Published On: Pet, ruj 1st, 2017

VELIKI MUSLIMANSKI PRAZNIK Kod Bošnjaka postoji posebno zanimljiva vrsta kulta kurbana

Kurban-bajram ili Hadži-bajram je muslimanski praznik koji nastupa 10. Zu-I-hidždžeta islamske lunarne godine i traje četiri dana. To je praznik koji je u uskoj vezi sa obavljanjem hadža i klanja kurbana. Sva četiri dana, koliko traje Kurban-bajram, zabranjeno je muslimanima postiti.
Posebni običaji koji su vezani isključivo za Kurban-bajram, osim nekih koji su već spomenuti, jesu sljedeći:

 

– muslimani na putu od kuće do džamije na bajram-namaz uče, u sebi  i tiho, tekbire;

 

Po povratku iz džamije s bajram-namaza kolju se kurbani i poslije toga se kurbansko meso dijeli rodbini, komšijama i prijateljima, siromašnim i drugima. Kurbane dijele najviše djeca i običaj je da oni kojima se udijeli kurban daruju djecu i daju im bajramluk u novcu. Valja posebno naglasiti da  se pod pojmom “komšija”, kojima se, pored ostalih, dijeli i daje kurban, podrazumijevaju i komšije drugih vjeroispovjesti, jer je tako i Alejhisselam radio i postupao kada se radilo o podjeli kurbanskog mesa komšijama;od kurbanskog mesa sprema se ručak kojem prisustvuju članovi uže porodice.

 

Kada je riječ o kurbanu, treba reći da kod Bošnjaka postoji, reklo bi se, neka posebna vrsta kulta kurbana. Evo u i čemu u se to ogleda: poznato je da je klanje kurbana, po islamskim propisima, za one koji ispunjavaju imovinske i druge uvjete, drugostepena islamska dužnost. Međutim ima slučajeva, naročito na selu, da pojedini vjernici više drže do klanja kurbana nego do neke prvostepene islamske dužnosti, namaza ili posta, naprimjer.

 

kurban nova/ Foto: Anadolija

 

Naime, u narodu postoje razna vjerovanja i uvjerenja da klanje kurbana otklanja bolesti, nesreće i druge nedaće u životu onoga koji ga kolje te životu njegove porodice i sl.

 

U mnogim našim krajevima običaj je da pojedini ljudi kurbane za svoje mrtve kolju uoči Kurban-bajrama, iako je vrijeme i njihovog klanja od klanjanja bajram-namaza pa do zalaska sunca treći dan Kurban-bajrama. Gledano sa stanovišta islamskih propisa o kurbanu, takav “kurban” nije valjan pa makar se klao iz imovine koju je umrli ostavio i oporučio i predstavlja običnu sadaku. Osim toga, običaj je da se od takvih kurbana, koji se kolju za duše mrtvih, kako onih koji se kolju uoči Bajrama tako i onih koji se na Bajram kolju, sve meso dijeli isključivo siromasima, kako bi oni što bolje osjetili i proveli Bajram.

 

Zajednički bajramski običaji

 

Običaji koji su zajednički za oba bajrama mogli bi se ukratko ovako opisati:

 

Za bajrame se pripremaju da ih što ljepše dočekaju i provedu podjednako stari i mladi, bogati i siromašni, svaki na svoj način i prema svojim mogućnostima i običajima.

 

Uoči Bajrama, iza ikindija-namaza, a ponegdje i na bajrame ujutro, po izlasku iz džamije nakon klanjanja bajram- namaza, odrasli muškarci i djeca posjećuju i zijaret čine mezare svojih bližnjih i uče Kur’an, a najčešće suru  Jasin i sevab poklanjaju za njihove duše. U Sarajevu je običaj da se na Ramazanski bajram, odmah iza bajram-namaza, ide na zijaret mezara svojih umrlih, osim pojedinaca koji to čine uoči Bajrama. Danas je u nas običaj da i žene prilikom Bajrama sve više zijaret čine mezare svojih bližnjih, što ranije nije bio običaj.
Nekada su poslije ikindija-namaza uoči Bajrama pucali topovi ili prangije. Kao jedan vidan znak njihovog nastupanja, uoči Bajrama se, u akšamsko doba, pale kandilji na munarama i pred jacijski ezan uče salavati na njima. Na selima je doskoro bio običaj da ujutro, na bajrame, hodaju bubnjari i svirači od kuće do kuće, bubaju i sviraju na svojim bubnjevima i sviralama, a domaćini ih časte i darivaju. To se običavalo raditi naročito prvi dan Ramazanskog bajrama.

 

U noći uoči Bajrama običaj je da se djeca vanredno okupaju, a odrasli ujutro, prije odlaska u džamiju na bajram- namaz, a svi ukućani u te dane oblače najljepšu odjeću i obuću koju imaju. Često se djeci kupuje odjeća i obuća pred bajrame pa se i na taj način bajrami obilježavaju i uljepšavaju. Odrasli muškarci i muška djeca s njima odlazili su, obučeni u bajramska odijela i namirisani, u nzjbližu džamiju na sabah i bajram-namaz. Po povratku iz džamije nastaju čestitanja. Pucalo se iz lovačkih pušaka s kućnih prozora, i to mecima punjenim samo barutom, koji bi se za to posebno pripremali. I djeci se davalo da “povuku” obarač na pušci dok bi je otac, ili neko stariji, držao svojim rukama. Djeca čestitaju bajrame roditeljima ljubljenjem u desnu ruku, a roditelji uzvraćaju djeci ljubljenjem u čelo i davanjem bajramluka, obavezno u novcu, uz hajr-dovu.

 

Nekada su se u većim mjestima i gradovima bajram- namazi i džuma-namazi klanjali isključivo na jednom mjestu, tzv. musalli, na kojoj su se okupljali svi klanjači toga grada. Lokaliteti na kojima su se nalazile musalle i danas se tako nazivaju. Jedna musalla koja se do naših dana najviše sačuvala i zadržala od svojih obilježja jest svakako ona u Travniku.