Čovjek koji je bez privole Srba i Hrvata u BIH, našim zajedničkim koljačima, ubojicama Hrvata i Srba, čak i Bošnjaka sekularista, ubojicama vlastitih građana, i Komšićevih građana gospodo, odredu El Mudžahid sređivao BH državljanstva i pasoše, s kojima su neki  godinama kasnije odletjeli u vojne pohode po SAD-u, prve i posljednje uspješne zračne pohode ABIH, […]

" />
Published On: Pon, ruj 23rd, 2019

Upravo bi Džaferović, ako mu je do istine, trebao pročitati presudu Haaškog tribunala

Čovjek koji je bez privole Srba i Hrvata u BIH, našim zajedničkim koljačima, ubojicama Hrvata i Srba, čak i Bošnjaka sekularista, ubojicama vlastitih građana, i Komšićevih građana gospodo, odredu El Mudžahid sređivao BH državljanstva i pasoše, s kojima su neki  godinama kasnije odletjeli u vojne pohode po SAD-u, prve i posljednje uspješne zračne pohode ABIH, te uspješno sletjeli na WTC uz povike Tekbir, iste one kakve smo mi slušali po Šeher Bosnama 90-ih, odlučio se kaže govoriti istinu. O svemu osim o WTC-u.

Ne znamo ni danas potpunu istinu o vezama SDA s terorizmom u SAD-u rujna jedanaestog, niti ćemo je , što se tiče bosanskih slobodarskih medija ikada saznati. O Huseinu Živalju malo tko više piše. Iako je bio “ugledni” SDA ambasador u UN-u s čestim kontaktima s Muslimanskim bratstvom u SAD-u prije samih napada na tornjeve kako stoji u izvještaju CIA-e. S porastom šerijatske kulture življenja malo je slobode ostalo u slobodnim bosnama.

Prije godinu dana bilo je opasno napisati da su bivši pripadnici vojske Šefika Džaferovića, vojnici za koje je direktno lobirao da postanu Bosanci i Hercegovci, po SAD-u ubijali građane te zemlje.

Danas je to već povijesni fakat o kojem bruje svjetski mediji. Tko zna što će pokazati vrijeme i što će otkriti suđenje džaferli-teroristima u SAD-u koje tek počinje.

Za nekog tko je uz sam vrh SDA bio direktno involviran u djelovanje El Mudžahida, preko Huseina  imao direktne kontakte s Muslimanskim bratstvom, i nekog tko se brinuo o njihovom “radnom statusu” u BIH, Šefik se malo previše kofrči. I previše maše pravdom.

Bolje bi mu bilo da uči engleski jezik. Neke odgovore morat će dati ako ne već nama, onda Amerikancima svakako. I ne samo on.

No kad već poziva na pravdu Haaškog suda, i poziva sve nas da ju pročitamo, ma koliko ona bila po Hrvate rigorozna, i ma koliko ju osjećali bičem a ne pravdom, pogledajmo što je to presudio Haaški sud.

Haaški sud je po zapovjednoj odgovornosti osudio šestorku za zločine počinjene u 6 općina u BIH, logore, progone, pokušaj etničkog čišćenja i stvaranje etnički čistog teritorija.

Presude se odnose na točno određene dane, mjesta i zločine.  Zločin je lociran. Dano mu je  ime, prostor i vrijeme.

Vrijednost te presude u cilju pomirenja leži u činjenici koju malo tko danas komentira.

U činjenici da Hrvati ne negiraju počinjene zločine. Postojanje zločina se više ne propituje. Nije li to najveća zasluga i postignuće Haaškog suda o kojoj doslovce nitko u BIH uopće ne govori?

Hrvati Haaškom sudu, isto kao i Srbi, zamjeraju nešto drugo –  dvostruki kriterij presude.

Ako je Haaški sud doista sud, onda je zapovjedna odgovornost princip koji ne vrijedi samo za kršćane u BIH nego i za muslimane. Pri čemu i jedni i drugi prestaju biti kršćani i muslimani. Nego se zločinca promatra kao zločinca.

Zašto zapovjedna odgovornost u BIH vrijedi samo za Srbe i Hrvate? Je li Armija BIH u Haagu možda dokazala da nije imala zapovjedni lanac nego je bila vojska slobodnih umjetnika, tupamarosa koji su se borili gerilski i bez međusobne komunikacije i saznanja šta tko i gdje čini? Nije. Imala je jasan zapovjedni lanac. Na čijem su vrhu bili Rasim, Šefik, Bakir, Sefer, Mahmuljin, Blaž i Alija.

Koliko je dakle muslimana u BIH presuđeno po zapovjednoj odgovornosti i  tko je platio da se zapovjedna odgovornost i Armija BIH proglase nepovezivim pojmovima?

Ako se uzme broj logora Armije BIH, koeficijent etničkog čišćenja,  broj gradova na prostoru današnje Šeher Bosne s manje od 10% prijeratnog nemuslimanskog stanovništva, 470.000 Srba i Hrvata koji danas nedostaju na prostoru iste te Šeher Bosne, zločini koji su počinjeni, što ritualni što obični, nameće se pitanje tko je famozni financijer Amnestije Armije BIH i koliko je to plaćeno? Naprosto je to jedini zaključak koji se nameće. Haaški sud je bio nemilostiv prema zločinima HVO-a i VRS-a i zapovjednom lancu istih vojski. Zašto je naglo stao po pitanju Armije BIH?

Primjerice zločin u Grabovici koji je počinila Armija BIH po svojoj sustavnosti i preciznosti ubijanja, po svojoj genocidnoj intenciji takav je da mu ne može parirati niti jedan drugi zločin u BIH niti jedne druge vojske. Da se princip brisanja nevjernika iz malene Grabovice, primjenio u Srebrenici tamo bi bilo 15.000 mrtvih. Svjedok živ ne bi postojao. O Srebrenici se ništa ne bi znalo. Osim da nje više nema.

Tko je iz vrha Armije BIH i političkog vrha osuđen za Grabovicu? Nitko. Zašto? Na to pitanje šute svi. Od Šefika do haaškog sudišta. Njihova šutnja je dokaz njihove lažne pravednosti.

Ako Džaferović tvrdi da je čovjek od istine zašto ne upre prstom u ljude za koje smatra da trebaju ležati u zatvoru za Grabovicu a dio su vojnog i političkog vrha Armije BIH? Kako će takav, upirati prstom u njih ako oni imaju podatke za uprijeti prstom u njega? Kako znamo da ih imaju? Znamo. Ne pitajte kako.

Presuda

Haaški sud se nikada nije bavio pohvalama i komplimentima. Sud istražuje zločin, ne dobra djela, humanizme, spašavanja drugih i drugačijih. Ne zanimaju ga olakotne okolnosti kad je ratni zločin u pitanju.

No sama presuda Haaga  zločinima HercegBosne dekolektivizira zločin, što je i bio sam smisao tog sudišta, zločinu daje točnu lokaciju, mjesto, vrijeme i ime zločinca.

Upravo je tu njena vrijednost za Hrvate, ma koliko im se ona činila nepravedna i prestroga. I upravo je to ono što hrvatski političari ne razumiju niti pokušavaju javno elaborirati. Zašto ? Pa to bi vi koji ovo čitate trebali znati. Ta vi ih birate jer vjerujete da oni to razumiju, da nisu misaono lijeni, da ne briju samo na kovane ograde i ljubavnice, da 24h misle na vas i da su u stanju javno to elaborirati u interesu naroda.

Ne postoji niti jedno slovo u Haaškoj presudi koje osuđuje zločine HercegBosne nad 90% teritorija  koji je činila HRHB. HRHB je obuhvaćala 29 općina. Presude se odnose na zločine u 6 ili maksimalno 7 općina, s tim što je Haaški sud vidno izbjegavao dublje istraživanje zločina na prostoru Srednje Bosne, Konjica i Jablanice, jer bi stvarna slika sukoba bila daleko drugačija pa bi zločini presuđeni u tim općinama imali drugi kontekst.

Haaški sud ignorirao je činjenicu da u ostalim općinama HRHB-a nema čišćenja Bošnjaka, da postoje akcije vraćanja Bošnjaka iz logora u koji su ih odveli Tutini vojnici, tri dana nakon odvođenja (Ljubuški), da u Livnu, Kupresu, Tomislavgradu i svim općinama s dominacijom Hrvata nije bilo progona Bošnjaka.

Haaški sud ignorira činjenicu da nema napada HVO-a na Travnik, Konjic, Jablanicu, gradove koji su pripadali Banovini Hrvatskoj a u kojima upravo ABIH radi logore i čini etničko čišćenje Hrvata i Srba. To je jedna od najeklatantnijih i najočitijih namjernih laži Haaškog suda. Presudili su HVO-u za zločine u gradovima u kojima Hrvata danas praktički, nakon logora i napada Armije BIH , nema. Nema nit Srba.

Haaški sud vješto je izbjegao baviti se i zločinima HOS-a u Dretelju. Zločinima koji su po svojoj brutalnosti daleko gori od zločina HVO-a u Dretelju unatoč činjenici da ih FTV i BHTV ignoriraju. Zašto? Zar su Srbi manje vrijedne žrtve? Ili  zato što je HOS bio pod kontrolom Rasima Delića a Blaž Kraljević , iako javno deklariran kao nacist, dio Glavnog štaba Armije BIH?

Time je Haaški sud omogućio da Svetlana Broz, danas silovatelje Srpkinja i koljače srpskih vratova u Dretelju u svojim filmovima predstavlja kao humaniste i s tim filmom po Njemačkoj osvaja nagrade. Istoj onoj Njemačkoj koja navodno ima nultu toleranciju na nacizam. Time je omogućeno da se na bošnačkim TV kućama Blaža Kraljevića i njegov ustaški ZDS HOS predstavlja kao antifašiste i uvodi u prava.

Ne sagledati zločinačke akcije Armije BIH u  Srednjoj Bosni i ono što se tamo radilo, Konjic, Kakanj, Jablanicu, mudžahedinsku Zenicu, sve to gledati kroz kompletnu prizmu sukoba s HVO-om znači pristupiti slučaju selektivno. Promatrati jedne logore i zločine ne sagledavajući kontekst u kojem je do njih došlo znači ne baviti se pravom. Znači ismijavati pravo.

Da je isti kriterij Haaški sud pokazao prema Armiji BIH tko bi mu smio riječi reći. Upravo suprotno. Kao da su Haaški suci kroz prste gledali Haliloviću kad se našao pred licem pravde. Jer eto kontekst vremena i prostora doveo je do toga do čega je doveo. A i dokazi , kažu nisu bili baš neki. Naročito u Grabovici. Mrtva zapaljena kokoš, i krava, mrtvi pas ne svjedoče. Mrtva djeca, žene i starci. Svi oni šute. I mrtvi su. Ako ih pitate tko ih je ubio oni neće reći. Mrtvi su.

Nestali Bugojanci, mrtvi zakopani pod zemljom, na tajnim lokacijama, nikad neće riječi reći protiv profesorskih vještina Dževada Mlaće. Mrtvi su. A i ni građani Bugojna kojima je Mlaćo poklanjao dvojke iz matematike. A koji su kažu za suživot i pomirenje. I živi su. No šute. Vole Mlaću njegovi ljudi. A možda ga se i boje. Ako da, razumijemo.

Za Haag su svi ti svjedoci neupotrebljivi. Mrtvi su. Haag nije razvio tehniku ispitivanja mrtvih. I propitivanja šutljivih.

Haag je tako poslao jasnu sliku budućim zločincima svijeta, kako se treba čistiti neki teren ako se nakon zločina želite izvući nevini. Svjedoka ne smije biti. Zločin mora biti potpun. Šutnja mora biti trajna. Bugojno je primjer. Grabovica. Učite se od njih budući ratni zločinci.

Možda je i Ratko Mladić kad je slušao presudu Haliloviću, pao u očaj,  lupio se u glavu, i rekao sebi e budalo, tako si trebao to raditi. Ratko je ostao očajavati. Halilović je otišao kući nasmijan. Osnovao stranku i podigao billboarde.

U Grabovici nema nikog da ode više kući. Grabovica više ne postoji. Ona više nema kome biti kuća. Ljudi kojima je Džafer davao državljanstva izbrisali su je. Bilo je to pripremno lovište. Gater sa prljavim životinjama. Trening kamp za Ameriku 2001.

Prvi poučak Haaga: Ako želiš nakon zločina hodati čista obraza, mjesto koje napadaš, nakon napada, ne smije više postojati.

Ponovimo, HercegBosna je teritorij od 29 općina koji je 1994 potpisom g.Krešimira Zubaka, posljednjeg šefa HercegBosne i uglednog građanina Sarajeva danas, uglednog pravnog suradnika US ambasade, međunarodno priznat kao pravna tvorevina koja formira Federaciju BIH.

Ako pogledate definiciju mirovnog sporazuma, vidjet ćete da je trenutak potpisivanja Washingtonskog sporazuma, trenutak međunarodnog priznanja HRHB-a.

Ako je ta ista HRHB cijela zločin kako žele poručiti džihadisti poput Šefika onda je i FBIH zločinačka tvorevina, nastala na zločinu UZP-a i potpisu šefa HRHB-a Zubaka, prvog predsjednika FBIH i kao takva ne zaslužuje postojanje a Zubak zaslužuje kazneni progon.

Međutim Zubaka se ne progoni, a zakoni HRHB-a i danas su dio pravne legislative FBIH. Vojska HRHB danas je sastavni dio oružanih snaga FBIH a član predsjedništva njen šef. U ovom slučaju Komšić. Koji je toliko hrvatski da pred tu vojsku ne smije. I to nešto govori o junaštvu političkih džihadli zetova.

HVO je nastao 1992 godine. HercegBosna se formalno raspušta 1996 godine. HVO ulazi u legalne strukture FBIH. Kao njen gradivni dio.

HVO počinje obrambeni rat tako da u njega hrle i Bošnjaci. Ali i neki Srbi Hercegovine. Neki od njih su se istaknuli kao najveći ratnici. Sve do kraja rata u HVO-u je ratovao i Bošnjak. I danas taj Bošnjak prima mirovinu i iz Hrvatske.  Cijelo vrijeme rata na većem dijelu HRHB-a nema sukoba Bošnjaka i Hrvata.

Kraj rata HVO završava u zajedničkim vojnim akcijama s Armijom BIH. Doprinos HVO-a obrani Bihaća, Jajca, i mnogih drugih gradova u BIH je neupitan. Prosječan HVO borac kada sluša Šefika osjeća se prevarenim i govori nikad više. Vidimo , suprotno deklaraciji SDA koja govori o pomirbi i republici kao Šefikovi istupi djeluju rastakajuće ne BH društvo. On žari i pali podjelu a ne suživot. On uzrokuje nepovjerenje i mržnju ne ljubav i suživot. Sve suprotno navodnoj Deklaraciji kojom se hvali.

Ako je HVO cijeli UZP i cijeli zločin isti tren treba zaustaviti sve mirovine UZP-u. Što Šefik čeka s tim ako je uvjeren u istinu koju izgovara?

Ta od tih para mogu se povećati mirovine građanima , obiteljima BIH mudžahedina koji su pucali po NYC. I cijenjeni SDA diplomata Husein Živalj ne bi se bunio da mu se poveća mirovina. A uvaženi član SDP-a i čovjek s US crne liste Bakir Alispahić Iranac mogao bi od Šefika dobijati veće iznose za svoj portal i novinsku agenciju. Toliko da bi mjesečno i Irancima iz Pogorelice mogao odvajati koju pinku. I malome Bahtijaru. Grlatom zaštitniku Iranaca koji je prijetio ubojstvima a danas socdemokrati s taćno neta.

Koliko god to teško palo Šeficima i mudžahedinima Haaški sud nije presudio HVO Bihaća, HVO Livna, HVO-u Tuzle, HVO-u Sarajeva, HVO-u Posavine, HVO-u Posušja, HVO-u Gruda, HVO-u Bugojna, HVO-u Fojnice, HVO-u Kreševa, HVO Tomislavgrada, HVO-u ogromne većine gradova i mjesta HercegBosne. Čak niti cijelom HVO Mostara nije presuđen. Presuđeno je Vojno. Presuđeno je zločincu Maki Radiću koji je sam tražio da se ta presuda nostrificira i u Hrvatskoj i time postao prvi HVO vojnik presuđen i RH.

Presude su upravo važne radi časnih vojnika i zapovjednika HVO-a. Kao i naroda koji je vojsci Hrvata, dao zadatak da časno brani hrvatska područja, i bošnjačka koliko mogu i koliko im Alija dopusti. Tko zna, da ih je pozvao u Srebrenicu, kao u Bihać, i da je HVO prodro tamo, tko zna bi li se Srebrenica dogodila. No ne sumnjamo da bi jednakom zeštinom, čak i tada pljuštale optužbe za UZP.

Haaškom presudom, čitaj ovo dva puta drago predsjedništvo HDZ-a i HNS-a – je upravo skinuta ljaga s hrvatske vojske i hrvatskog naroda. Haaški sud je političkom Sarajevu i Šefikovoj džihadističkoj SDA presudom upravo oduzeo najdraže oružje za stigmatizaciju Hrvata – kolektivizaciju krivnje.

Džaferović i Komšići upravo putem presude žele napraviti suprotan proces, staviti ljagu na cijeli HVO, HDZ, HNS, cijeli narod i cijeli kolektiv. Njima treba upravo takav HDZ. Onaj koji se ne zna braniti, al da ostaje i dalje na sceni kao meko tkivo Hrvata u BIH. HDZ BIH kao da cijelo vrijeme to čini. Postaje neka vrsta SDS-a, čak ranjiviji od njega. Meko tkivo našeg naroda.

Uporno ostaju tihi na sceni puštajući da ih se udara. Medije nemaju da odgovore. Kao da žive samo da žive, i da funkcioniraju na funkcijama. Kao da je politika za njih tek odlazak na posao, ispunjavanje šihterice i odlazak petkom kući.

Upravo ono što SDA želi. HDZ kao stranku kao stvorena za stigmatizaciju koja nema talenta, sredstava ni vještina da se brani. Sa obiljem medija na dnevnoj razini iz SDA mašinerije pljuju po cijelom hrvatskom narodu. Kako bi putem iste te stigmatizacije Hrvata došli do točke kad će tražiti uskratu ustavnih prava istim tim Hrvatima.

Tako će Šefikov prokleti džihadist i terorist koji je našoj djeci, srpskoj djeci i američkoj djeci rezao glave po Srednjoj Bosni, Ozrenima i Njujorcima postati ravnopravniji građanin BIH od nas.

To je uostalom i zacrtani  cilj SDA deklaracije. Republika BIH podijeljena u 4 regije u kojoj živi ravnopravno raspoređen broj Afganistanaca. Pardon. Bosanaca i Hercegovaca. Više ih nećete ni moći zvati džihadistima.

To je uostalom i uloga Željka Komšića. Najboljeg zeta najeuropejskijeg džihada na svijetu. Građanske vrijednosti po mjeri svakog napadača na WTC. Kao i onih sototina koji su taj dan bili tužni i ostali su u Bosnama, bez mogućnosti da polete, jer samo su odabrani ulovli taj počasni let.

Haaški sud je, ponavljamo, u svojoj presudi,  veći dio vremena postojanja HRHB proglasio nevinim i vojno čistim.  Zločini su presuđeni na prostoru  tek nekoliko općina od njih 29, i to za za 7 mjeseci  1993. godine, zločini počinjeni na točno određenim mjestima i za točno određeno vrijeme. Svo ostalo vrijeme od 1992 do kraja 1995 proglašeno je vojno čistim. I to je ono što Šefik ne želi vidjeti u presudi.

Haaški sud je presudom HRHB-u i HVO-u skinuo kolektivnu krivnju s njih. Točno onako kako za Armiju BIH nije.

HercegBosna je Haaškom presudom u suštini proglašena u najvećem dijelu ispravnom, s njene vojske je skinuta kolektivna krivica. Da to nije tako u zaključku Haaškog suda moralo bi stajati da sve dokumente koje je potpisala HRHB treba pravno poništiti, Federaciju BIH ugasiti a ovlasti prenijeti na državu. Što Hrvatima i ne bi teško palo. Budući da je FBIH danas prostor tihog medijskog i političkog džihada. Stoga su svi povici HNS-a oko očuvanja FBIH smiješni. Svaki prijedlog koji gasi FBIH trebao bi im biti zanimljiv. Pa čak i građanska BIH na principu općina-država prostor je veće slobode od ovog danas kada svaki hrvatski kanton plaća millijune poreza zbog proste činjenice da se nalazi pod Sarajevom. Posljednjim begovatom Europe. U kojem se otvoreno slave turski sultani. Ubojice naše države.

Da je Haaški sud objektivan sud i dobronamjeran sud, u završnoj riječi kazao bi sljedeće:

Pohvaljujemo rad HVO-a za tu i tu godinu, te i te akcije, to i to naoružavanje, taj  taj proboj, to i to smještanje bošnjačkih izbjeglica u Dalmaciji i Hercegovini, pohvaljujemo akcije generala tog i tog u tom i tom slučaju , naoružavanje Srebrenice, proboj u Bihać, oslobađanje Jajca, Kupresa, Šipova, Mrkonjića, ustupanje tih prostora Bošnjacima,   djelovanje vojne policije tu i tu, no osuđujemo zločine koje osuđujemo i zločince koji su ih počinili.

Međutim sud se ne bavi pozitivnim djelovanjima niti pohvalama.

Time bi se trebali baviti mi, naročito političari koji govore istinu. Kao recimo Šefik Istiniti.

Kako vidimo za Šefika nema pozitivnog djelovanja HVO-a i za njega je sve to, svih tih 29 općina zločin. Pa čak i one akcije u kojima su se na molbu SDA preko HVO-a izvlačile elitne SDA obitelji dok se sirotinju bošnjačku puštalo da se snalazi kako zna i umije.

Iako jako dobro g. Istiniti zna,  kada korača Jajcem, među Bošnjacima, koji su danas većina u tom “UZP” gradu rasizma i progona, ili kad vozi u Goražde, il kada jede u UZP Hadžićima, Ilijašu, UZP Ilidži, Vogošći ili Bihaću, da jede na područjima koje je hrvatska “UZP” mladost oslobađala.

No što bi se pripadnik više rase i ispravne vjere,  koja prijeti nestanku nižoj “UZP” rasi i nevjeri, zamarao tim paganskim kršćanskim statističkim greškama u njegovoj zemlji?

Sve dok ista međunarodna  il domaća sudišta ne presude Armiji BiH, točnim imenima i prezimenima, za točne zločine i logore, do tada cijela Armiju BIH ostaje okaljana a cijela njena zapovjedna struktura – struktura zločina koja se kako reče Patković “borila i izborila za prostor džihada protivno zapadu koji neumitno propada”. To je znate prostor Šeher Bosne na kojem danas živi manje od  10% Nemuslimana. I koji nadzire pet najvećih gradova BIH. Bošnjačkih gradova. Sve dok se ne dokaže suprotno u većini BH javnosti i većini BH naroda,  to će biti tako, ma što god Šefik pričao. Ako sudišta BIH za ratne zločine ostanu pod kontrolom Šefik džihadista, izvjesno je da će Armija BIH u većem dijelu BIH i među većinom BIH građana takva i ostati.

Srbi su presuđeni također imenima i datumima zločina. Haaški sud im je olakšao posao suočavanja. Zbog uporne stigmatizacije iz Sarajeva oni se sa svojim zločinima još ne suočavaju.

Hrvati u BIH danas  također imaju imena svojih zločinaca, datume i vrijeme kad su počinjeni. I ono što je najvažnije imaju presuđene zločine za koje se naši lideri, u naše ime, još uvijek nisu, a morali su se, drugima ispričati i s kojima se mi kao narod moramo suočiti. Bez obzira šta tko mislio o tome, i kad se netko drugi usudio to isto učiniti, to je jedini ispravni princip koji se tiče samo nas i kolektivnog psihičkog zdravlja našeg naroda. To je jedina ispravna europska vrijednost koja se mora učiniti. I jedini ispravan odnos prema samima sebi. Mi nemamo privilegije koje imaju Srbi. Moramo ići korak naprijed ispred Bošnjaka i ispres Srba ako želimo dobro svom narodu. To je završni čin, u kojem lider naroda političkim činom isprike skida krimen  s kolektiva rječima: Ne u naše ime. Ovo nije smio činiti hrvatski vojnik u hrvatsko ime. Časni hrvatski vojnik i hrvatski narod stide se ovoga i mole za oprost. To je čin moralnog uzdizanja a ne samoponiženja kako neki tumače. Poniženje je šutjeti o zločinu. Isti pokušati pravdati drugim zločinom.

U Ahmićima se kleknuti naprosto mora. Ne čekajući kad će to učiniti netko drugi.

Armija BIH tu šansu nema. Niti njihovi lideri. Dok se ne dokaže suprotno, dok se zločinac ne identificira, locira, i ne prikaže javnosti, dok se zločini ne imenuju i ljaga ne skine s cijelog bošnjačkog naroda i časnog dijela, vjerujemo većinskog dijela Armije BiH do tada će svi pripadnici te Armije biti , voljom njihove politike, na neki način okaljani. Ne svojom voljom. Okaljani zbog šačice Džaferovih meleka. I politike SDA. Koja uporno bježi od suočavanja s činjenicom da je ABIH učinila brutalne zločine protiv čovječnosti. I ne samo na ovom kontinentu.

Ovaj tekst je inače, dragi Hrvati, draga naša molitvena zajednico koja se u šali zove političkom nacijom, davno trebao napisati neki vaš političar, kojeg plaćate da šuti u parlamentima. Ne mi. Ili netko od vaših brojnih sebeljubnih fratara koji su vam uzeli  milijune kuna i ove godine iz RH proračuna ,  pojašnjavajući vam da je  sultan El Fatih bio neki posve dobar i milostiv čovjek, da  se Gospa ukazuje 50.000 put i da  štima klime po Crkvama kada ne piše zdravstvene uputnice. Dok negiraju  pedofiliju u istoj toj općini i u svojim redovima. U što vi, poštovani  poklonici turbofolk religije, jednostavno vjerujete. Jer ste turbofolk generacija kojoj se svašta može prodati.  Umjesto toga oni vegetiraju, uzimaju vaše pare iz proračuna dok vas fratri zatupljuju svojim patetičnim lažima o tome kako su oduvijek bili uz vas. Krijući što su činili za osmanskog vakta, što za austrijskog što za Karađorđevićevog, što u doba NDH a što u Titov vakat rasprostranjene UDBE i u fratarskim redovima. I prodaju utjecaj na vas, politici uz koju su jedino uvijek i bili, kao što su ga prodali i Sultanu i Austriji i Karađođevićima i Paveliću i Titu.  Reketari. Trgovci vašim dušama koje nitko nije ovlastio da trguju u vaše ime. A koje vi opet tako bespogovorno volite iako su naš narod, prije 40 i kusur godina uveli u otvoreni rat sa Svetom Stolicom. Onom istom koja nam je u ovim trenucima iznimno važna kao jedina svjetska sila koja bi nam mogla pomoći. I koja bi njima, koji nas uče pokornosti Crkvi,  morala biti važnija nego nama. No nije.

Niste zaslužili ovaj tekst.