Dok se Sarajevo sablažnjavalo nad svakim dimom s juga, dok su slali promatrače iz Bruxellesa da mjere broj transparenata u Mostaru, prošlotjedni derbi u Vrapčićima prošao je… kako bi Schmidt rekao – bez narušavanja multikulturalne harmonije.
Jer u BiH, kad se Zrinjski dočeka petardama, pljuvačkom i mržnjom – to je lokalni kolorit. Kad se igračima onemogući zagrijavanje, kad golman umjesto pred golom grije mišiće kraj klupe – to je nova dimenzija fair playa. A kad Gogo primi petardu u glavu – to je samo incident. Pojedinačni, naravno.
Delegat? Nijem. Redari? Simbolični. Ista ona struktura koja od derbija u Mostaru pravi slučaj za UN – sad šuti.
Zanimljivo, dva igrača Zrinjskog – oba ozlijeđena na isti način. Struka kaže: klasične ozljede kod nezagrijanog tijela. Simptomatično? Previše za slučajnost.
A bočni igrači? Njihove uši i leđa pamte svaki centimetar onoga što se zove tribina – ona ista koja će, ako se ikada završi, vjerojatno postati legalizirana zona linčovanja gostujućih igrača. Hoće li do tada barem staviti ogradu? Ili ćemo zagrijavanja ubuduće raditi u svlačionici, pod klimom?
Pitanje svih pitanja: što bi bilo da je ta rulja mrzitelja krenula preko ograde? Bi li ih zaustavilo onih desetak redara? Ili bismo čitali izvješće o „nerazjašnjenim uzrocima incidenta u Vrapčićima“?
Ali tko smo mi da postavljamo pitanja? Multikulti je svetinja. GraDŽansko još svetije. A ako si Hrvat – navikni se. Tolerancija je jednosmjerna ulica.
I Kristijane , nemoj o ovome u UN. Zadatak je zadatak.
wpDiscuz