Dragan Grujić, svećenik u sabornom hramu Krista Spasitelja u Banjaluci, naglašava da nas Vaskrs poziva da se sa svima izmirimo.
Podsjeća da je i Gospodin oprostio svima, pa tako i ovaj blagdan pravoslavne Srbe poziva da se ujedine.
“Mi moramo shvatiti da kao pojedinci ne možemo opstanemo, ni politički, ni ekonomski, ni vjerski”, poručuje Grujić.
NN: Koliko je, po simbolici, Vaskrs bitan blagdan?
GRUJIĆ: Prije svega, moramo konstatirati da je Vaskrs najradosniji i najvažniji kršćanski blagdan.Mnogi pravoslavci, a pogotovo pravoslavni Srbi, stavljaju težište na Božić, koji jeste jako bitan i nezamjenjiv blagdan u povijesti Crkve. Ali, suština naše vjere jeste blagdan Uskrsnuće. Jer, kakav bi bio smisao da je Gospodin rođen, a da nije uskrsnuo? Faktički, za naše spasenje u tom slučaju ne bi bilo mjesta. Vaskrs po svojoj teološkoj simbolici ima najveći značaj i prvo mjesto, jer se tada u potpunosti ispunjavanju sve naše želje i naše težnje. A, potreba nas kršćana jest da, kao što je Gospodin uskrsnuo i ustao iz mrtvih, isto tako i mi pobijedimo smrt.
NN: Vaskrsu je prethodio niz drugih povezanih praznika.
GRUJIĆ: Da, Vaskrs ne dolazi iznenada, već imamo pripremu. Taj blagdan se iščekuje, ustanovom Crkve koji se naziva veliki odnosno časni ili vaskršnji post. Svaka sedmica posta govori o smislu i značaju Vaskrsa. Veliki post završava se strasnom sedmicom, koja se tako zove zbog Kristovih stradanja, i tada sve dane tjedna te sedmice nazivamo velikim, kao što su Velika srijeda, Veliki petak … Na Veliku srijedu Gospodin je izdan, na Veliki četvrtak služio je liturgiju sa svojim apostolima, a na Veliki petak je stradao i razapet. Sam blagdan vasksenje je stoga središnji događaj koji simbolizira pobjedu Kristovu nad smrću, odnosno našu nadu i vjeru i potrebu da i mi vječno živimo. Kada je o postu riječ, on ima svoj duboki značaj, a smisao je da stavimo težište na duhovne vrijednosti. Tijelo se umiri, dok duša traži Boga. To vrijeme, u kojem očekujemo Vaskrs, predstavlja melem na rani mnogim ljudima. Tada ljudi spoznaju načine da promijene neke svoje pogreške. Mi vidimo da ljudi koji dolaze u crkvu i te kako popravljaju pogreške. Post, dakle, ne smijemo da baziramo samo na hranu, jer bi to bio formalan pristup postu. Jako je bitno da promijenimo svoj način razmišljanja, komunikacije, te da promijenimo svoj odnos prema Bogu. To je ono na što nas post poziva. Onaj vjernik koji je to shvatio, post će realizirati u punom kapacitetu.
Vaskrs po svojoj teološkoj simbolici ima najveći značaj i prvo mjesto, ističe Grujić
NN: Što nam, zapravo, donosi blagdan Vaskrs?
GRUJIĆ: Praznik Vaskrs daje nam potpunu sliku onog u što vjerujemo. Pravoslavlje i Crkva ne smiju biti samo folklor, običaj.Crkva ne odbacuje te momente, ali je najvažniji teološli momenat, koji je pretočen u praksu. Svaki pravoslavni kršćanin bi svoj identitet trebao početi upravo u crkvi, na liturgiji. Mi smo malo obrnuli stvari – uživamo u običajima, a propustimo najvažnije. Kakav je smisao vaskršnjeg ručka, farbanja jaja, druženja, ako tog jutra nismo otišli u crkvu? Crkva treba biti mjesto gdje se susrećemo s Bogom i gdje počinje svaki naš praznik. Tako treba biti i za Vaskrs.
NN: Koje vrline treba njegujemo na ovaj, najveći blagdan?
GRUJIĆ : Kršćanin treba da to bude tijekom cijele godine i ne treba da se pravi selekcija između ovih i onih dana. Naravno, svaki praznik ima svoju čar i značaj. Kada je Vaskrs u pitanju, nama je najpotrebnije da se izmirimo i pomirimo sa svima. Vaskrs nas poziva na to. Kao što je Gospodin oprostio svima, tako i ovaj blagdan nas, pravoslavne Srbe, poziva da se ujedinimo oko uskrsloga Krista. Bitni su sloga i jedinstvo. Mi moramo shvatiti da kao pojedinci ne možemo opstanemo, ni politički, ni ekonomski, ni vjerski. Sva razdvajanja uništavaju i našu obitelj i naše društvo i našu domovinu. Zato Crkva naše pravoslavne Srbe poziva da se okupimo pod jednu zastavu, zastavu uskrslog Krista, da pružimo ruku jedni drugima i oprostimo. Opće interese treba stavimo ispred osobnih. Ovo vrijeme u kojem živimo je za nas pravoslavne Srbe najteže u zadnjih nekoliko vijekova, po pitanju razjedinjenosti, gubitka teritorija, odstupanja od vjere, zaboravljanja Crkve. Ako zaboravimo našu povijesnu dimenziju, bojim se da će budućnost da nam bude tmurna.
NN: Nažalost, među nama je danas mnogo siromašnih i bolesnih. Da li bi na Vaskrs trebao više pomognemo tim ljudima, ali i da se zavjetujemo da ćemo to činiti i poslije ovog velikog blagdana?
GRUJIĆ: Čini mi se da se pokazuje vrlo jasno da ona obitelj koja se udalji od svoje vjere i Crkve, i zaboravi bitne postulate kršćanstva, odnosno pravoslavlja, počinje ponašati krajnje egoistično. U takvom društvu stradaju mnogi, a govorimo tu o siromašnima, umirovljenicima, ratnim vojnim invalidima, njihovim obiteljima …
Jednostavno, oni koji možda imaju previše, možda nemaju osjećaj da netko nema ništa. To najviše boli jer pravoslavni Srbin nije tako živio. U vrijeme naših djedova i pradjedova znalo se tko je domaćin u selu i kome može se ode i da se kaže kada se nema. On je bio spreman da pomogne. Danas je došlo vrijeme da onaj tko ima ne vjeruje onome tko nema. Stoga, žao mi je mladih ljudi koji, idući trbuhom za kruhom, odlaze iz RS. To su stvari koje bole nas u Crkvi. Boli nas što neke stvari teško mogu se promijene. Zato imamo potrebu da ljude pozovemo da maksimalno budemo okrenuti jedni prema drugima.
Mladi ljudi se vraćaju Crkvi
NN: Jeste li zadovoljni odnosom mladih ljudi prema vjeri i Crkvi?
GRUJIĆ: Sve veći broj mladih ljudi dolazi u crkvu, što nas raduje. Tome je doprinijela vjeronauka.Razbijene su tabu teme koje su postojale između mladih ljudi i svećenika. Mladi ranije nisu znali kako da priđu svećeniku, kako ga oslove, da s njim razgovaraju. Danas mladi ljudi čine dominantan dio vjernika u crkvi – posjećuju je, mole se, pričešćuju se. A, moramo shvatiti da je pravoslavni kršćanin samo onaj koji se pričešćuje.
wpDiscuz