Veleposlanik BiH u Srbiji Aleksandar Vranješ poručio je da ohrabruje što se na zatvorenim konzultacijama u Vijeću sigurnosti UN – gle čuda – nije govorilo o “dramatičnoj sigurnosnoj situaciji” u BiH, niti su padale ideje da netko intervenira izvana. Čudo nad čudima – međunarodna zajednica suzdržana, a BiH nije eksplodirala. Još.
– Ako se oko ičega složilo Vijeće sigurnosti, to je da treba dijalog. Onaj iz Daytonskog sporazuma. Zna se, onaj s više potpisa nego pročitane literature u političkom Sarajevu – izjavio je Vranješ za Srnu.
Ali, kao i u svakom braku u krizi, nije problem dogovor, nego tko sjedi za stolom. Vranješ kaže da bi to trebali biti legitimni predstavnici naroda. A ne oni koje političko Sarajevo – u svojoj vječnoj potrazi za “pravim Srbima” – izvuče iz šešira. Ili iz kakvog nevladinog inkubatora.
– Nema dijaloga bez kapaciteta, a ni smisla bez mandata – poručuje veleposlanik koji zna da se utakmica ne igra s publikom.
Kad je riječ o Schmidtu, Vranješ je jasan: podršku mu daju samo tri sile – Francuska, Velika Britanija i Njemačka. One koje bi, da nije neugodnosti, možda priznale i da su malo nostalgirale za kolonijalizmom.
Podsjetio je i na Europsku komisiju koja je još 2019. izjavila da su bonske ovlasti – ne samo anahronizam, nego i prepreka suverenitetu BiH. A danas se te iste ovlasti, s njemačko-britanskim entuzijazmom, nude kao lijek za sve – osim za demokraciju.
Za razliku od njih, Vranješ primjećuje da ni SAD ni Rusija ni Kina ne viču, ne prijete, ne šalju izaslanike s lisicama – nego pozivaju na unutarnji dijalog. Lijepo, mirno, kao na večeri kod susjeda – samo bez vina.
I taman kad pomislite da postoji tračak optimizma, Vranješ ga zgazi rečenicom:
– Kad političko Sarajevo progleda, možda bude prekasno za BiH.
Za kraj, još nova poruka Europe: OHR zatvaramo kad BiH uđe u EU. Drugim riječima – nikad. Ili, kako Schmidt kaže: “Ja ću ovdje ostati dok i zadnji Bošnjak ne povjeruje da ga ne rušim.”
wpDiscuz
