Published On: Uto, srp 30th, 2019

Vadili Srbima organe i odmah slali avionom u Istanbul

UN-ov dokument otkriva da je u vrhu organizacije bio i brat donedavnog premijera Kosova, inače po treći put osumnjičenog u Haagu

Izvađeni organi ubijenih Srba tijekom rata na Kosovu i Metohiji isporučivani su redovito od ponedjeljka do srijede komercijalnim letovima za Istanbul. Zarobljene Srbe dobro su hranili do ‘operacije’, te su ih vodili u planine da im se popravi krvna slika, a kada bi im povadili organe, tijela su bacali.

Priču ekskluzivno otkriva agencija Srna, a prenosi “Alo!” pozivajući se na izvještaj o trgovini organima koju su vodili istražitelji UNMIK-a i izvještaj s oznakom ‘strogo povjerljivo’ šefa Misije za istrage zločina iz Skoplja i Prištine Eamona Smitha. Prema riječima Eamona Smitha, svjedok C rekao je da su ‘od prvih dvoje Srba koje su izmasakrirali žive uzeli samo dva bubrega i potom ih ubili’.

“Tada je bilo važno napraviti prodor na tržište. Kasnije su postali puno uspješniji i zarađivali su do 45.000 dolara po žrtvi. Najveća isporuka u inozemstvo bila je kad su odjednom izrezali pet Srba i potom njihove dijelove tela direktno prebacili na aerodrom. On nam je kazao da su tada zaradili čitavo bogatstvo”, naveo je Smith, prenosi Express.hr

Prema izvještaju, druge ‘isporuke’ su uglavnom bile nakon ‘komadanja’ dvoje ili troje Srba odjednom.

“On (svjedok C) nam je rekao da je Daut Haradinaj (brat Ramuša Haradinaja) dolazio više puta u Tiranu kako bi se uvjerio kako ide biznis. On nam je rekao da je Ramuš također dolazio u Tiranu više puta. Nije nam mogao ništa potvrditi o direktnoj umiješanosti u ovaj biznis, ali je naglasio da je on to morao znati, zato što je sve prepustio svom bratu Dautu”, dodao je Smith.

Prema riječima svjedoka C, lokalni zapovjednici OVK-a imali su obavezu svoje zarobljenike izručiti Elšaniju i Dautu Haradinaju, dok vozači i pratitelji transporta nisu dobivali skoro ništa u novcu.

“On mi je rekao da su isporučivali ljudske organe redovito o od ponedjeljka do srijede komercijalnim letovima za Istanbul. Također je rekao da je kapacitet tih aviona bio 70-80 putnika”, napisao je Smith.

Svjedok B je potvrdio redovitu isporuku na jutarnjem letu, ponedjeljkom za Istanbul.

On nije puno pričao o drugim detaljima, osim što je dodao da su ‘operacije’ radili i u Burelu, koji je na oko dva sata vožnje od aerodroma i da je postojao zarobljenički logor za Srbe u Kruji u središnjoj Albaniji, gdje su oni ‘čekali’ na ‘operaciju’ u ‘klinici’ Fuše-kruje.

“Svjedok C mi je rekao da na aerodromu ‘Rinas’ nisu imali nikakvih problema. Zaposlenima na tom aerodromu davali su novac da se prave da ništa ne vide, ista priča bila je i na na aerodromu u Istanbulu”, naveo je Smith.

Svjedok C rekao je Smithu i da su “mnoge Srbe odvodili visoko u planine da bi im se popravi krvna slika” i dodao da su im “davali dobru hranu, da su bili intenzivno aktivni radeći na farmama i cijepajući drva, a poslije nekog vremena, kad bi stigle narudžbe za ljudske organe, odvodili su ih u Burel gdje su čekali na operaciju”.

“Dan prije ‘operacije’ odvodili bi ih u Fuše-kruje, ili bolje rečeno na obližnji ranč, istočno od sela. Nakon što bi iz njih ‘povadili sve što je vrijedilo’, tamo bi ih bacili”, rekao je ovaj svjedok.

Prema njegovim riječima, sve te masovne grobnice su na privatnom zemljištu.

Svjedok C je i direktno imenovao jednu osobu uključenu u trgovinu ljudskim organima – Aliju Ljujaja iz Elbasana, koji je bio u istom ‘biznisu’ i imao dobre veze u Turskoj i još nekim bliskoistočnim zemljama.

“On je ‘njima’ donosio novac koji bi dobio za prodane organe. Tko su to ‘oni’, upitao sam ga. ‘Pa, Džavid… i nekoliko drugih. Taj Džavid nema dušu i nije me briga da vam odam njegovo ime u vezi s ovim biznisom'”, naveo je u izvještaju Smith.

Smithov izvještaj navodi i izvore koji su pričali da su odmah poslije rata na prebacivanjr tijela kako bi uništili dokaze, pripadnici mreže koja je trgovala ljudskim organima, prisiljavali nove regrute OVK, te da su neke od njih prisiljavali da ubijaju Srbe i Albance koji su dezertirali.

Do jeseni 1999. granica između Albanije i Kosova puno je bolje profunkcionirala i otada su članovi zločinačke organizacije sve češće koristili planinske putove za prebacivanje tijela ubijenih kako bi im povadili organe, te zarobljenih Srba.