Usamljenost i depresija ozbiljni su izazovi današnjice. Gotovo svaka osoba na neki je način osjetila usamljenost, a to nije samo osjećaj izolacije, već stanje koje može imati duboke posljedice na psihičko i fizičko zdravlje. Mladi ljudi, posebno oni u dobi od 18 do 29 godina, najviše su pogođeni usamljenosti. Jedno istraživanje pokazalo je da 34% mladih odraslih osoba osjeća usamljenost, a kronična usamljenost povećava rizik od depresije za 33%.
Iako je usamljenost oduvijek postojala, suvremeni način života, brz, digitalan, individualiziran učinio ju je tišom, ali prisutnijom nego ikad. Mnogi je osjećaju, malo tko o njoj govori, a još manje ljudi zatraži pomoć. I dok se depresija i anksioznost sve više destigmatiziraju, usamljenost često ostaje skrivena iza srama i osjećaja osobnog neuspjeha. No, dugotrajna usamljenost nije samo emocionalno stanje, ona duboko utječe na zdravlje mozga i tijela.
– Usamljenost je na neki način zarazna, objasnio je profesor dr. Darko Marčinko, psihijatar i sveučilišni profesor.
– Profesor Manfred Spitzer je dokazao da ako imate prijatelja ili prijateljicu koji su usamljeni, šansa da ćete i vi postati usamljeni iznosi čak 52 posto. Na drugoj razini, prijatelj vašeg prijatelja rizik je 26 posto, a čak i na trećoj razini postoji više od 10 posto šanse da usamljenost ‘prijeđe’ i na vas, rekao je.
Ovaj efekt lančane reakcije pokazuje da usamljenost nije samo individualna stvar, već društveni fenomen koji se širi i utječe na cijele zajednice.
No osim toga, posljedice po zdravlje su ozbiljne.
– Usamljeni ljudi puno lakše razvijaju depresiju, demenciju, nažalost i karcinome te kardiovaskularne bolesti, upozorava dr. Marčinko.
– Kronično usamljeni ljudi u prosjeku žive kraće. Zato je dosta bitno prepoznavati taj problem usamljenosti, istaknuo je.
Unatoč svemu, rijetko čujemo da će netko jasno izgovoriti: “Ja sam usamljen.”
Profesor Marčinko to potvrđuje i iz vlastitog kliničkog iskustva.
– Ljudi će puno lakše reći da su depresivni ili anksiozni. Usamljenost je još uvijek snažno stigmatizirana. Postoji društvena predodžba da su usamljeni ljudi sami krivi za svoju situaciju, što jednostavno nije istina, istaknuo je.
Usamljenost, kaže on, nije uvijek rezultat izolacije, već često plod loših odnosa, društvenih očekivanja i osjećaja nepripadnosti.
– Važno je da ju prepoznamo i imenujemo kao problem. Tek tada možemo pokušati nešto poduzeti, rekao je.
Empatija je prvi korak prema iscjeljenju
Na pitanje kako pristupiti usamljenosti, dr. Marčinko odgovara jednostavno: “Lijek za usamljenost i za taj nezdravi sram zove se empatija.”
Empatija prema drugima, osobito prema starijim osobama, može napraviti značajnu razliku.
– Starija populacija se vrlo često žali da mladi nemaju vremena za razgovor s njima. Kažu da je život previše ubrzan. Upravo komunikacija, slušanje, prisutnost, to može smanjiti osjećaj samoće, kazao je.
U društvu koje sve više stavlja naglasak na produktivnost, individualizam i vizualni dojam, empatija zvuči gotovo kao radikalna ideja. No upravo ona može biti ključ za povratak osjećaju pripadnosti i povezanosti ne samo za pojedinca, nego i za zajednicu.
poskok.info
wpDiscuz
