Ni zlo ni dobro ne mogu vječno trajati, a kako ovdje već dugo traje zlo, dobro samo što nije došlo – misao je ovo južnoameričkog svećenika koju je citirao nobelovac Gabriel Garcia Marquez o stanju u njihovoj voljenoj Kolumbiji. Iako miljama daleko kao da je pisana o Bosni i Hercegovini. Točnije njenom većem entitetu Federaciji. Politika koja satire drugog, manjeg i drugačijeg ne može se nazvati drukčije – nego politika zla.
piše: Miroslav Vasilj I Hrvatski Medijski Servis.ba
A to zlo ogleda se kada se nakon toliko smrti i razaranja ponovno otvoreno niječe biće BiH. Primjerice konstitutivnost naroda. Ili kada se predlože izmjene izbornog zakona u kojima se bez skrivanja potiče još brutalnije preglasavanje malobrojnijeg nego što je sada. Ili kada se dvije najveće bošnjačke stranke slože da treba ukinuti županijske vlade, pa i one u većinskim hrvatskim županijama. Ili kada se na upozorenje hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića da se preglasavanje Hrvata pretvorilo u zlostavljanje odgovara s mrš kući. Ili kada se većina novca slije u Sarajevo umjesto u Tuzlu, Mostar, Zenicu, Široki Brijeg, Bihać, Vitez, Čapljinu, Tomislavgrad, Srebrenicu, Ljubuški, Kiseljak, Orašje, Ramu…
Nema sumnje da se toj politici zla treba oduprijeti političkim sredstvima. No kako? Pa možda Hrvatima u BiH, a onda i svima u ovoj zemlji, može pomoći politička tradicija jedne velike zapadne zemlje – Francuske. Naravno nije riječ o uspoređivanju jer ga ne može biti, ali može se puno toga naučiti. Naime, Francuska Republika ima nevjerojatnu moć preživljavanja. Sada je na snazi Peta Francuska Republika – Cinquieme Republique. Prva, druga i treća su završavale tako što ih je mijenjala monarhija ili, pak, nacistička okupacija. Tek je prijelaz s četvrte na petu bio miran.
Sjećam se da sam kao voditelj i novinar na Radiju Dobe vibracije u emisiji Kompas koncem 90-ih godina radio intervju s velikim Vladom Gotovcem. Nezadovoljan tadašnjim stanjem u Hrvatskoj, Gotovac je rezolutno tražio da se proglasi druga republika Hrvatska po uzoru na francusku tradiciju. I vjerojatno se pitate pa kakve sve to sad ima veze s BiH? Pa ima! I to s Hrvatima u BiH. I oni su početkom 90-ih imali svoju Republiku. Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu koju su ugradili u današnju Federaciju BiH. I dobili su- što? Nepriznavanje, preglasavanje, ponižavanje – potpuno devastiranje vlastite pozicije. Najočitiji primjer je uzurpacija mjesta hrvatskog člana u danas krnjem Predsjedništvu BiH.
Dakle, Herceg-Bosna je bila Prva Republika. Eksperiment zvani Federacija je na umoru. Vlada se ne može sastaviti godinama nakon izbora. Užasno zategnuti odnosi. I gotovo podivljale izjave dijela bošnjačkih političara da Hrvate treba izbrisati s lica zemlje kao politički narod ponajbolje o tome svjedoče. Po uzoru na francusku tradiciju očigledno je vrijeme za Drugu Republiku. Republiku građenu u miru i na dobro svakog njezinog građanina. Republiku koja ima svoj teritorij koji je unijela u Federaciju, a koji je komplementaran konzumnom području Elektroprivrede HZHB. Republiku koja ima svoje stanovništvo, iako desetkovano, ali stanovništvo. I Republiku koja će imati svoju vladu i sabor.
Je li upravo ovo trenutak za proglasiti Drugu Republiku? Iskreno, ne znam! Ali znam da ukoliko se nastavi s politikom nijekanja konstitutivnih naroda, uzurpacijom pozicija i ukoliko ne dođe do izmjena izbornog zakona kojima će biti onemogućeno preglasavanje – drugog puta ne može i neće biti. Na zastupnicima koji sudjeluju na devetoj sjednici Hrvatskoga narodnog sabora koji je u trajnom zasjedanju je da odgovore na ove namjere zla.
Pa ipak, nakon svega, još uvijek imamo pravo vjerovati, da usred svih ovih nesreća i zla koji su sručili na nas, postoji zemlja koju tek trebamo otkriti. Jedna tajna Bosna i Hercegovina koja više ne može stati u paučine i magluštine svih naših podvala, mržnji, satiranja drugoga i drugačijeg.
Građanska Savezna Republika Bosna i Hercegovina, u međunarodno priznatim granicama, sastavljena od tri građanske republike koje će se međusobno natjecati u više novih radnih mjesta. Socijalnoj pravdi. Poštivanju ljudskih prava. Ulaganju u znanost i obrazovanje. Digitalnu transformaciju. Zaštitu okoliša. Ulaganju u umjetnost. Ulaganju u ono što se zove dobro. Neka tako i bude!
wpDiscuz
