Preduvjeti za osvajanje Knina

Akcija je organizirana nakon što su hrvatske vlasti dobile vijest o masovnim pokoljima koji su se dogodili u Srebrenici petnaest dana ranije. Dodatan razlog bile su vijesti iz Bihaća, gdje su intenzivni napadi srpske vojske doveli do oskudica hrane i opreme. Prema sporazumu iz Washingtona potpisanom 1994. godine, hrvatska i bosanska vojska trebale su udružiti snage kako bi zaustavile napredovanje srpske vojske, pogotovo u zapadnoj Bosni. Sporazum je također ozakonio prisustvo hrvatske vojske na prostoru BiH, što je olakšalo organizaciju vojnih planova. Hrvatske i bosanske vlasti dale su zeleno svjetlo za ovu akciju.

Još jedan razlog bio je to što su hrvatski generali znali da njihova vojska neće izdržati još jednu zimu u dinarskom zaleđu te je trebalo djelovati. Samo šest mjeseci ranije dogodila se operacija Zima ’94, zbog koje je Bihać opstao, a sada je trebalo nastaviti osvajati prije nego što VRS pošalje pojačanje u zapadnu Bosnu.

Kombinirane hrvatske i bosanske snage brojale su preko 15.000 vojnika, dok su ih Srbi u Grahovu i Glamoču imali tek nešto preko 5000 s obzirom na to da je mnogo vojnika poginulo u operaciji šest mjeseci ranije. Brojčana nadmoć podigla je moral hrvatskih i bosanskih vojnika, a cijela operacija u kojoj su oslobođeni gradovi trajala je samo pet dana.

Bosansko Grahovo i Glamoč napadnuti su u isto vrijeme. Grahovo je osvojeno u tri dana, nakon čega su hrvatske snage uspostavile kontrolu nad Strmicom, mjestom udaljenim dvadesetak kilometara od Knina. Druga grupa napala je Glamoč, koji je osvojen nakon četiri dana teških borbi. Hrvatske i bosanske snage također su se morale nositi s napadima srpskog zrakoplovstva pri kraju operacije.

Nakon što je operacija završena, hrvatski vojnici stigli su pred Golubić, desetak kilometara od Knina. Tada je bilo jasno da je samo pitanje vremena kada će biti oslobođen i Knin. Ni tjedan dana kasnije počela je operacija Oluja.