput će svratiti u Safin muzej rata i plakati s Matom Granićem nad bošnjačkim žrtvama i ni upitati se neće zašto tamo nema Grabovice a usput će proći i kraj spomenika tenku u Pologu, kojeg su tamošnji manipulatori podigli valjda u čast tog tenkiste koji će tim tenkom samo par mjeseci kasnije pobiti 160 pripadnika HVO-a. Proći će naš putnik i kraj spomenika 9-orici HOS-ovaca koji su te 1992 odbili slušati hrvatsku vojsku i stali pod zapovjedništvo Al Qaede i neće se pitati zašto tamo nema spomenika HVO satniku Živku Boduliću, zvanom Brazilijano, kojeg su HOS-ovci ubili na punktu u Kruševu, nakon čega su se svi zapitali zašto prema njima potom leti kiša metaka. Proći će naš putnik prema Vukovaru i kroz Vitez kraj spomenika u obliku broja osam i pitat će se zašto je netko podigao spomenik broju i kakav to narod tu živi i što se njima događa?
E tako nekako se mi osjećamo dok pišemo ovaj tekst. Pa vam ga evo na razmatranje draga nac’jo i ugodan čavrlj. Spremni jednom za dom dabogda bili. U djelu ne samo u kriptourlanju. Tako vam “groblja mira” iliti visoravni nekrobizisa.
wpDiscuz
