Published On: Čet, sij 28th, 2021

UČITELJICA ŽIVOTA Samo nam čudo iz Afrike može pomoći

Dok su oči jednih u BiH okrenuti Europi, a drugih i trećih prema pograničju Europe i Azije -sjevernije ili južnije, „rakova djeca“ bi se mogla uputiti zajedno naprijed ako pogledaju prema Africi.

Piše dr. sc. Anto Ivić l HMS

Postoje određene sličnosti u prošlosti pojedinih društvenih zajednica.Zato povijest, koja se ne odnosi samo na dalju, nego i bližu prošlost, kao „učiteljica života“, može dati recept da ono što je pomoglo izlječenju jednog, ozdravi bolesni organizam drugog društva.

Dvije države

U europskoj zemlji, čije uzvisine stvaraju karakterističan reljef, živi više naroda, a dva naroda osim u njoj, žive i u susjednoj zemlji. Prostor te zemlje zaokružen je sporazumima stranih osvajačkih sila u prošlosti. Ekonomski pokazatelji u toj zemlji nisu povoljni.

Postoji država u Africi koju nazivaju Zemljom tisuću brda. Njezina dva naroda žive i u susjednoj zemlji. Ta država, čijim su prostorom vladale i odlučivale strane kolonijalne sile u prošlosti, ni danas ne uživa u ekonomskom blagostanju.

Uznemirujuće slutnje

U malom mjestu na jugu europske zemlje o kojoj govorimo, djeca su 1981. tvrdila da im se ukazala Gospa, koja u skladu sa svojim porukama nosi ime Kraljica mira. U sljedećem desetljeću izbio je krvavi rat te kulminirao genocidom 1995. godine. Strane vojne snage za nadzor mira nisu ga spriječile.

I na jugu afričke zemlje o kojoj je riječ, svjedočena su višegodišnja Gospina ukazanja od 1981. godine, a troje djece je 1982.imalo vizije zastrašujućih rijeka krvi, spaljene zemlje, ljudi koji se međusobno ubijaju i mrtvih tijela bez glava. Dvanaest godina poslije, u genocidu 1994., kojeg su strane mirovne snage samo promatrale, proročanske vizije postale su stvarnost.

Razlike

Posljedice desetljećima taloženih i potiskivanih problema u spomenutim društvima nisu nestale državnom neovisnošću.

U odnosima i strukturama tih društava postoje i razlike. Dok su prije izbijanja sukoba „Afrikanci“ živjeli u neovisnoj državi više od tri desetljeća, suživot „Europljana“ u zemlji tek stečene neovisnosti nije trajao niti mjesec dana.

Različita je i deklarativna konfesionalna pripadnost njihovog stanovništva. Pučanstvo afričke države uglavnom čine kršćani (katolici i protestanti), a u europskoj zemlji približan je udio kršćana (pravoslavaca i katolika) i muslimana.

Susjedna sela

U susjednim selima u Africi, pripadnici jedne etničke skupine poubijali su članove druge. Prekidom sukoba, sankcionirani su počinitelji. Zatim se dogodio iznenađujući proces, potpomognut programima izmirenja. Izvršitelji zločina, postajući svjesni zla kojeg su učinili, molili su za oproštenje preživjele žrtve. Ubojice su se posvetile obnovi kuća i skrbi za obitelji žrtava. I ne samo to. Uzajamno poštovanje preraslo je u izgradnju povjerenja, zajedničku molitvu, čak i primjere uzajamne ljubavi. Pokazalo se da različitost nije prepreka mogućnosti suživota.

U dva sela u Europi, međusobno udaljena nekoliko kilometara, pripadnici jedne zajednice, pobili su pripadnike druge u susjednom selu. I druga zajednica je iskoristivši primirje, upala u suparnička sela, ubijala djecu i odrasle te masakrirala zarobljenike. Dok su prvi opravdano osuđeni, zločin drugih pravosudno se ignorira. Pojedinci u politici ga štoviše i danas opravdavaju, čime, blago rečeno, ne pridonose izgradnji međusobnog povjerenja.

Različiti procesi

Fenomen po kojem je Ruanda prepoznatljiva u svijetu su sukob u prošlosti i pomirenje u sadašnjosti. Bez obzira na ekonomsku i političku situaciju, nužan uvjet za suživot bilo je priznanje zločina, kažnjavanje krivaca i oprost žrtava.

Obilježje BiH je mirnodopska borba poslije rata. Premda je niz nekažnjenih ubojstava građana i državnih službenika iz poratnih godina opterećen nacionalnim predznakom, danas se u našoj zemlji srećom nitko ne bori oružjem. Štoviše, ljudi uspostavljaju osobne kontakte, a funkcioniraju i ekonomske veze. Međutim, sredstvima informiranja entitetskih centara ne manjka streljivo za napad na druge političke pozicije. Ismijava se demokracija zlouporabom političkog predstavljanja drugog naroda, a pred lokalne izbore seli se biračko tijelo radi „osvajanja tuđeg teritorija“. Pod geslom „tko jači, taj tlači“ nastoji se prigrabiti sebi ono što se negira drugome.

U odnosu na nepravdu izazvanu negativnim pojavama u homogenom društvu, nepravda ima dodatnu težinu u složenoj zajednici. Ako ne ljubav i suosjećanje s tuđom boli, onda barem pravo u službi pravde za sve stanovnike i sve žrtve jeste osnova normalnog i realnog suživota. Tada građani nisu taoci države, već njezini promotori.

U protivnom, ne nacionalne i vjerske razlike, pa niti ekonomske poteškoće, već nasilje- ne fizičko, nego nasilje nad zdravim razumom, kao obilježje nepravednih i zatrovanih društava, dugoročno opterećuje međusobne odnose.To pokazuje prošlost, i dalja i bliža, i vlastita i tuđa./HMS/

 

Leave a comment

XHTML: You can use these html tags: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>