Samoproglašeni Christian Schmidt dao je intervju austrijskom portalu Kurier, u kojem je još jednom demonstrirao svu raskoš modernog, birokratski dorađenog kolonijalizma. Odgovarajući na pitanja o Miloradu Dodiku, Ustavnom sudu, potjernici i opasnosti od sukoba, Schmidt nije rekao ništa novo – ali je sve rekao na način koji pokazuje koliko duboko međunarodna uprava u BiH danas operira u jeziku čistog novogovora i fašistoidne logike bez nasilja, ali s jasnom dominacijom.
“Dodik nije osuđen zbog mene…”
Naravno da nije. Kao što nijedan diktator nikad ne potpisuje presudu – to rade drugi u njegovo ime. Ovdje je riječ o klasičnoj depersonalizaciji odgovornosti. Schmidt je samo jedan u nizu “izvršitelja vizije”, ali svi njegovi potezi služe istom cilju: održati poredak bez demokracije, ali s puno morala.
“Dodik ne voli Ustavni sud i ne voli mene – ali to su ključne institucije Daytona.”
Ovo je najopasnija rečenica u cijelom intervjuu. Jer u njoj je sadržana identifikacija pojedinca s državom. Ako ne voliš Schmidta – ti si protiv Daytona. Ako kritiziraš OHR – ti si protiv BiH. Ako tražiš ravnopravnost naroda – ti si prijetnja poretku.
U toj logici više nema prostora za opoziciju, samo za pokornost.
“Ako vozite brže od dozvoljene brzine, morate prihvatiti posljedice.”
Izvrsna metafora. Samo što je zaboravio reći da znakove postavlja on sam, da policija radi za njega, da sud nije domaći, i da nije moguće uložiti žalbu. Pravo postaje inženjering. Sistem gdje više ne znaš je li zakon ili samo Schmidtova interpretacija istog.
“Ne vidim opasnost od konflikta jer ljudi ionako nemaju oružje. Oni radije odu.”
Kao da čitamo kolonijalnog upravitelja iz 19. stoljeća: “Nisu sposobni za pobunu, pa ih možemo zadržati u siromaštvu.” Ovo nije procjena sigurnosne situacije. Ovo je normalizacija bijega, tihi blagoslov demografske smrti.
Ljudi odlaze jer su obespravljeni. A međunarodna zajednica to promatra – i koristi kao dokaz stabilnosti.
“Ljudi sada očekuju opipljivu europsku integraciju.”
Tko su ti ljudi? Koji to ljudi u BiH očekuju europsku integraciju bez prava glasa, bez zakonodavne moći, bez jednakosti naroda? I tko je ikada ovlastio Schmidta da bude nositelj te integracije?
No, svejedno. U njegovoj logici, tko ne podržava integraciju po njegovim pravilima – taj je neprijatelj Europe.
“BiH još nije politički, pravno ni ekonomski spremna.”
Dakle, zaključno: nesposobni ste, ali mi vas volimo. I ostat ćemo tu još dugo, da vas spašavamo od vas samih.
Takav narativ – kad se u kontinuitetu provodi – više nema veze s mirovnim sporazumom. Nema ni veze s Daytonom. To je klasičan fašizam s ljudskim licem: uzimaš tuđe pravo na samoodređenje, a pri tome se smiješiš, pozivaš na mir, stabilnost i Europsku uniju.
U BIH u kojoj su konstitutivni narodi zamijenjeni narativima o građanskoj nadmoći, a zakoni donosi osoba koja nije izabrana, Schmidtov intervju nije ništa drugo nego potvrda:
fašizam je ušao na mala vrata – u Bruxelleskom sakou, s bonskom palicom i austrijskim akcentom.
wpDiscuz
