Kardinal je usporedio način izbora, a ne one koji su izabrani. U središtu silogizma jest izbor, odnosno zakon koji je nepravedan, a ne odnos među individuama, od kojih – budi uzgred rečeno – jedna uopće nije ni spomenuta, piše u komentaru za katolički tjednik Nedjelja vlč. Josip Vajdner.
Da ne postoje neovisni mediji već je valjda odavno svima jasno. No, ono što uvijek iznova fascinira jest razina ovisnosti: što o svome skromnom znanju i „balkonskom“ poimanju stvarnosti, a što o sluganskom odnosu prema centrima moći.
Piše: Josip Vajdner, Nedjelja.ba
Najnoviji primjer rečenoga jest uradak koji se 15. listopada 2018. pojavio na dosta čitanome sarajevskom portalu Klix.ba, a potpisuje ga izvjesni Er. M.
Riječ je o tekstu koji želi biti novinarski, a zapravo je obična propaganda koja se krije iza naslova BiH između sekularne i vjerske politike: Kardinal Puljić uporedio Komšića s Hitlerom.
Kada se iščita što sve piše najlakše bi bilo konstatirati da je autor „skakač samome sebi u usta“ jer njegovu prvotnu intenciju koja se razaznaje u naslovu i uvodnim rečenicama, demantira nastavak teksta, a na osobit način politička analitičarka Ivana Marić koju je pitao za komentar. No, s obzirom da je bit često skrivena u detaljima, a kako rekoše stari Latini „Qui bene distinguit bene docet“ – „Tko bolje razlikuje bolje uči“, nužno je ukazati na nelogičnosti i nesuvislosti Er.M. uratka.
Crkva treba govoriti i o političkim načelima
Povod rečenomu tekstu jest dio homilije koju je vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić izrekao 14. listopada na misi u župnoj crkvi Sv. Antuna Padovanskoga u Žepču prigodom 560. godišnjice prvog pisanoga spomena imena ovoga grada.
Kardinal se tu, poručivši vjernicima da „naš spas nije u politici nego u našoj vjeri“, uz ostalo, osvrnuo i na nedavno održane Opće izbore na kojima je za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, većinski voljom Bošnjaka izabran Željko Komšić.
Spomenuti autor u svome uratku očito nastupa iz pozicije da vrhbosanskom nadbiskupu osporava uopće bavljenje temama koje se dotiču politike kao integralnoga dijela života pojedinca i društva jer kaže: „O tome koliko se vjera upliće u demokratske procese u BiH najbolje govori posljednja izjava vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića koji je odlučio da se pored vjerskih tema bavi i političkim.“
Također, malo dalje u tekstu Er.M. spominje: „Ovo nije prvi put da se Puljić prilikom davanja izjava direktno umiješao u politiku i u izborni proces u BiH. On je u svojstvu vjerskog lidera pred same izbore izjavio i da je Izborni zakon BiH takav da se drugom narodu mogu izabrati predstavnici i da on mora biti izmijenjen.“
Oni malo stariji sjetit će se da je sličan stav vladao u vrijeme komunističkoga režima kada je Crkva bila stjerana „u sakristiju“ te se njezin glas nije smio čuti u javnosti.
No, da zna i dotični i svi ostali koji dijele njegovo skromno mišljenje: Crkva i njezini službenici zapravo su dužni na razini načela – baš kao što je i kardinal učinio – ukazivati na sve ono što i u politici nije pravedno ni dobro.
Da ne pozivamo za svjedoke crkvene dokumente, dovoljno je podsjetiti što je glas Vinka kard. Puljića i još više svetoga pape Ivana Pavla II. značio u posljednjem ratu u Bosni i Hercegovini. Premda su to mahom bile „političke teme“ – nisu se bojali ustati protiv nepravde.
I da stvar bude u konkretnom slučaju još i zanimljivija (ili smo već prepoznali da je to načelo postupanja?): nitko se ne buni što se pojedini biskupi, svećenici i redovnici „bave politikom“ kada „gude po kajdama“ koje odgovaraju njihovim svjetonazorima. Štoviše, oni su rado viđeni gosti na mnogim medijima.
Polupani novinarski lončići
Vrhunac novinarske ovisnosti o svome političkom usmjerenju i, razvidno, neznanju osnova logike, spomenuti tekst doživljava onda kada na temelju kardinalovih riječi – „U vrijeme 1945. zakon nam je oteo imovinu i uništio sve što je hrvatsko i inteligentno. Po zakonu smo bili protjerivani i po zakonu je i Hitler došao na vlast. No pitanje je kakav je taj zakon pod kojim se oduzimaju prava jednom narodu i želi se izbrisati da je tu živio, kao što se to želi Hrvatima u Bosni i Hercegovini“ – zaključuje ono što je izvučeno u naslovu i podnaslovu – da je Vinko Puljić „išao čak dotle da je Komšića uporedio s nacistom Adolfom Hitlerom“.
Premda kardinal nigdje nije spomenuo ime Željka Komšića, jasno je da je aludirao na njegov izbor, ukazavši na nepravdu koja je urađena Hrvatima. Međutim, nigdje dotičnoga nije usporedio s njemačkim zločincem.
Za one, poput Er.M., kojima to nije jasno valja podsjetiti da je to nonsens u logici, jer na osnovu rečenoga dovoditi u vezu Adolfa i Željka bilo bi isto kao kada bismo rekli da su neki Sudo i Kado došli kući biciklima; Sudo je naredao jedinica u školi; što znači da je i Kado propalica. Narod bi rekao: „Niđe veze!“
Kardinal je, dakle, usporedio način izbora, a ne one koji su izabrani. U središtu silogizma jest izbor, odnosno zakon koji je nepravedan, a ne odnos među individuama, od koji – budi uzgred rečeno – jedna uopće nije ni spomenuta.
Stoga se zaključci ne mogu izvlačiti vođeni mišlju: „Što se babi htilo, to joj se i snilo!“
Potkrjepljenje kardinalova osvrta
Ono što se autoru spomenutoga uratka može pohvaliti jest da je pitao još nekoga za mišljenje, jer je očito njegov odviše slamnato čak i na razini osnova logike.
No, baš je njegova sugovornica, secirajući temu iz političkoga kuta, potkrijepila sve ono na što je kardinal aludirao ili izravno rekao.
Između ostaloga spomenula je da Košićeva „kandidatura je toliko iritantna da je prije izbora čak i reis Kavazović, poznat po tome da se ne miješa direktno u politiku, izjavio da pripadnici jednog naroda ne bi trebali drugima birati predstavnike u vlasti“.
Sublimirala je također i ono što je razvidno prvotni povod reagiranja nadbiskupa Vinka: „Ulazak Komšića u Predsjedništvo BiH je, i prije zvaničnog ulaska, nanio veliku štetu Bosni i Hercegovini. I dok su se do sada sukobi držali na nivou visoke politike, ovaj put to je unijelo novi razdor među ‘obične’ Hrvate i Bošnjake, a to nam nikako nije trebalo niti se smjelo dozvoliti samo zato da bi se nekome nešto dokazalo i da bi jedna osoba još četiri godine uživala u blagodatima koje donosi ta funkcija.“
Mir je djelo pravde
Uvažanom Er.M. ako teži uistinu biti novinar a ne obično piskaralo bolje bi bilo da je tražio predočiti razloge zašto se kardinal Puljić, ali i toliki Hrvati u BiH, osjećaju diskriminirani time što je njihova izborna volja pogažena te izabran Željko Komšić. Premda je jasno kako se običnomu čovjeku ništa bitnoga time neće promijeniti – kao što se nije promijenilo ni izborom Dragana Čovića prije četiri godine – ipak su jasne frustracije koje se rađaju uslijed natucanja na glavu „kape“ koju nismo željeli.
Povijest je odviše puta pokazala kako to nikad i nikako ne iziđe na dobro. Oni koji to ne razaznaju ili su tupavi ili se ponašaju kao nojevi koji guraju glavu u pijesak. Voljeti zemlju Bosnu i Hercegovinu i njezine stanovnike, ne može se na način da joj se želi što više nutarnjega nezadovoljstva, nesređenosti i nereda svake vrste. Graditi mir koji je djelo pravde mora biti misao vodilja za sve istinske domoljube, a kardinal Vinko Puljić koji je cijeli rat proživio u opkoljenom Sarajevu, zasigurno je jedan od tih.