Srpski i jugoslavenski političar i posljednji predsjednik Predsjedništva SFRJ Borisav Jović (93), koji je bio saveznik Slobodana Miloševića, umro je jučer u Beogradu od posljedica covida-19, objavili su beogradski mediji.
Jović, koji je bio i visoki dužnosnik Socijalističke parije Srbije i suradnik Slobodana Miloševića, preminuo je u Vojnomedicinskom centru Karaburma gdje je bio ranije zaprimljen s obostranom upalom pluća izazvanom koronavirusom.
Bio iznimno blizak saveznik Miloševića
Nakon diplome na Ekonomskom fakultetu u Beogradu 1952. i doktorata 1965. godine, Jović je u karijeri bio na različitim visokim državnim dužnostima, ali pamti se kao predsjednik Predsjedništva SFRJ uoči raspada tadašnje Jugoslavije te poslije kao blizak saveznik srpskog predsjednika Slobodana Miloševića.
Rođen 29. listopada 1928., Jović je bio veleposlanik SFRJ u Italiji (1975.-1979.), potpredsjednik Skupštine Srbije (1983.), predstavnik Srbije u Predsjedništvu SFRJ 28. ožujka 1989. godine, potpredsjednik Predsjedništva SFRJ od 15. svibnja 1989. do 15. svibnja 1990. a potom predsjednik Predsjedništva SFRJ od 15. svibnja 1990. do 15. svibnja 1991.
Bio vođa Socijalističke partije Srbije, zamijenio ga Milošević
Dana 15. ožujka 1991. Jović je podnio ostavku jer Predsjedništvo SFRJ kao Vrhovno zapovjedništvo Oružanih snaga SFRJ nije odobrilo prijedlog Stožera o uvođenju izvanrednog stanja u zemlji, ali Narodna skupština Srbije nije prihvatila njegovu ostavku.
Jović je bio vođa Socijalističke partije Srbije od 24. svibnja 1991. do 24. listopada 1992., zamijenivši na toj dužnosti Slobodana Milošević, koji to više nije mogao zbog ustavnih ograničenja kada je postao šef države.
Kada se Milošević službeno vratio na čelo stranke, Jović je postao potpredsjednik SPS-a i ostao na toj dužnosti do kraja studenog 1995. godine.
Jedini koji je ušutio Mesića i kojem ovaj nije smio replicirati
Mesić je tvrdio kako je s nekadašnjim predsednikom Predsedništva SFRJ Borisavom Jovićem ugovarao susret Miloševića i Tuđmana, do kojeg je, kako tvrdi, došlo u ožujku 1991. Jović, je međutim promptno negirao Mesićeve tvrdnje.
I Tuđman i Milošević su mrtvi, pa sada taj Mesić sad može da priča šta hoće. Mesić krije da smo se upravo On i ja dogovarali da se nađemo nas dva, Tuđman i Milošević, ali o nikakvom Karađorđevu nije bilo reči. Iza tog našeg dogovaranja nije došlo ni do kakvog sastanka učetvoro – tvrdi Jović.
Nakon Mesićevih opisa navodne podjele Bosne u Karađorđevu, u kojem Milošević i Tuđman, sami , na tajnom sastanku, prema Mesiću vode dijalog na razini djeteta, i koje su plasirane tako da ih šire mase upiju , dok razuman čovjek shvaća da se radi o propagandi iskusnog propagandiste i koju Mesić pušta u javnost tek nakon što je izgubio podršku u HDZ-u i prešao u novu stranku, Borislav Jović je rekao:
Mesić izmišlja. Ja bi sigurno znao detalje o tome da se takav sastanak dogodio.
Jović je jedino potvrdio da je on osobno upravo Mesiću a ne Tuđmanu govorio o 63 posto teritorije BiH.
“Tada smo imali točnu informaciju o tome koliko zemlje Srbi posjeduju u Bosni. Od ukupne teritorije Bosne, 63 posto je bilo srpsko zemljište, Srbi su imali vlasništvo nad tim. Nisam mu rekao da treba da podijelimo Bosnu i uzmemo 63 posto, nego da Srbi moraju imati politički uticaj srazmjeran ekonomskoj snazi u Bosni. Kao i druga dva naroda.Rekao sam mu da se drugačije ne može razgovarati, bez obzira na to kakvo političko rešenje bude bilo” – zaključuje Jović.
Ukratko, jedini hrvatski političar, za kojeg sa sigurnošću možemo reći da je s nekim visokopozicioniranim srpskim političarem pričao o pravu na BIH i o srpskim i hrvatskim postotcima u BIH jeste Stjepan Mesić.
Isto tako, vjerovati da niti jedan političar u Srbiji ne zna ništa o Karađorđevu je prilično čudno.
Čudna je međutim i sljedeća rečenica Stjepana Mesića:
“Mi smo ga čekali kad se vratio iz Karađorđeva. Na stolu je bilo svega, kafa, čajeva, to su sve očistili i Tuđman je rekao: „Daj mape“. Stavili su mape na sto, Tuđman je bio oduševljen i rekao je: „Evo šta Milošević nudi.”
Mesić kaže “Mi smo ga čekali kad se vratio iz Karađorđeva”.
Kako to da nikada niti jedan novinar iz RH niti BIH nije upitao Mesića “Koji Mi?” – da Mesić kaže tko je bio sve tu kada se “čekalo Tuđmana”.
Nije li to malo čudno?
Nadalje kada smo kod mapa, podjele i rata Mesić je kazao i sljedeće:
Za etničko čišćenje u BiH najodgovorniji je Vance-Ovenov plan, jer je, kako je objasnio, predviđao teritorije za Hrvate, Bošnjake i Srbe.
– A onda je od tog plana nastupilo najžešće etničko čišćenje – naglasio je Mesić.
Nije li ovo direktno optuživanje međunarodne zajednice za raspirivanje rata u BIH?
I zašto danas govorimo o Karađorđevu, koji je očito jedan iz plejade Mesićevih viceva a ne govorimo o činjenici da je Mesić preko noći prestao optuživati Međunarodnu zajednicu za poticanje rata, skrio svoju ulogu u potpirivanju istog tog rata i stvaranja mržnje prema Srbima, te pozivima na njihovo čišćenje te zaboravio na svoja postrojavanja vojski po HercegBosni?
U svakom slučaju umro je i Borislav Jović, pa to živućem Mesiću, haaškom bjeguncu, zamjenskom sarajevskom nositelju zabranjene počasti Orhanu Pamuku, daje šansu za cijeli niz novih izmišljotina.
Povijest se dakle tek piše, dok Mesić diše, a kao i oduvijek, temelj su joj konstrukcije opsesivno kompulzivnih psiholoških poremećaja.
Koje Hrvati često tako vole postavljati na mjesto predsjednika. Neke, ako dobro nasmiju ulicu, lošim vicecima, ili fašizmom prema dijelovima vlastitog naroda, Hrvati izaberu čak i dva puta.
Obojica su lažci/lažovi – i Jović i cige Idriza unuk Mesić.
Okot nastao iz qurvaluka “očeva nacije”, Dobrice Ćosića i Muhameda Filipovića.
Ako je dogovora u Karađorđevu bilo, onda je Tuđman sa Miloševićem dogovorio stvaranje Velike Srbije kojoj bi pripalo cca 70% teritorija BiH i 30% teritorija RH (RSK) i Mini Hrvatske kojoj bi pripalo cca 70% teritorija RH i cca 15% teritorija BiH. Dakle, stanjem na terenu lako je izračunati da bi po navodnom dogovoru teritorij koji bi obuhvaćala Hrvatska bio manji za 15% od teritorija današnje RH. Tko još može vjerovati u navodni dogovor osim totalnih idiota i onih kojima politički odgovara guranje te laži, kao što su Sulejman Mešić, Pušićka i kompanija.
U svakom slučaju po pitanju Karađorđeva više vjerujem pok.Bori Joviću nego Burdušu.
Burduš je prevarant, lažac i izdajnik kakav svijet nije vidio, tako da mu ni ja ništa ne vjerujem. Ali ako je i bilo razgovora u Karađorđevu (nema razloga da se ne razgovara s bilo kim i o bilo čemu, pa i o BiH), dogovora sigurno nije bilo, a što se može potkrijepiti s mnoštvom činjenica s terena na početku i tijekom rata.
Pored toga što Jović više ne može lagati, a Mesić može i hoće, razlika u laganju ovog dueta je i u primatelju koristi i štete.
Jović je lagao u korist Srba, a Mesić je lagao i još uvijek laže na štetu Hrvata.
Za Mesićem treba samo vodu pustiti ali dvaput.Nije mu vjerovati.