Uz osvajanje četvrtoga naslova prvaka Bosne i Hercegovine, prošloga smo tjedna prošetali bogatom i bremenitom poviješću Hrvatskoga športskog kluba Zrinjski Mostar, a ovoga vas petka vodim kroz priču o jednoj nedosanjanoj budućnosti.
Samom obnovom najstarijega mostarskog nogometnog kluba, rođena je i zamisao o izgradnji novoga stadiona na mjestu postojećega, podno Bijeloga Brijega. Mostarska tvrtka Arhitekt, vlasnika Davorina Smoljana, još je 2002. ponudila idejno rješenje izgradnje velebnoga ostakljenog stadiona koji bi dominirao gradskim krajobrazom, a zajednička utrka Hrvatske i BiH za ugošćavanjem Europskoga nogometnog prvenstva 2008. godine ubrzala je izradbu i idejnoga projekta. Izradio ga je mladi arhitekt Marijan Antunović, ali je, nažalost, ostao u naftalinu klupskih i inih pismohrana.
Stadion dostojan prvaka
Vodio se standardima Uefe, međutim projektirao ga je prije dogradnje sveučilišnoga kampusa pa bi izvorni projekt danas, svakako, tražio određene preinake. Premda je postojeća lokacija pogodnom za izgradnju masivnoga stadiona, do poteškoća dolazi na pitanjima sigurnosti, zbog skučenosti prostora i prenapučenosti na mjestima primitka gledatelja. Prema Uefinim odrednicama, stadioni za odigravanje odabranih turnira moraju za skupne susrete imati 30 tisuća sjedišta, za susrete četvrtzavršnica i poluzavršnica 40 tisuća, a za završnice 50 tisuća sjedećih mjesta i sva sjedišta moraju biti natkrivenima.
– Odlučeno je da stadioni u svim gradovima, osim u Sarajevu, budu kapaciteta 30 tisuća sjedišta – stoji u projektu. Antunović je vodio računa o udobnosti, sigurnost, VIP prostorima, mjestima za osobe s invaliditetom, osvjetljenju, televizijskomu snimanju i multilateralnomu pokrivanju prostora kamerama. Računao je na parkiranje, izradbu naputaka na ulaznicama, na prostore za policiju, vatrogasce i hitnu službu, planirao je sobe za brzoglasno središte, javni sustav izvješćivanja, zaštitarsku službu i prvu pomoć, ali i izgradnju elektronskih semafora, čak i heliporta.
Projektom je predviđeno poništenje atletske staze i pomoćnoga igrališta, a zahvati su podijeljeni u četiri etape. U prvoj bi bile srušene istočne tribine, te izgrađene nove, natkrivene, s poslovnim prostorima u utrobi. Druga bi etapa donijela izgradnju južnih tribina, sa 6000 mjesta te izgradnju podzemne garaže i nadzemnoga parkinga, s po 200 parkirnih mjesta. Za treću je etapu predviđena temeljita obnova postojećih zapadnih tribina i izgradnja sjevernih, s 19 tisuća mjesta, kao i gradnja poslovnih prostora i nove podzemne garaže, s dodatnih 200 parkirnih mjesta. Četvrtom je etapom obnova igrališta, dimenzija 120×90 cm, s izgradnjom novoga drenažnog sustava.
Sedmokatni gradski ljepotan
Izgubljenom utrkom za Euro, odustalo se i od projekta, a danas je krajnje nerealno očekivati ostvaraj te izvanredne vizije, barem ne u nekoj skoroj budućnosti.
Inače, ukupna duljina zdanja iznosila bi 135 metara, a najviša visina tribina dosezala bi 12,7 metara, te bi se ukupan broj katova, s poslovnim prostorima, popeo na sedam. Ulaz u stadion i zahodi za gledatelje bili bi površine 2340 četvornih metara, a glavni bi ulaz u poslovni dio ležao na 360 četvornih metara. Klupske bi se prostorije prostirale na 1060 četvornih metara, sa svlačionicama za momčad i za suce, potom tuševima, zahodima, prostorom za zagrijavanje, te sobama za delegate, masažu, doping kontrolu i liječničke preglede.
Na kraju, i postojeći stadion koji leži pod Bijelom Brijegom zaslužuje ovom prigodom par rečenica. Izgrađen je 1971. godine, kao višenamjenski stadion, s atletskom stazom i rasvjetom. Najvećim je stadionom u Hercegovini i drugim najvećim u BiH. Ima zapadnu (gornju i donju) i istočnu tribinu (stajanje). Prije postavljanja sjedalica, bio je u mogućnosti primiti 25.000 posjetitelja.
Prije Domovinskoga rata, pod Bijelim je Brijegom domaće susrete igrao tadanji jedini jugoslavenski prvoligaš iz Mostara, Nogometni klub Velež, a mostarski je gradski stadion smatran jednim od najuređenijih u bivšoj državi, s prekrasnim vrtom i spomen obilježjem ispred klupskih prostorija. Smirivanjem ratnoga vihora, u kojemu je oštećenja pretrpio i stadionski prostor, tadanja gradska općina Jugozapad iznajmila je gradski stadion Zrinjskomu, produljivši potom ugovor o najmu na 110 godina. Odlukom gradskih vlasti, službeno je ime mostarskoga ljepotana Stadion Hrvatskoga športskog kluba Zrinjski Mostar.
Darko Juka l prvi.tv
wpDiscuz