Published On: Čet, velj. 25th, 2016

UPUTE BUDUĆIM KOLUMNISTIMA: Naučite se pisati kao akademik, točnije kao dopisni član Akademije

Kako bosanskohercegovačka društva obiluju dobro plaćanim apanažama, angažiranim intelektualcima koji se predstavljaju kao nezavisni, točnije neovisni, spin doktorima,  sivim eminencijama javnih i isto tako “nezavisnih” servisa, komentatorima i kolumnistima, odlučili smo široj javnosti, s posebnim naglaskom na studentsku populaciju , naročito  onu na Filozofskim fakultetima  ukazati kako postati  respektabilan kolumnist sa svega nekoliko fraza, sintagmi i minijatura, time steći fina primanja i ne odseliti u Njemačku. Nemojte postati “siroti narod” iz Slavinih kolumni. Budite nagodni. Budite oni koji će lamentirati o “sirotom narodu”.

BH društvo potrebuje takve ljude budući da zavod za statistiku FBIH tvrdi kako cijeli BH prostor pokrivaju tek dvojica ili trojica “nezavisnih intelektualaca” u službi nacionalizama drugog naroda. To je osnovni uvjet za dobivanje ovog posla budući da vas nacionalni projekt vašeg naroda neće plaćati za ono za što se podrazumijeva da radite kao vašu dužnost.

U moru fantastičnih, ciničnih, inovativnih i inventivnih kolumnista koje imamo,  izabrali smo Slavu Kukića dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti BiH koji se dugo vremena potpisivao kao akademik iako to nije smio. Nešto se u zadnje vrijeme ne potpisuje tako. “Svevišnji” zna za kaj je to tako.

Slavo Kukić, osim kao profesor na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru,  u isto vrijeme radi na nekim instant fakultetima  budući da za razliku od običnih nacionalista, on kao bosanskohercegovački nacionalist ima moć bilokacije. Pa tako dok drži predavanje u Mostaru, otvara ispite na 200 kilometara udaljenom mjestu. Ovaj uglednik godinama  bošnjačko-bosansku javnost uvesaljava svojim kolumnama i svojevrsni je opinon-maker. Osim što je jako cijenjen – jako je i poštovan. How yes no.

Upravo zbog toga donosimo nekoliko savjeta kako najbolje pisati kolumne. Dovoljno je samo držati se doktrine uvaženog profesora.

Koristite obilato aorist. Aorist je narcisoidno glagolsko vrijeme koje čitatelju ulijeva dojam da ste važni. Nekad se koristio u plemićkim dopisivanjima onih koji su se smatrali važnima dok je danas gotovo izumrli glagolskoi oblik i koristi ga tek nekoliko narcisoidnih bivših komunista s prostora bivše Jugoslavije. Pjesnici ga više ne koriste jer su pjesnici na birou ili su izumrli.

Npr:  uzeh, ostavih, primjetih, začuh, očuh,  ah, uzmite malo dah, rekoh, iznjedrih, iskotrljah, optužih, dadoh, zadadoh, potkrijepih, oćutih, bijah optuživan, napadoše, udariše, še, kme.

Koristite  često misaone veznike i čestice potoom radite misaone pauze tako da čitatelj misli kako ste vi užasno pametni jer će mu vaš tekst postati težak za čitanje nakon prvog pasusa. Tako ćete uvijek moći reći da to nije dokaz kako ste nepismeni nego upravo suprotno. Moći ćete kazati kako vaša pismenost nije za prosječnog čovjeka – ako, pak, čak, kad li, kad ono, već , premda, makar, mada, zato, stoga, dakle, istina, možda, naravno, veoma, vjerojatno, opet, samo tek, tek što, već što, svakako ,iole, nikako, međutim.

Od stilskih minijatura koje su “ures i ukras” svake kolumne, simbol prepoznatljivosti vas kao autora ili autorice je ubacivanje mnoštva narodnih frazetina, kako biste ipak pokazali da niste daleko od malog čovjeka: ” Kako mu drago”, “Kako stvari stoje”, ” Kako rekoh”, “Ne sporim dakle”, “Ne dvojim dakle”, ” Teško je vjerovati”, ” Ne vjerujem”, ” Osvjetlati obraz”, “Bukvalno”, “Siguran sam”, “Nisam siguran”, “Pita li se mene”, “Posrijedi”, ” Oprobana imena”, ” U konačnici”, ” Primjerice”, ” Zadati mu jade”, ” Ostaviše u amanet”, “Ruku na srce”, ” Uostalom”, ” Bog zna”,  ” Da bi mu zadali muke”, ” Ne budimo naivni”, ” Pogledajte samo”, ” Gledam recimo”, “Sva sreća”, “Na svu sreću”, ” Zahvaljujući dobrim ljudima”, ” Neistina je recimo” , ” Na koncu”, ” Naprotiv, “Ako dakle”, ” Uostalom”, ” Ovih dana”, ” Rastaču zemlju”, “Sjetimo se”;

Kako kolumna ne bi izgledala suhoparno i kako biste izbjegli zijevanje publike “ubacite” nekoliko stručnih politološko- socioloških termina u kojima ćete napadati vlast. Vlast pri tome obavezno nazovite režimom. Time će čitatelj povjerovati da vi nikada niste podupirali režim i da nemate simpatija prema stvarnom bivšem režimu:

“Režimski sijači mržnje”; ” Režimski Dodikovi satelititi”; ” Čovićev režim”, “Režimski Čovićev potrčko”; “Režimsko piskaralo”; ” Djeca režima,  bosanska i hercegovačka”, “Normalan sarajevski svijet”, ” ” Na razini apstrakcije”, “Apstrahirajmo , poradi vlastita dupeta”

Stavite naglasak na patriotizmu vas kao takvih, veličajte državu, minorizirajte entitete, i sve nacionalne ideje pejorizirajte do kraja:

Država sama”, ” Budućnost zemlje”, Prosperitet zemlje, “Dezintegracija države”, “Nedonošče centara moći”; ” Na korist vladajućih”, “Manji entitet”, ” Nacionalističke filozofije ” , ” Etničke filozofije”, “filozofoja torova” “Protiv etničkih podjela”, ” Protiv etničkih zidova”, “Protiv stranačkih zidova”; ” Nacionalistička trasa”, ” Podjela zemlje”, “Organi represije”, “Razina osionosti”, ” Banalnost nacionalnog” ,”Apsolutna nekompetencija”.

Otklonite sumnje da ste elitist  i ateist.

Znate da je većina BH stanovništva siromašna i jako religiozna. Da biste im se približili nije nužno da izučavate Kuran i Sveto pismo. Jednostavno u svaki tekst ubacite Boga, i spomenite siromaštvo. Fraze su jako jednostavno: Svevišnji zna, Ni ja niti Svevišnji, siroti narod, sirotog naroda se ništa ne pita itd.

Sada kada ste upoznali sa šablonskim pisanjem kolumne pokušajte kombinirati bilo koju rečenicu permutacijom ovih triju grupa glagola, veznika, doskočica i frazetina i vidjet ćete kako nastaje savršen akademski tekst. Točnije ako bi se napravio algoritam, koji kombinira gore navedene grupe riječi dnevno biste mogli izbaciti koliko želite kolumni.

Eto odgovora zašto su vam sve Slavine kolumne zapravo iste, dosadne i zašto ih može objaviti gdje želi. Nitko to naime odavno ne čita. Pokušali ljudi, i okanili se…

Ovo je tekst koji je nastao kombinacijom gornjih grupa prema jednostavnom algoritmu kombinatorike:

“Ukoliko sutra Dodikovi sateliti ne odustanu od etničke filozofije podjele države i državne dezintegracije, pitam se, što li će to biti sa napaćenim narodom? Ah. Nacionalističke trase su, priznajem, ruku na srce, ovih dana odlučile podijeliti zemlju. Ovih dana osvjedočih i sam,  kako na korist vladajućih , normalan sarajevski svijet, ostaje bez vode.

Ako dakle, država sama nešto ne uradi, teško da će iko drugi, ruku na srce, uzeti se tog posla. Apstrahirano na jug zemlje, tamo gdje vlada logika tora, apsolutna nekompetencija Čovićevih kadrova, dovela nas je do podizanja etničkih zidova. Pojedinca koji ustaše protiv toga, i ne govorim to samo iz vlastitog mi iskustva, da se razumijemo, dobio je po leđima.

Koliko sutra te zidove ne srušimo, ne dvojim kako će se odnosi, uostalom, zaoštravati, vidjesmo što se dogodilo, ali eto, na svu sreću, budućnost i prosperitet ove zemlje je na bosanskoj i hercegovačkoj djeci.

Dapače, vjerujem i  sam siguran kako više nećemo biti nedonošče svjetskih centara moći koji su tu poradi vlastita dupeta. Ili ne vjerujem.

U svakom slučaju, a i ruku na srce, priznati se mora, djeca režima bosanska i hercegovačka i nacionalističke filozofije kojima su , da se razumijemo, podvrngnuti, na koncu će , ipak morati polagati račune sirotom narodu. A Svevišnji ako bude pravedan , da se razumijemo, i ako se mene pita i pita li se mene, zadat će im jade. U svakom slučaju pitajte mene!” .

 

Jednostavno je i simpatično pisati kao bosanski akademik – i sami vidite. Želimo Vam mnogo sreće u daljnjem radu i pisanju.

 

Gloria Lujanović  l poskok.info