Malo tko još u Velikoj Britaniji vjeruje da je premijerka Theresa May u stanju postići još jedno preslagivanje dogovora s Bruxellesom o Brexitu. U krajnjoj liniji, sam predsjednik Jean-Claude Juncker, uz podršku svih svojih ministara, bio je jasan kad je, odmah nakon postignutog posljednjeg dogovora, rekao da je to to, da više od toga ne može i neće biti. Posljednja vijest iz Londona kaže da se May napokon suočava s realnosti, odnosno da je otkazala glasanje o Brexitu u Westminsteru.
Parlamentarci laburista kazali su za BBC da je glasanje otkazano zato što su laburisti, očekivano, apsolutno protiv ovakvog Brexita, ako već ne masovno i protiv Brexita uopće, što su svi zastupnici iz Škotskebez ikakve dileme, od Škotske nacionalne stranke preko laburista do konzervativaca, protiv izlaska Velike Britanije iz EU-a, a i najmanje oko 100 konzervativaca ne pada na kraj pameti podržati ovakav sporazum. Na stolu je sada, ako se ne bi glasalo o sporazumu s Bruxellesom, još samo “tvrdi izlazak iz EU-a”.
A to bi po Veliku Britaniju bilo katastrofalno prvo u ekonomskom smislu, potom i u svim drugim područjima, od viznog režima i trgovine do znanosti, kulture… Osim ako Velika Britanija od Brexita ne bi jednostrano odustala, ako se sama sa svoje strane ne bi iznenada povukla iz tog procesa s EU-om, a koji će ovako ili onako završiti najkasnije do kraja ožujka 2019. Samo, smije li to, može li to London učiniti, jer u pregovorima su ipak dvije strane?
Europski sud pravde, nesumnjivo s određenim osjećajem za tajming, odlučio je na dan zakazanog glasanja u Westminsteru, da Velika Britanija to može učiniti, jednostrano se povući iz pregovora i ostati u EU bez da za to traži dopuštenje ostalih 27 članica EU-a. Za to je, doduše, neophodno ispuniti dva uvjeta; da to bude “rezultat demokratskog procesa”, dakle da to potvrdi parlament u Westminsteru, te da to bude prije isteka roka 29. ožujka 2019.
Ovakva odluka nesumnjivo je stvar tajminga zato što predstavlja vjetar u jedra svim političkim snagama u Velikoj Britaniji koji se protive izlasku iz EU-a. A to brojčano u ovom trenutku u Westminsteru znači uvjerljivu većinu. Theresa May protiv toga nije imala šanse i sada je s odgađanjem glasanja očito odlučila da neće povući potez koji bi značio njen sigurni opoziv, po svoj prilici u nekoliko koraka potom i definitivni poraz politike Brexita.
Sljedeći termin za glasanje trebao bi biti već dan poslije, u utorak, pa ako do toga dođe, rijetko da nekome još pada na pamet nadati se da bi premijerka mogla išta promijeniti. Dok to sve traje, britanska funta pala je na rekordno nisku razinu u odnosu na dolar u posljednjih godinu i pol. Ministar vanjskih poslova Jeremy Hunt smatra da očito protivljenje parlamenta May može zaobići.
“Zamislite samo kako bi se osjećalo 52 posto građana koji su glasali za Brexit ako bi ijedna britanska vlada odgodila napuštanje EU-a 29. ožujka”, kazao je on po dolasku u Bruxelles na sastanak s ministrima iz ostalih članica Unije.
Mislio o Brexitu itko ovako ili onako, u odluci Europskog suda pravde postoji ipak i jedna nesumnjivo loša posljedica. Ako se sada smatra da svaka članica može pokrenuti postupak izlaska iz EU-a, da bi si onda mogla dopustiti luksuz da se iz tog procesa može jednostrano povući kad god joj se prohtije, to bi onda značilo da bi članice to pravo mogle zloupotrebljavati, poigravati se njime kako koja kontroverzna tema dođe na raspored.
U toj situaciji, unatoč tome što je premijerka May očito pretrpjela sve zamislive političke poraze kod kuće i dobar dio onih na razini EU-a, ona bi sada mogla ucijeniti parlamentarce koji jesu za izlazak iz EU-a, ali bi glasali protiv ovog njenog sporazuma s Bruxellesom, smatrajući da ona i može i mora dogovoriti u Bruxellesu puno povoljniji sporazum, bez obzira što ogromna većina političke scene u Velikoj Britaniji smatra da takvo što uopće nije moguće.
Naprosto bi mogla postaviti stvari tako, a vjerojatno to i hoće učiniti, da će im reći ili će glasati za Brexit kakav je jedino mogla ispregovarati ili do Brexita uopće neće doći. A to bi u tom slučaju mogla biti posljednja kakva takva mala šansa da možda u parlamentu ipak nešto uspije napraviti.