Negdje daleko, u Africi, gdje rijeke nose miris spaljene zemlje, opet se vodi rat. Nije to onaj stari, plemeniti rat generala u bijelim rukavicama, s ravnalima na kartama i dugim večerima uz porto i keks. Ovo je rat kakav Europa više ne voli gledati, a ipak ga pažljivo prati. Silovane žene, tisuće mrtvih, rudnici u plamenu, pobunjenici s kalašnjikovima u ruci i dijamantima u džepovima.
Kongo gori, ali Europa ne diže glas.
Zašto bi?
Minerali moraju teći, telefoni se moraju proizvoditi, auta moraju imati sjajne ekrane i lagane baterije. Trebaju nam svi ti elementi koje Afrika nesebično izbacuje iz utrobe, kao da su joj višak. A kongoanska djeca, crnih ruku od rudarske prašine, iskapaju litij, kobalt, koltan – sve ono bez čega ne bismo mogli napisati ni ovu rečenicu na svojim laptopima.
I dokle ide ta priča?
Vrijeme je da zastanemo. Da se upitamo – što su to europske vrijednosti? Da promotrimo sebe onako kako jedino trebamo – kao igrače, kao austrijske igračke na vjetru povijesti.
Europa i njezin sentimentalni imperijalizam
Europa danas, ta stara, umorna aristokratkinja u hermelinu i krznu, voli govoriti o ljudskim pravima. Voli slati rezolucije, izjave, naputke, voli moralizirati o ratu, dok istovremeno broji zaradu na burzi.
Gledajući Kongo, Europa tuguje – ali ne previše. Sjeća se Leopolda II., onog finog belgijskog kralja, gospodina u fraku, koji je imao privatnu državu veličine pola kontinenta. Pobio je 10 milijuna ljudi, ali to se nekako zaboravilo. Danas se o njemu pišu knjige, ali ga se ne osuđuje. Kakva je to civilizacija koja spomenik jednog masovnog ubojice drži u centru Bruxellesa?
Ali pustimo Belgiju, ona je ionako samo kulisa.
Beč kao vječni geopolitički menadžer Balkana
Prava priča je, naravno, o Austriji.
Beč je uvijek znao kako se stvari rade. Od okupacije Bosne 1878., preko NDH i kod Hitlera izlobiranih rasnih zakona protiv Srba, pa sve do modernih dana, kada pola visokih predstavnika u BiH dolazi upravo iz Beča. Europa se možda promijenila, ali Beč nije.
Jer Beč ne ratuje. Beč lobira. Beč upravlja. Beč se nameće.
Kao i u Kongu, i na Balkanu vrijedi isto pravilo: kontrolirana nestabilnost je najbolji oblik vlasti. Ako Kongo sutra postane stabilna država, ako BiH sutra postane funkcionalna republika, kome će Beč slati svoje komisije, svoje visoke predstavnike, svoje tjeskobne analize o “sigurnosnom riziku”?
Nitko ne voli zatvorene knjige. Otvoreni dosjei donose moć.
Ruanda – NATO-ov eksperiment u Africi
Tu dolazimo do Ruande, te male, “simpatične državice” koja je 1994. prošla kroz pakao genocida i izašla kao novi vojni eksperiment Zapada. Paul Kagame, predsjednik Ruande, NATO-ov je čovjek, britanski školarac, američki saveznik. On ne sjedi i ne čeka povijest da ga sustigne – on je povijest pregazio tenkom.
Njegova vojska danas pomaže M23, one divne pobunjenike koji preuzimaju gradove u Kongu, siluju žene i otimaju rudnike. Ruanda ne krije previše da je dio tog posla, ali kad je Zapad pita, svi se prave da ne čuju.
Kao i uvijek, Beč gleda i klima glavom.
Kongo i BiH: Dva modela iste igre
U čemu je razlika između Konga i BiH?
U jednom je topli zrak Afrike, u drugom magle Balkana.
U jednom su rudnici koltana, u drugom rudnici podataka, papira, analiza, visoko kvalificiranih međunarodnih birokrata.
Ali princip je isti:
🔹 Obje regije su umjetno podijeljene.
🔹 Obje države su nefunkcionalne, zahvaljujući stranim intervencijama.
🔹 Obje države služe Zapadu – jedna kroz rudna bogatstva, druga kroz političku kontrolu šireg Balkana.
Ako mislite da je BiH slobodna država, pokušajte objasniti zašto se tamo mijenjaju zakoni dekretima visokih predstavnika iz Austrije i Njemačke.
Ako mislite da je Kongo slobodna država, pogledajte koliko Ruanda, pod NATO-ovim kišobranom, izvozi minerala koje nema.
Tko su igračke na vjetru?
Kad sve zbrojimo, tko je ovdje marioneta, tko lutkar, a tko slučajni promatrač?
🔹 Ruanda je marioneta Zapada – smije destabilizirati Kongo, sve dok minerali dolaze na vrijeme.
🔹 BiH je marioneta Austrije – ne smije postati funkcionalna država, jer bi Beč izgubio posao.
🔹 Kongo je nesretna igračka na vjetru – izložen brutalnom geopolitičkom plijenu.
🔹 A Beč? Beč nije ni lutkar ni lutka. Beč je kazalište u kojem se predstava nikad ne završava.
Što nam ostaje?
Ne trebamo se pretvarati da će se stvari promijeniti.
🔹 Kongo će i dalje gorjeti, jer Europa treba njegove minerale.
🔹 BiH će i dalje biti poligon za austrijske kolonijalne eksperimente.
🔹 Beč će i dalje šutjeti, upravljati, lobirati.
I možda se sve to može sažeti u jednu rečenicu, onu koju je svojedobno izgovorio jedan cinični europski diplomat:
“Dajte im rat, ali ne previše. Trebamo njihove minerale, ali trebamo i njihove suze.”
I tako, dok Europa drži čašu crnog vina i klima glavom nad još jednim UN-ovim izvješćem o silovanjima u Kongu, mi ćemo i dalje slušati priče o ljudskim pravima, demokraciji i europskim vrijednostima.
A negdje u pozadini, na istoku Konga, dijete će danas umrijeti u rudniku, ne znajući da mu je mama upravo silovana i spaljena a na Balkanu će novi zakon biti donesen bez ijednog glasa domaćih političara. Bez da narod i zna , da mu je upravo neki čika iz Germanije srezao još jedan ustavni pasus. Jer tako je to u kolonijama.
Sve se mijenja. I ništa se ne mijenja. Ivan Urkov /POSKOK
Posebno shvaćanje Srba, Hrvata i Bošnjaka, da iza genocida nad Srbima u WWII stoji Beč, iza Bleiburga stoji Beč, kao i iza istrebljenja Bošnjaka 90-ih isto tako stoji Beč.
POVIJESNI PREGLED :
1885: Berlinski kongres i početak belgijskog genocida u Kongu
Današnja tragedija u Kongu nije ništa drugo nego direktna posljedica kolonijalne politike Belgije i šire podjele Afrike među europskim silama na Berlinskom kongresu 1885.. Dok su Francuska, Britanija i Njemačka dijelile zapadne i južne dijelove kontinenta, Belgija je dobila Kongo kao privatni posjed kralja Leopolda II.
🔹 Leopold II. vladao je Kongom kao osobnim robovlasničkim posjedom, koristeći prisilni rad za eksploataciju kaučuka, slonovače i minerala. 🔹 10 milijuna Kongoanaca ubijeno je u brutalnoj vladavini Belgije, kroz amputacije, izgladnjivanje i masovna pogubljenja. 🔹 Belgijanci su namjerno podržavali etničke podjele među plemenima, kako bi lakše vladali. Nakon njihovog odlaska 1960., ostavili su državu u kaosu, nesposobnu za funkcionalan suverenitet.
Baš kao što je Austro-Ugarska u Bosni ostavila zamrznute etničke tenzije, i Belgija je ostavila etnički tempiranu bombu u Kongu.
Balkan: Austrijsko carstvo i stvaranje Tutsija i Hutua među Slavenima kršćanima i Slavenima muslimanima
Za razliku od Afrike, Balkan nije bio uključen u Berlinsku podjelu Afrike, jer je Europa imala druge planove – taj prostor dan je Austriji.
Ona je 1878. okupirala Bosnu i Hercegovinu, poništavajući Sanstefanski mir koji je predviđao veću autonomiju slavenskih naroda na Balkanu.
🔹 Austrija nije bila zainteresirana za nacionalna rješenja, nego za upravljivu nestabilnost – podijelila je narode, protektirala muslimane, i postavila temelje za buduće sukobe. 🔹 U Beču su smišljeni temelji moderne etničke podjele Balkana, baš kao što su u Bruxellesu smišljene podjele u Africi. 🔹 Austrijsko lobiranje kod Hitlera dovelo je do toga da su, uz Židove, i Srbi uvršteni pod rasne zakone Trećeg Reicha.
U doba aneksije Bosne i Hercegovine (1908.), Austro-Ugarskom je vladao car Franjo Josip I. (Franz Joseph I.).
Tko je bio Franjo Josip I.?
Vladao je od 1848. do 1916. – što ga čini jednim od najdugovječnijih europskih vladara.
Bio je apsolutistički monarh, ali je nakon Austro-ugarskog kompromisa 1867. morao dijeliti vlast s Mađarima.
Njegova vladavina obilježena je ekspanzijom, kolonijalnim upravljanjem i pokušajima germanizacije i madžarizacije slavenskih naroda.
Kako je došlo do aneksije BiH 1908.?
1878. Austro-Ugarska okupira BiH na temelju odluka Berlinskog kongresa, ali službeno nije anektirala teritorij.
1908. Beč odlučuje pripojiti BiH, što izaziva međunarodnu krizu, poznatu kao Aneksiona kriza (1908. – 1909.).
Srbiji i Rusiji se to nije svidjelo, jer su imali vlastite pretenzije prema tom prostoru.
Njemačka podržava Beč, dok se Rusija povlači zbog slabljenja nakon Rusko-japanskog rata.
Što je Austrija radila u BiH nakon aneksije?
Pojačala kolonijalni model upravljanja.
Štitila muslimansko stanovništvo i koristila ih kao protuuteg slavenskim nacionalnim pokretima.
Gradila infrastrukturu i donosila europske zakone, ali nije dopuštala političku autonomiju.
Postavila temelje za buduće etničke sukobe – što je eksplodiralo nakon Sarajevskog atentata 1914.
Aneksija BiH bila je jedan od ključnih događaja koji su doveli do Prvog svjetskog rata, jer je povećala napetosti između Austro-Ugarske i Srbije.
Sličnosti u građenju mržnje između Bosne i Ruande
Bosna i Hercegovina i Ruanda dijele zapanjujuće sličan kolonijalni obrazac podjela, favoriziranja jedne etničke grupe i zatim poticanja sukoba, koji su kulminirali u genocidima 1992.-1995. u BiH i 1994. u Ruandi. Oba su društva umjetno podijeljena od strane europskih kolonizatora i stranih uprava, što je stvorilo duboke etničke mržnje koje su eksplodirale u krvavim građanskim ratovima.
1. Kolonijalno postavljanje temelja mržnje
🔹 Ruanda (Belgija, 1916.-1962.)
-
-
- Belgijanci su umjetno stvorili razliku između Tutsija i Hutua – iako su obje grupe dijelile jezik, vjeru i teritorij.
- Tutsiji su odabrani kao “gospodarska klasa” jer su ih Belgijanci smatrali “višom rasom”.
- Hutui su sustavno diskriminirani, što je izazvalo njihov dugogodišnji bijes.
- Belgijanci su 1930-ih izdali identifikacijske karte koje su označavale tko je Tutsi, a tko Hutu – prvi korak ka kasnijem genocidu.
-
🔹 Bosna i Hercegovina (Austro-Ugarska, 1878.-1918.)
-
-
- Austro-Ugarska je preuzela BiH 1878. i postavila model kolonijalne uprave.
- Muslimane su favorizirali i koristili kao protuuteg pravoslavnim i katoličkim pokretima.
- Podjela se dodatno cementirala u NDH (1941.-1945.), kada su ustaše, uz nacističku podršku, uvele rasne zakone protiv Srba i Židova, kao što su Belgijanci podijelili Ruandu. Muslimani postaju dio NDH stroja, jača mržnja između pravoslavnih kršćana i njih.
- Nakon Drugog svjetskog rata, Tito je održavao prividnu harmoniju, ali je etnička podjela ostala duboko ukorijenjena. Komunizam je bio samo faza zamrzavanja mržnje.
-
2. Podjela i manipulacija narodom
🔹 Ruanda
-
- Belgija je prvo favorizirala Tutsije, ali kad su vidjeli da je nacionalizam među Hutima jači, okrenuli su ploču i počeli poticati mržnju prema Tutsijima.
- Hutui su dobili vlast 1962., a propaganda ih je uvjerila da su Tutsiji podljudi i kolonijalni izdajnici.
- Radio Mille Collines je tijekom 1990-ih širio propagandu, pozivajući Hutue na genocid:
- Tutsiji su nazivani “žoharima” (inyenzi), što je dehumaniziralo žrtve.
🔹 Bosna i Hercegovina
-
- Austro-Ugarska i kasnije Jugoslavija umjetno su zamrzavale etničke tenzije, ali one nikada nisu riješene.
- Kada je Jugoslavija propala, propaganda je eksplodirala sa svih strana.
- Srbi su Muslimane nazivani “Turcima”, sugerirajući da su strani osvajači.
- Muslimani su Srbe gledali kao potencijalne agresore nakon Vukovara i Dubrovnika.
- Hrvati su Muslimane počeli nazivati “balijama”, dok su Srbe smatrali prijetnjom.
- Mediji su koristili nacionalistički narativ kako bi opravdali rat i masakre.
3. Početak rata: Kako se mržnja aktivira?
🔹 Ruanda (1994.)
-
- Kada je srušen avion predsjednika Juvenala Habyarimane, Hutu ekstremisti odmah su optužili Tutsije.
- U roku od 24 sata, krenula su masovna ubijanja, koordinirana uz pomoć policije i paravojnih snaga.
- 800.000 ljudi ubijeno je u samo 100 dana.
- Međunarodna zajednica gledala je i šutjela, kao i u BiH dvije godine ranije.
🔹 Bosna (1992.)
-
- Nakon referenduma o neovisnosti, Srpska politička elita pokreće ofenzivu na Sarajevo i istočnu Bosnu.
- Sustavna etnička čišćenja počinju odmah (Prijedor, Foča, Zvornik, Višegrad).
- Masovni logori, silovanja i genocid u Srebrenici pokazali su da je rat planiran unaprijed.
- UN nije spriječio genocid, baš kao što nije spriječio ni genocid u Ruandi 1994.
4. Dvije zemlje, isti scenarij
✅ Kolonijalne sile (Belgija i Austro-Ugarska) koristile su istu taktiku – podijeli, vladaj i ostavi tempiranu bombu koja će eksplodirati desetljećima kasnije.
✅ Propaganda je pripremila narod za genocid, prikazujući jednu etničku skupinu kao neprijatelja i smanjujući empatiju prema žrtvama.
✅ Međunarodna zajednica šutjela je i u BiH i u Ruandi, iako je znala da genocid dolazi.
✅ I BiH i Ruanda pokazale su da su mržnja i rat proizvod političke manipulacije, a ne povijesne nužnosti.
Danas je BiH i dalje podijeljena, a Ruanda je naizgled stabilna, ali s autoritarnim režimom. Obje zemlje su primjeri kako Europa koristi podjele kao oružje – prvo ih stvori, a zatim se pravi da ih rješava.
Ruanda 1994. i BiH 1992.: Kad Europa gleda, genocidi se ponavljaju
U Ruandi su 1994. pripadnici etničke skupine Hutu pokrenuli genocid nad Tutsijima, ubivši 800.000 ljudi u samo 100 dana.
🔹 Hutue i Tutsije nisu izmislili Afrikanci – izmislili su ih Belgijanci. 🔹 Belgija je nametnula rasnu hijerarhiju, favorizirajući Tutsije kao vladajuću klasu i podjarmljujući Hutue, stvarajući mržnju koja je eksplodirala 1994. 🔹 Zapad je gledao i šutio. Ruanda se nije uklapala u interese, baš kao što se BiH nije uklapala u europske planove 1992.
Isto se dogodilo i na Balkanu:
🔹 Austro-Ugarska je Bosnu uzela 1878. i protektirala muslimansko stanovništvo, odgađajući etničko pitanje i pripremajući teren za kasnije sukobe. 🔹 Kada se Jugoslavija raspala, EU je osudila ratne zločine, ali nije spriječila Srebrenicu. 🔹 NATO je tek nakon Srebrenice reagirao, ali ne da riješi temeljne probleme, nego da očuva status quo.
Zašto Zapad ne koristi NATO za mir, nego za licemjerje?
Ako Europa danas ima NATO i vojnu moć, zašto ne intervenira da spriječi nove genocidne ratove u Kongu i napravi konačan mir?
🔹 Zato što Zapad ne želi stabilnost, nego kontroliranu nestabilnost. 🔹 EU ne želi nacionalne države u Africi, jer bi onda Kongoanci upravljali svojim resursima, a ne multinacionalne kompanije. 🔹 Zapad ne želi riješiti BiH, jer mu odgovara kaotična tampon-zona između Istoka i Zapada. 🔹 Zapad ne želi stvarni mir, nego samo upravljivu krizu.
Kongo i BiH: Dva najveća europska grijeha
Kongo i Bosna i Hercegovina dva su najgora europska kolonijalna zločina.
🔹 U Kongu, milijuni su ubijeni zbog belgijskih ruda i profita.
🔹 U BiH, narod je ostavljen u stanju vječnog konflikta, jer mu nije dopušteno rješavanje nacionalnog pitanja. 🔹 Danas nas naši licemjerni ubojice uče da budemo poput njih, da prihvatimo „europski put“, koji nije ništa drugo nego nastavak kolonijalnog mentaliteta pod novim maskama.
Umjesto što NATO koristi za širenje svoje moći, Zapad bi ga trebao koristiti za pranje vlastite savjesti – da rastavi sukobe, zaustavi genocid i omogući narodu Konga i BiH da žive u miru.
wpDiscuz
