Published On: Pet, srp 2nd, 2021

Ustav BIH ne zabranjuje da se ljudi iz dijaspore ne mogu kandidirati. Tko im je onda to zabranio?

Nigdje u Aneksu 4 Daytonskog sporazuma ne stoji da se ljudi iz dijaspore, posebno protjerani, ali i oni rođeni u dijaspori koji posjeduju BH državljanstvo nemaju pravo kandidirati na izborima u BIH.

Takva odredba bila bi suluda. Čak i zločinačka ako se pogleda broj protjeranih.

Ustav BIH jasno precizira područja na kojima se biraju određeni kandidati. No ne propisuje prebivalište kandidata. Kandidat može biti od bilo kud. Tek mu je izborna baza propisana.

U stvarnosti imamo posve suprotnu sliku. Izborna pravila, neusklađena s Ustavom diskriminiraju građane BIH u dijaspori. Zabranjuju im kandidaturu bez prijave u BIH.

Što je protuustavna čin. Koji CIK i Parlamenti nikada nisu ispravili.

Isto tako Ustav BIH nigdje ne propisuje da kandidat za člana Predsjedništva iz RS-a mora imati prebivalište u RS-u. Ustav kaže da tog čovjeka biraju građani RS-a. Ne govori otkud mora biti taj čovjek. Koji prema Ustavu može živjeti na bilo kojem dijelu planete. Uvjet je da ima BH državljanstvo.

Isto vrijedi za predjednike koji se biraju u Federaciji. Njihova izborna baza je Federacija, no oni mogu biti prognanici nastanjeni u Hrvatskoj, Švedskoj ili pak rođeni tamo.

Dejan Lovren ima pravo kandidature za hrvatskog člana Predsjedništva imao on ili nemao prebivalište u FBIH. Ibrahimović ima pravo kandidature za hrvatskog ili bošnjačkog člana, kako odluči, imao on prebivalište u BIH ili nemao.

Prema tome, Ustav uopće nije diskriminatoran prema presudi Zornić i Pilav. Diskriminatoran je opet, i samo opet Izborni zakon . Koji je uporan u svojoj diskriminaciji BH građana.

guest
nije obvezno
0 Komentari
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare
WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x