“BiH će ući u fazu istinskog jačanja vlastite stabilnosti i državnosti, tek kada broj federalista s jedne, nadmaši broj unitarista i separatista s druge strane.”
Ivan Vukoja (Ljubuški, 13. studenog 1969.) je hrvatski i bosanskohercegovački pjesnik, sociolog, likovni kritičar. Osnovnoškolsku i srednju naobrazbu stekao u rodnom mjestu. Diplomirao sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Glavni je urednik časopisa Status, a tekstove objavljuje i u drugim znanstvenim i književnim publikacijama. Trenutno obonaša funkciju v.d. ravnatelja HNK u Mostaru. U interviewu za Oslobođenje govori o Statusu te o temama kojima se najnoviji broj bavi, a same teme zanimljive su stoga jer korespondiraju s recentnom BH političkom problematikom…
U najnovijem broju Statusa bavite se pitanjima zašto i kako preurediti Federaciju BiH. Jeste li pronašli odgovore na ta pitanja?
Pitanje preuređenja Federacije BiH je iznimno složeno i zahtjevno pitanje, kako na političkoj tako i politološkoj razini, i kao takvo ne omogućava jednostavne i jednoznačne odgovore. Sve „zainteresirane strane“ se slažu da je FBiH potrebno preurediti, ali o tome zašto i kako je preurediti postoje vrlo različita mišljenja. S obzirom da Status od prvih brojeva njeguje pluralizam političkih, politoloških i ideoloških opredjeljenja svojih autora i suradnika, i u ovom broju smo na spomenuto pitanje pokušali dati što širu lepezu odgovora i argumenata. Određeni argumenti i prijedlozi smjeraju prema slabljenju konsocijacijsko-federalističkih načela, a drugi prema njihovom jačanju i dosljednom poštivanju. Moj osobni i autorski stav glede preuređenja (F)BiH je na tragu dosljedne primjene i jačanja spomenutih konsocijacijsko-federalističkih načela
U jednom od prethodnih brojeva Statusa, jedan autor se pitao kruži li bauk Jugoslavije nad BiH? Što danas za BiH znači usporedba s Jugoslavijom?
Premda je svaki politički entitet jedinstven i specifičan, usporedbe su moguće i često poučne, barem za one koji smatraju da se iz historije i tuđih iskustava može nešto naučiti. U konkretnom slučaju, usporedba se odnosila na činjenicu da su obje države višenacionalne, te da bi se Bosna i Hercegovina mogla raspasti po jugaslavenskom modelu ukoliko ne pronađe za sve narode i građane prihvatljiv oblik unutarnjeg uređenja. Jugoslavija se, između ostalog, raspala zbog sukoba većinskog, srpskog nacionalizma i jugoslavenskog unitarizma s jedne, i manjinskog, slovenskog i hrvatskog nacionalizma i separatizma s druge strane. Sličan model imamo i u današnjoj BiH. Na jednoj strani imamo bošnjački nacionalizam koji koketira s unitarizmom, a na drugoj srpski nacionalizam koji teži separatizmu. Ono što BiH u ovoj analogiji, imeđu ostalog, razlikuje od Jugoslavije je činjenica da imamo i jedan nacionalizam, hrvatski, koji zaštitu i afirmaciju svojih nacionalnih prava vidi u bosanskohercegovačkom federalizmu kao srednjem putu između unitarizma i separatizma. Ta je razlika, po mome mišljenju, ključna za očuvanje i jačanje države Bosne i Hercegovine. Stoga smatram kako će BiH ući u fazu istinskog jačanja vlastite stabilnosti i državnosti, tek kada broj federalista s jedne, nadmaši broj unitarista i separatista s druge strane.
Sve češće se o hrvatskom pitanju u BiH, u dijelu bh. javnosti, govori kao lažnom problemu na kojem hrvatske političke stranke prikupljaju političke bodove. Kako Vi gledate na hrvatsko pitanje?
Odgovor na pitanje je li hrvatsko pitanje u BiH lažno ili ne, možemo dobiti i ako pogledamo u kojem se to dijelu bh. javnosti, kako je nazvaste, o hrvatskom pitanju govori kao o lažnom problemu. Taj govor, naime, uvijek dolazi iz krugova bošnjačkih nacionalista i(li) bosanskih unitarista. Svi ostali bitni politički protagonisti u BiH se, manje više, slažu da to pitanje postoji, i da će o načinu njegovog rješavanja u velikoj mjeri ovisiti stabilnost i budućnost ove zemlje. Čak štoviše, i među bošnjačkim nacionalistima i bosanskim unitaristima sve je više onih koji priznaju da ovo pitanje postoji i da ga treba uzeti u ozbiljno razmatranje. Osobno smatram da se konstitutivnost Hrvata u BiH ugrožava na razne načine, kako od strane bošnjačke hegemonističko-unitarističke politike, tako i od strane srpske hegemonističko-separatističke politike, te da Hrvati nisu jednakopravni s ostala dva konstitutivna naroda u BiH
Može li se hrvatsko pitanje riješiti refomiranjem FBiH i po čemu se to ogleda neravnopravnost bh. Hrvati s druga dva konstitutivna naroda?
U posljednjem broju Statusa objavljen je moj tekst „Primjeri ne-konstitutivnosti i ne-jednakopravnosti Hrvata u Federaciji BiH“. Mislim da je iz naslova razvidno o čemu se u tekstu radi. Neki od detaljno obrazloženih primjera koji se navode u tekstu su izbor Željka Komšića za „hrvatskog“ člana Predsjedništva BiH, način izbora hrvatskih članova za Dom naroda Federacije BiH, imenovanje Predsjednika i Vlade Federacije BiH nakon izbora 2010. godine, … Ono što dodatno komplicira situaciju u BiH je činjenica da su i Bošnjaci i Srbi također izloženi majorizatorskim i diskriminatorskim praksama na nekim drugim razinama i drugim okvirama, te da su na razne načine diskriminirani i građani koji svoj politički identitet ne žele vezati uz pripadnost bilo kojem etnonacionalnom kolektivitetu, nego se u političkom smislu identificiraju s državljanstvom kao izvorom kolektivno-političkog identiteta. Stoga se rješavanje hrvatskog pitanja uvijek treba stavljati u kontekst jednakopravnosti ostalih konstitutivnih naroda i građana, te težiti modelima u kojima će proporcionalno biti uvažena i zaštićena legitimna prava svih konstitutivnih naroda i svih građana BiH. Uvjeren sam da taj model postoji i da ga je moguće uspješno primjeniti u BiH.
Sve se češće govori o pomirivanju ”nacionalnog” i ”građanskog” kao putu ka stabilnoj BiH. Što zapravo ta pomirba znači?
Smatram kako je sintagma o pomirbi nacionalnog i građanskog, s teorijsko-politološkog stajališta, prilično nategnuta jer nacionalno i građansko nisu u konceptualnoj opoziciji nego se međusobno uvjetuju i nadopunjuju. Isto vrijedi i za sintagmu o pomirbi kolektivnih i individualnih prava. Problem je u nelegitimnoj instrumentalizaciji tih prava kojom određene političko-interesne skupine žele za sebe osigurati određena prava koja nisu spremni dijeliti s ostalim političkim akterima. Stoga smatram kako je osnovni problem u BiH nesumjerljivost i nepomirljivost unitarnih koncepata s jedne, i separatističkih s druge strane. Ta dva koncepta međusobno funkcioniraju na načelu povratne sprege: jačanje unitarizma jača separatizam, i obrnuto. To je kao u onom vicu u kojem čovjek gubi kosu zbog stresa, a gubitak kose mu nabija još veći stres. Rješenje je dakle u pomirbi, odnosno, odustajanju od ekstremističkih zahtjeva i pozicija unitarizma i separatizma. A to odustajanje i početak međusobnog uvažavanja, i jedne i druge nužno vodi prema konceptu federalizma. Po mome sudu, jedino konsocijacijsko-federalistički modeli iskreno prihvaćeni od većine bitinih političkih aktera mogu Bosni i Hercegovini osigurati istinsku stabilnost i funkcionalnost.
Na kraju nam još kažite kako je moguće nabaviti primjerak časopisa kojeg uređujete.
Najbrži i najjednostavniji put je otići na našu web stranicu www.status.ba. Na toj stranici možete besplatno skinuti sve brojeve časopisa u pdf formatu. Oni pak koji žele imati i tiskani primjerak mogu nam se javiti na e-mail adrese navedene na stranici.
Jurica Gudelj l Oslobođenje