Ursula von der Leyen je opet imala nastup. Na konferenciji u Münchenu, tamo gdje su se nekada rješavali svjetski ratovi prije nego što bi počeli, obznanila je svoj revolucionarni plan – EU će ukinuti fiskalna pravila kako bi se članice mogle do mile volje zaduživati za oružje.
Zaboravite nekadašnje dogme Europske unije, onu priču o stabilnim proračunima, štednji, odgovornom zaduživanju i brizi za buduće generacije. Sad je prioritet kupiti tenkove! Dok pola kontinenta još otplaćuje kredite iz pandemije, a druge polovice nema jer je emigrirala u Njemačku na pranje suđa, Ursula poručuje: Ne brinite, zadužit ćemo se do grla – ali za minobacače, a ne za bolnice!
“Mentalitet hitnosti” – kad nemaš kruha, ali možeš imati rakete
“Moramo usvojiti taj mentalitet hitnosti koji smo imali kad smo nabavljali cjepiva za koronavirus”, kaže von der Leyen, potpuno nesvjesna da su ta ista cjepiva pola Europe dobila s kašnjenjem, a druga polovica uopće nije bila sigurna jesu li ih dobili ili ih je netko razvodnio negdje usput.
No, ono što je tada bio “mentalitet hitnosti”, sada će biti “mentalitet naoružanja”. Europa, koja godinama nije znala osigurati ni maske na vrijeme, sada će se navodno ekspresno preoružati – na kredit, naravno.
Do sada je bilo jasno da smo kao kontinent upali u ekonomski reality show u kojem svake sezone netko drugi ispadne iz eurozone, ali sada smo prešli na “Naoružaj se i zaduži”, novu verziju Big Brothera, gdje pobjednik dobiva najviše bombi, a gubitnik samo inflaciju.
Minobacač na rate: Velika akcija oružja po EU kreditima!
Prema novoj viziji EU, članice koje su dosad ulagale u zdravstvo, obrazovanje ili digitalnu tranziciju sada će preusmjeriti sredstva u pancer haubice i protuzračne sustave.
Penzije? Ma dajte, tko još razmišlja o penzijama kad možemo svi skupa ulagati u europske balističke rakete na odgodu plaćanja! Svi koji su se nekada pitali kako će otplatiti studenske kredite, sad mogu mirno spavati – barem dok im iznad glave ne preleti dron koji je kupljen umjesto njihove stipendije.
Evo prijedloga – neka osnuju Europsku vojnu kreditnu banku! Svaka članica će moći podići povoljan kredit za vlastiti vojni arsenal, uz mogućnost refinanciranja ako se pokaže da prvi rat nije bio dovoljan. Mali ratovi bez kamata prvih pet godina!
Zadnji koji su ovako “ulagali u sigurnost” zvali su se Wehrmacht
Zar ne zvuči poznato? Europski narod je uzdrman, okružen prijetnjama, i treba snažniju vojsku! Ursula se ne sjeća da smo tu priču već čuli prije osamdesetak godina, kad je također jedna europska sila, koja se uzgred i tada nalazila u Berlinu, odlučila pod hitno ulagati u vojnu industriju. Završilo je, kako da kažemo, malo neslavno.
Ali ništa, idemo opet. Samo ovaj put na rate.
Putin, mir i ostale bajke
Onda, naravno, ide dio o Ukrajini. “Europa može osigurati trajan mir zajedno s Donaldom Trumpom”, kaže von der Leyen, vjerojatno nesvjesna ironije u rečenici.
Ako nešto Europa može osigurati zajedno s Trumpom, onda je to kolektivna glavobolja, a ne mir.
Kao i svaki rat do sada, i ovaj će trajati “sve dok Putin ne odustane”. A tko zna, možda će odustati baš onog trenutka kad EU isprazni zadnji račun iz vlastite blagajne i zadnju granatu kupi na leasing.
Kad ju je Trump u Münchenu podsjetio da je novi šerif u gradu i da razmišlja o carinama za EU, von der Leyen je odmah uzvratila: “Neopravdane carine neće ostati bez odgovora”.
Ali zato će sve ostalo ostati bez odgovora – sve osim pitanja kako još brže uvući Europu u spiralu ratnog zaduženja.
EPILOG: Kuda vodi ovaj suludi vlak?
Europa se nalazi u slobodnom padu između vlastite prošlosti i nesposobnosti da iz nje nešto nauči. Dok nas s jedne strane guraju u militarizaciju, s druge strane se pitamo – ko plaća? I odgovor je uvijek isti – mi.
Mi ćemo plaćati, dok ćemo gledati kako nam se socijalne službe urušavaju pod teretom strateškog naoružavanja.
Mi ćemo plaćati, dok birokrati u Bruxellesu raspravljaju tko je manje kriv za novu ekonomsku depresiju.
Mi ćemo plaćati, dok nas uvjeravaju da se radi o “obrambenim ulaganjima”, iako nismo sigurni ni od koga se branimo, osim od vlastitih glupih odluka.
I, naravno, plaćat ćemo dok nas ne pretvore u sljedeće bojno polje u nečijim strateškim igrama.
Zato, hvala Ursula, ali ako se baš mora birati – radije ćemo zadržati dugove, nego ostati bez Europe.
wpDiscuz
