Moć ili nemoć vlaka Aleksandra Vučića? Po prvi put nakon 18 godina jedan putnički vlak danas je krenuo iz Beograda za Kosovsku Mitrovicu. Na njemu je napisano na nekoliko jezika svijeta “Kosovo je Srbija”, a unutar njega je propagandni materijal o toj “srpskoj kolijevci”. Albanci su ga namjeravali blokirati, a u međuvremenu Vučić ga je zaustavio i vratio u Beograd. I pozvao Albance da se urazume. I da ne ubijaju Srbe. A o albanskim je namjerama obavijestio međunarodne predstavnike i javnost. Naravno, to je odradio u svojoj patetičnoj maniri: unio je strah među vlastitim narodom te je, kao i uvijek, on sam inžinjer tog bespotrebnog straha.
_________ piše: Ivan Pepić l blog.vecernji.hr
Zapravo, radi se o mini-ucjeni Zapadu (EU in primis): ili nas primite, i mi ćemo raditi kako želimo, ili nas nemojte primiti i mi ćemo svejedno nastaviti kako želimo i bez vas. Dok je EU razvijala “normativnu silu”, pisala europski Ustav i ostale utopijske dokumente, Balkan je bio u “normativnom fokusu” i tu su se stvari mijenjale “normama” (Ian Manners je 2002. napisao da je “EU normativna sila”, na što su se eurobirokrati napalili): ljudska prava, multikulti rasprave, pomirenje, regionalna suradnja, itd. Bilo je para, uveo se Euro, fondovi su jačali, EU se širila i slično.
U tom su valu proširenja vođenom metodom “mrkve i batine” mnoge države, među njima i Hrvatska, potpale pod briselskom diktaturom: to je značilo odreći se vanjskopolitičkih interesa. Unutarnja politika se pretvorila u lov na kritičare takve EU i na “nacionaliste”, dok je proces i političke i ekonomske dekomunizacije u potpunosti zastao. Naime, za uspjeh u pregovorima i implementaciju normi i vrijednosti trebala su jaka Partija i država (v. Frank Schimmelfennig i Ulrich Sedelmeier, “The Europeanization of Central and Eastern Europe”, Cornell University Press, 2005). Koliko god paradoksalno, EU birokrati vole centralizam i snažne vođe. Toga u ex-komunističkim državama ne manjka.
Danas Uniji ne smetaju Vučićevi vlakovi. Čak su im prihvatljivi. Nema više priče o “normama”, sve se više priča o Realpolitici, a zadnji trzaji normativaca vide se u izmišljenim aferama o ruskom špijuniranju Trumpa. To Vučić zna i to vješto koristi. Lagano i strpljivo, ali se Beograd ne da promijeniti te se ne da smesti u svojim naumima. Vanjskopolitički interesi će ostajati uvijek isti, a Hrvatska i njeni saveznici, kako je u svom zadnjem Kratkom espressu ukazao Nino Raspudić, nastavit će se čuditi zašto Srbi srbuju u RS-u i zašto šalju vlakove usred Kosovske Mitrovice s natpisom “Kosova eshte serb”.
Naravno, ne bismo trebali tražiti od Hrvatske promjenu i odbacivanje stvorenih vrijednosti i prijateljstava. Ali, ako Hrvatska želi utjecati na “regiju” – kako nas svi političari uvjeravaju – onda mora igrati ne samo europski, nego tu i tamo potegnuti za “kojom regionskom”.
Što bi to značilo? Hrvatska kao članica EU ne smije odustajati od svojih interesa te treba biti spremna pomagati svojim državljanima izvan Hrvatske. Početkom 2000-ih ona je odustala od interesa u BiH, vojvođanski Hrvati nisu bili u fokusu ni u jednom trenutku, što je ujedno oslabilo Hrvatsku i gospodarski: ako politička i ekonomska prava nisu sigurna u susjedstvu, kako će onda hrvatski izvoz profitirati?
To je samo jedno od pitanja i primjera. Koliko god Srbija bila nerazvijenija od Hrvatske, ona nije odustala od svojih vanjskopolitičkih interesa. A to, u današnjim okolnostima, kad su savezništva nažalost upitna, za Srbiju postaje prednost. Ukratko, Hrvatska upravo bere plodove politike od 2000. naovamo.
Što slijedi dalje? Moguće je očekivati kako Srbija neće stati na tome. Vučić je svoju politiku tenzija proširio na cijelu jugoistočnu Europu: u Hrvatskoj, Zagreb je postao “ustaški” grad, u Crnoj Gori su Srbi također ugroženi, u BiH i Kosovu da i ne govorimo. Nažalost, EU je prisiljena smirivati Srbiju obećavajući im lakše kriterije, što u ovom trenutku ne odgovara Hrvatskoj i njenim susjedima, jer se na taj način mnoga bilateralna pitanja neće nikad zatvoriti. Zato, moguće je pretpostaviti da ćemo ovakve “vlakove” viđati sve češće.
wpDiscuz
