Jedan Ustaša je tvrdio da logor Jasenovac nije bio tako strašan. Te da je Hrvatska u NDH pobijedila. Drugi je u uredu držao portret Ustaše čiji su vojnici 90-ih klali Srbe u Dretelju i silovali srpske liječnice iz Čapljine. Kraljević je naime bio Komšićev idol a tijekom svojih pokolja civila u Hercegovini priznavao je samo vlast Alije Izetbegovića. Mrzio je Tuđmana. Optuživao ga je da ne želi Hrvatsku do Drine i da je komunjara.
Put jednog filoustaše Željka Komšića na kahvu s drugim ekstremnim ustašom Stipom Mesićem, ne treba međutim shvaćati kao nikakav pokušaj obnove novih Dretelja i konc logora.
Komšiću naime gori pod nogama pa si je dao put pod noge. Šteta je međutim što nije poveo Sabinu. Ona ionako ništa pametnog ne radi a poznato je da voli trošiti pare Hrvata iz BIH.
No nije vrijeme od španciranja i Komšokradica to zna. Vrijeme je borbe za obraz. Pokušaj da si izobri pravo građanstva među Hrvatima. A sve kako ne bi proveo iduće godine kao vagabundo koji će moći u jedan dan pješice obići sav teritorij u BIH na kojem nije omražen.
Komšić u suštini pokušava dokazati svoju zadnju tezu:
Ne mrzi njega hrvatski narod nego HDZ. Nije on pobijedio hrvatski narod nego je pobijedio HDZ. Iako on ništa pobijedio nije. Jer je HDZ pomeo Komšića u hrvatskom narodu. Hrvatski narod naime zna da je Komšićeva rodbina iz Kiseljaka bila u logorima Armije BIH dok se Komšić dokazivao u toj istoj Armiji. Zna i da je Komšić neobrazovani jalijaš koji je do jučer mislio kako su Cvetković i Maček jedna osoba s dva prezimena.
Stoga je pala odluka da se skokne do Zagreba. Sramotno je da netko tko je bio navodno hrvatski predstavnik u 8 godina dugom razdoblju majorizacije u BIH u Zagrebu ne može naći čestitijeg sugovornika od Stipe Mesića, i samog omraženog na cijelom teritoriju Hrvatske. Kako na ljeviciti tako i na desnici. I to je nešto što govori o tome tko je Željko Komšić.
Iduće razdoblje njegov p.r. sastavljen od najvećih mrzitelja Hrvata u BIH Suljagića i Bajrovića, koji su hrvatsku državu nazivali ustaškom a hrvatsku predsjednicu Tuđmanom u suknji, pokušat će među hrvatskim gospodarstvenicima pronaći neke koji bi primili Komšića. Bit će zanimljivo vidjeti tko su ti ljudi.
Do tada Bakirov šegrt Komšić će spinovima, plaćenim tekstovima u medijima u RH koji objavljuju interviewe za lovu, pokušati stvoriti privid da je on u Hrvata nekakav sugovornik i da mu Hrvati daju pravo građanstva. Baš onako kako je u stranim medijima platio tekstove kako on nije bošnjački nacionalist nego “umjereni socijaldemorkat”.
No Hrvati nisu Franjo Komarica. Taj je biskup đugumaš već ponudio obraz i pozvao Komšića na susret.
Hoće li ga ispovjediti što je ljude huškao na mržnju, što je postao politička zvijezda džihadizma? Teško.
Znajući Franju njemu je samo do kamere, i javnog plača. Na putu za bilo kakvo priznanje spreman je sve. Pa operirati se i od zadnjeg osjećaja empatije prema svom narodu.
Ovako o njemu svoje svjedočanstvo piše Dubravka Vulić-Popović:
Kad je 1992. u Mrkonjiću zapaljena katolička crkva , a prije toga da ne govorim šta je sve bilo s nama , molili smo Komaricu na zgarištu, pod otvorenim nebom ,da nam pomogne i da nas konvojem prebaci u Hrvatsku. Bilo je među nama logoraša , bolesnih , starih , ja sam na rukama imala svog Ivana od godinu dana … Njegov odgovor je bio , CITIRAM ,”NE MOŽETE OGNJIŠTE NAPUSTITI,ONI KOJI TO NAPRAVE JA IM NE DAM BOŽJI BLAGOSLOV”.
Vratimo se na komšićluk.
Za početak, posjet bošnjačkim daidžama, tim otužnim evangelistima majorizacije koji su neka vrsta Komšićevih Bunjevaca može donekle zadovoljiti Komšića. Daidže , kao bosanski Bunjevci su još jedna sličnost Komšića sa Slobom. I Slobo je Hrvate u Vojvodini podijelio na dvije skupine stvarajući Bunjevce. Daidže su nešto napredniji mutanti. Oni su u slobodno vrijeme Bosanci a po potrebu znaju biti i Hrvati, ako ih merhamet zamoli. Baš kao i Komšić. Koji 2013-e pred popis tvrdi “Nas Bosanaca ima pola milijuna” da bi se 2018-e treći put pohrvatio.
No s obzirom na količinu prijetnji, uvreda, poniženja Hrvata i profil tih ljudskih ljuštura, hrvatofaga, s kojima se okružio Komšiću doista treba ozbiljno osiguranje ako misli snimati video clipove u hrvatskim mjestima. Hrvati pamte Suljagićeve i Bajrovićeve tvitove. Povike kako svi Hrvati iz BIH stanu u Makarsku, ako ih se složno gurne.
Komšić u hrvatskim kantonima može biti isto što i u Zagrebu. Slučajni prolaznik. I zakon ga formalno štiti. Jerko je još na slobodi pa može k njemu do glavice. Ili do Jurišića. Red je da mu vrate za uslugu.
No mi mu preporučamo da se pazi. Jer nam je važan. Jako nam je važan. On je hodajući, živući dokaz jednog šovinizma i jednog brutalnog nacionalizma. I mi, naprosto, ne bismo htjeli da mu se bilo što dogodi.
wpDiscuz