Published On: Pon, srp 20th, 2015

UBOJITI SRPSKI PLAYBOY PLATIO HRVATSKOJ 100.000 EURA ZA SLOBODU ‘Bivši kralj švercera cigareta u Italiji, optužen za Arkanovo ubojstvo skrivao se od atentatora u Splitu’

Andrija Drašković (51), ‘kontroverzni srpski biznismen’ za kojim je raspisan europski uhidbeni nalog zbog ubojstva u Bruxellesu 1990., kada je navodno radio za Udbu, uhićen je u Splitu gdje je čekao izručenje u Belgiju, no nestao je bez traga – zbog sporne jamčevine

Tko je promućurni i kontroverzni srpski ‘biznismen’ Andrija Drašković (51), koji je iskoristio navalu partijanera tijekom megapopularnog festivala Ultra i pobjegao iz Splita, zbog čega je proračunu Belgije preko hrvatskog pravosuđa ostavio jamčevinu od 757.000 kuna?

Vrlo brzo nakon uhićenja u splitskoj zračnoj luci Resnik 22. lipnja njegova partnerica Tamara Nikšić uplatila je traženih 100.000 eura jamčevine kako bi Drašković na slobodi dočekao izručenje Belgiji, po čijoj je tjeralici za njim raspisan europski uhidbeni nalog zbog ubojstva Albanca Envera Hadrija u Bruxellesu. Splitski sud oduzeo mu je putovnicu, no nije morao u zatvor, nego je izručenje mogao čekati na području Splita.

Vjerna supruga

Od 22. lipnja kada je uhićen na splitskom aerodromu, redovito se javljao na svaki poziv suda i policije. Sve dok nije došao dan kad se trebao dogovoriti o dolasku belgijskih policajaca u Hrvatsku i transferu od Splita do Zagreba, odakle je 16. srpnja u 15.30 sati trebao odletjeti za Bruxelles. Tada se Drašković prestao javljati na telefon.

Stoga je za Andriju Draškovića ponovno na snazi europski uhidbeni nalog. Šarmantan, opasan i bogat biznismen iz susjedstva postao je opet lice s tjeralice. Pretpostavlja se da je zajedno s brojnim sudionicima Ultre, s tuđim dokumentom, prešao granicu.

Unatoč bezbrojnim pokušajima da porazgovaramo s Draškovićem i njegovom suprugom, manekenkom Tamarom Nikšić, kćeri ubijenoga biznismena Miše Nikšića koja je došla u Zagreb uplatiti na račun suda jamčevinu od 100.000 eura, do njih nismo uspjeli doći. Nakon što nam se javila na telefon i čula da je poziv iz redakcije Jutarnjeg lista, poklopila je slušalicu i više je nije dizala.

– Nikome nije jasno zašto se Andriju ganja, i to zbog zločina otprije 25 godina. Ma dajte, znate li vi tko je bio taj ubijeni Enver Hadri? Suradnik Udbe, a Andrija tada nije bio u Belgiji! Vjerujte, nije znao da je na tjeralici. Sve je to vrlo tanko, Belgija traži za njega samo disciplinski pritvor jer se nije odazivao na ročišta, pa mu je zato valjda naš sudac i iskazao povjerenje te omogućio polaganje jamčevine. Pa on je svugdje slobodno putovao. Privatnim avionom je deset dana prije uhićenja došao iz Beograda na Brač. Bio je s prijateljima i suprugom, provodio vrijeme na jahti i uživao na otocima. Avion se odmah vratio natrag, pa se kući odlučio vratiti redovnom linijom iz Splita. On nije nikakav kralj podzemlja. On je samo faca za kojom žene lude. Na njegov je šarm pala i žena nogometaša Predraga Mijatovića – priča nam jedna od Draškovićevih poznanica koja se s njim čula tijekom ekstradicijskog pritvora i koja, kako nas uvjerava, nije znala što uhićeni srpski biznismen sprema.

Dodaje i kako je Drašković veliki ljubitelj Hrvatske te je posjećuje čim mu se pruži prilika. Da često boravi u Hrvatskoj je točno, ali poznavatelji srpskog podzemlja kažu da je to bilo uglavnom u trenucima kada bi mu u Beogradu postalo prevruće i morao bi bježati u strahu od likvidacije. Na njega je pokušano više od pet atentata. No, o društvu s kojim je provodio dane u Hrvatskoj Draškovićeva poznanica ne želi govoriti jer su, kaže, “to ljudi od povjerenja koji možda svojoj okolini nisu rekli gdje idu i s kim su”.

Pjevaj, Tere

Kakav je Drašković u privatnom životu, pitamo je dalje, na što poput zaljubljene tinejdžerice odgovara: – Još kao dječak imao je snove. Volio je učiti. Bio je svjestan da se obrazovanje može unovčiti. Želio je čak voziti avion, ali je s vremenom, dok je studirao ekonomiju, uvidio kako mu je bolje da ima vlastitog pilota i avion.

Tko je zapravo Andrija Drašković? Za sebe kaže da je trgovac metalima, cigaretama i naftom. Otvorio je niz tvrtki u Italiji, Grčkoj i Americi, a svojedobno ih je imao i po Rusiji i Austriji. Oduvijek je pripadao beogradskom visokom društvu, a djetinjstvo je s roditeljima proveo po inozemstvu i pohađao je prestižne inozemne škole. Odrastao je u Italiji, u Milanu, gdje je njegov otac Milorad Miša Drašković radio kao predstavnik Jugometala. Obitelj Drašković inače je podrijetlom iz sela Grebice kod Nikšića u Crnoj Gori. Milorad Drašković rođen je 1929. godine u obitelji s devetoro dece, sa 15 godina je otišao u partizane, a nakon završetka više ekonomske škole zaposlio se u Trepči. Drašković stariji je uz rad diplomirao i ekonomiju u Zagrebu, a 1965. obitelj se iz Kosovske Mitrovice seli u Beograd. U Italiju su se preselili 1975. godine, kada je Andrija imao 10 godina. Miša Drašković bio je predsjednik Kluba Jugoslavena, dovodio je Jugoslavensko dramsko pozorište, Đorđa Balaševića,Terezu Kesoviju i druge da zabavljaju jugo dijasporu. Andrija i njegova sestra Marina išli su u američku školu i učili su talijanski i engleski. Nakon Jugometala, Milorad Drašković – koji se hvalio prijateljstvima s talijanskim predsjednikomAndreottijemRatkom Mladićem i Milom Đukanovićem – otvorio je privatnu trgovačku tvrtku Eurofero.

Gospodin čovjek

U biznis je uveo sina Andriju, za kojeg kaže da je bio “divno dijete koje je izraslo u pravoga gospodina”.

– Za Andriju se piše da je kontroverzni biznismen. Što im to znači? Da je problematičan i sumnjiv čovjek? Da trguje drogom, da organizira likvidacije zajedno s ljudima iz DB-a. Sve su to izmišljotine. Andrija je privržen obitelji, pažljiv je prema majci Veri, sestri Marini i naravno, prema svom sinu Mateji, čija je majka Elena (Karić, op. a.) – rekao je Lopušini danas pokojni Milorad Drašković.

U Beograd se Andrija Drašković vratio 1979. godine.

– Počeo sam se interesirati za popularnu muziku, diskoteke, igranke i djevojke, a zatim za motore i automobile. Moja generacija je rasla uz stranu muziku, uz rokenrol i pop. Fakultet me jest privlačio, ali kako su mi ti momački dani bili burni, nisam uspio diplomirati. Sav džeparac sam trošio na ploče. Moji ljubimci su bili Stonesi, a onda sam se osamdesetih prebacio na ska muziku. Tada su krenuli naši s dobrim i modernim zvukom. A prije svih Prljavo kazalište, Film i Haustor, koji je za mene bio ne samo sinonim za ono što ja volim u muzici nego i za moje shvaćanje života. Ja nikada nisam obožavao Bijelo Dugme ili Indekse, ali sam mnogo volio grupe Haustor i posebno Idole, jer su oni za mene bili Beograd. Takav kultni status kod mene je imala i grupa Ekatarina velika, koja je bila pravi beogradski, ali i svjetski bend. Nažalost, umrli su i Bojan Pečar, i Milan, i Margita… i mnogi drugi moji prijatelji i poznanici – Bokan, Željko, moj kum Todor… – ispričao je Drašković novinaru Lopačini.

Samoubojstvo sleđa

Kao svjetski putnik, u nekim je trenucima bio prozvan i “playboyem” koji živi za modu, automobile i žene, a povezivali su ga i s Mimi Papandreu, suprugom bivšega grčkog premijera. Nagađalo se i da je u bivšem sustavu radio za jugoslavensku tajnu službu, a kao tri glavne odrednice poznavatelji njegova lika i djela navode da je trgovac narkoticima, kum duhanske mafije te veliki kockar.

Zbog šverca cigareta i droge tijekom devedesetih godina bio je uhićen, a tužiteljstvo u Bariju protiv njega je 2002. bilo pokrenulo istragu. Na popisu osumnjičenika s Draškovićem je bio i Milo Đukanović, a sumnjičilo ih se za “mafijaško udruživanje u međunarodnom ilegalnom prometu cigaretama”. Drašković je etitektiran kao glavna karika u švercu cigareta, heroina i kokaina prema Italiji, točnije Siciliji i Lombardiji. Prema saznanjima talijanskih istražitelja, Drašković je imao ulogu pomiritelja zavađenih mafijaša u Crnoj Gori koji su se borili za prevlast nad švercom cigareta. Draškovićevi ljudi navodno su koristili brze čamce odbjeglih talijanskih švercera u Crnoj Gori. Prema nekim podacima, iz Crne Gore u Italiju je od sredine devedesetih do 2000. godine svakog mjeseca prošvercano najmanje tisuću tona cigareta, zbog čega je talijansku proračun, navodno, svake godine gubio između dvije i tri i pol milijarde eura.

Unatoč rastrošnom stilu života koji je rupa bez dna, on i dalje slovi za milijunaša, iako je dobar dio bogatstva profućkao i rasprodao kako bi vratio dugovanja koja su se nagomilala, posebno dok je, boraveći iza rešetaka više od četiri godine zbog ubojstva Zvonka Plećića Pleće, građena njegova luksuzna vila na umjetnom jezeru Kudoš kod Rume. Inače, zbog tog ubojstva bio je pravomoćno osuđen na devet i pol godina zatvora, što mu je nakon žalbe bilo povećano na 12. Drašković i njegov kum Aleksandar Golubović – poznat u Hrvatskoj iz dokumentarca “Vidimo se u čitulji” – kasnije su oslobođeni optužbe za to ubojstvo u restoranu “Rojal knez” jer da su pucali u samoobrani, iako je Plećić ubijen s leđa. U rješavanju “egzistencije” nakon zatvora, kako bi opet stao na noge, pomogla mu je Tamara rasprodajući vozni park u kojemu je bilo i nekoliko blindiranih džipova Pooh.

Osveta zbog Arkana

Drašković se navodi kao BiH državljanin i ima putovnicu te zemlje. Upravo s tim dokumentima pao je i predzadnji put, 2007. godine, također na aerodromu, ali u Njemačkoj, i to po talijanskoj tjeralici zbog šverca cigareta. Tom je prilikom njemačkim istražiteljima ispričao da bi mogao svjedočiti o ubojstvu Stjepana Đurekovića jer da je nalog za ubojstvo Perkoviću dao Stane Dolanc, da je Perković angažirao Arkana i Đorđa Božovića Gišku te da ih je Prates informirao kada će Đureković doći u garažu. No, kad je ovog ožujka putem videolinka svjedočio pred münchenskim sudom, ispostavilo se da je Drašković u vrijeme ubojstva imao 17 godina i da je njemačkim istražiteljima rekao ono što je pročitao u medijima.

Kad je Željko Ražnatović Arkan ubijen u jednom beogradskom hotelu, Drašković se opet našao pod lupom istražitelja jer su ga Arkanovi prijatelji prokazali kao kriminalca koji stoji iza te likvidacije. Bio je to okidač da se krene s osvetom pa je šef Zemunskog klana i Arkanovo kumče Luka Bojović naručio Draškovićevo ubojstvo, a o tome su potom svjedočili zemunci Miloš Simović i Sretko Kalinić nakon ubojstva Zorana Đinđića.

Drašković je, zahvaljujući blindiranom džipu, spasio glavu kada su na njega 2004. godine na autocesti Šid – Beograd, i to samo tjedan dana nakon izlaska iz zatvora, krenuli pucati. Tada je ubijen jedan od njegovih tjelohranitelja, a Drašković se preselio na neko vrijeme u Opatiju, tvrdeći da se ne skriva, nego da je samo promijenio zrak.

Meta Joca Amsterdam

Osim osvete, navodi se da je Bojovićev motiv za naručivanje Draškovićeva ubojstva bio i strah od njegova mogućeg svjedočenja u Italiji. Po Beogradu se, naime, pričalo da je Drašković talijanskim istražiteljima pričao o švercu duhana i narkotika iz Crne gore te da je time kupio slobodu. Osim toga, Bojović bi micanjem Draškovića bio preuzeo primat u Beogradu i to tako što je, navodno, planirao smaknuti i Sretena Jocića – Jocu Amsterdama.

Zločin zbog kojega je sada tražen datira od 25. veljače 1990. kada je u centru Bruxellesa ubijen albanski emigrant Enver Hadri koji je u to vrijeme bio predsjednik Pokreta za ljudska prava i koji je uz sebe imao dokumente koji su kompromitirali srpski politički vrh, točnije o povezanosti vrha s nizom likvidacija Albanaca na Kosovu.

Za ubojstvo se od početka govori da je udbaško, a Draškovića već godinama zbog toga istražuju, ali rezultata nema. No, europski uhidbeni nalog, star nekoliko mjeseci, očito krije tajnu koju Drašković, s obzirom na splitski bijeg, ne želi otkriti.

 

14.7K Komentari
Najstariji
Najnoviji Most Voted
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare